Proslavio se u kultnoj domaćoj sapunici 'Zabranjena ljubav' kad je imao samo 17 godina, gledali smo ga i u hit seriji 'Crno-bijeli svijet', slušamo ga na Top Radiju, a također je i vokal jednog od najistaknutijih domaćih indie rock bendova - Lika Kolorado, s kojim će 10. listopada 2025. nastupiti u zagrebačkom klubu Boogaloo.
On je Filip Riđički, a u razgovoru za Story.hr prisjetio se svojih glumačkih početaka i obožavateljica koje su tada ludjele za njim, ispričao nam je kako je tekao njegov glazbeni put i kako je dospio na radio, a dotaknuli smo se i njegovog privatnog života, koji se inače trudi držati podalje od javnosti.
Za početak, recite nam nešto o svojem bendu Lika Kolorado i koncertu u Boogaloo koji pripremate. Od kada bend djeluje, kako vas je prihvatila domaća publika?
Radimo od 2016. pomalo, ali smo se ozbiljno zakuhali tek dvije godine kasnije kad je izašao prvi album 'Smiješ zaurlat'. Najiskrenije, nisam imao ikakve ambicije ili nade s tih prvih par pjesama koje smo snimili; plan je bio samo snimiti te neke ideje koje sam držao u ladici i pjevušio sebi u bradu, rekoh, ajde, kaj je najgore što se može dogoditi, snimi pa kud puklo. Classic Records/Aquarius je odmah prepoznao neki potencijal kojeg nisam vidio, uzeli izbacit stvari. Čim je izašlo dobio sam dobar feedback, ali samo od nekog užeg kruga. Ne smatram se niti nekim Bog zna kakvim pjesnikom ili pjevačem, pa mi je bilo - ha okej, naravno da se sviđa prijateljima. S vremenom, neka mlada publika je prihvatila te pjesme, i prate nas od tada, i beskrajno sam iznenađen i zahvalan na njima. Da nije bilo tog poguranca od publike, ne bi više djelovali kao bend, niti ja kao glazbenik, bilo bi mi okej, nema prođe, idemo dalje. Ali prođa stigla!
Imali ste priliku nastupiti na In Musicu, kako pamtite to iskustvo i je li to vaš dosad najveći nastup?
Najveći festival, sigurno! Uvijek je čast dijeliti binu s tako dobrim bendovima, osobito ove godine s toliko fenomenalnih domaćih, Tidal Pull, Ki Klop, a i Linija 109, koje će nam se 10. listopada pridružiti u Boogaloo kao predgrupa.
Vi ste frontmen benda, pišete tekstove i režirate spotove, jesmo li nešto izostavili? Odakle crpite inspiraciju i kako ste se uopće počeli baviti glazbom?
Šetam psa tri sata dnevno. Dobro, sad mi već neko vrijeme draga šeta psa, ili da se točnije izrazim, šeta našeg psa drugu šetnju, pa je sada samo sat i po, dva na meni. Idemo na Sljeme, ili na Dotršćinsku, ili na nasip, i samo hodamo sim tam. To ti daje puno vremena za dumanje, slušanje muzike, preslušavanje nekih svojih ideja, maštanju o spotovima, o planovima, o koncertima… Obično mi samo dođe jedna slika, ili rečenica, ili melodija, i gradim oko toga - kao, e ovo zvuči kao da se radi o sjeti, o nekoj traumi, o nekoj srećici koju gajiš, i onda vidiš što će biti. Od kad sam bio mali mi se melodije vrte po glavi same od sebe, to mi je kako bi Kekin rekao 'soundtrack za život', neke moje unutarnje brije.
A kako sam krenuo… pa niš, još u osnovnoj sam krenuo pisati pjesme, ne sjećam se zašto. Tada su bile o kak ne volim školu i autoritet. Onda naletiš na bendove i pjesnike koje dopru do tebe, u mom slučaju od Pipsa, Haustora, Vještica, i onda skužiš, aha okej, ovo neki ljudi rade, pa mogu i ja. Ne mora biti dobro, al će biti moje, a to ti je tad dovoljno. Možda i sad.
Otvoren je natječaj za ovogodišnju Doru, postoji li šansa da tamo vidimo i Lika Kolorado ili nemate takve ambicije?
Dora je za drugačije bendove i pjesme. Puno je to blinga i boja i ekscesa, nitko na Eurosongu ne želi gledati mene kako iz treme zatvorenih očiju pjevam o paničnim napadima u tri ujutro kad ne mogu spavati, ili o društvenim tjeskobama gdje se osjećam kao da ne pripadam. Nemrem ja to, barem ne s ovim bendom. To je za Let 3, za Baby Lasagnu, za 'drito u facu' stav.
Šira javnost upoznala vas je dok ste još bili tinejdžer u seriji 'Zabranjena ljubav'. Kako ste dobili ulogu Matije u seriji i kako pamtite to životno razdoblje?
Puno klinaca je bilo pozvao na audiciju, moj stari je čuo od ne sjećam se više koga, i rekao da se prijavim ako želim. Rekoh ajde. Stara me upisala u dramsko učilište ZaKaeMa još u osnovnoj, imao sam gomilu hiperaktivne energije za potrošiti, sve je probala, od sporta do hobija i glazbe, ZKM je bilo rijetko mjesto gdje sam htio ostati da mi nije dojadilo kroz godinu dana. I niš, došao sam tamo, bio sam okružen s beskrajno lijepim mladim ljudima, ja klošar mali drčni s kosurdom i poderanim trapericama... Nisam niti na tren razmišljao o tome, obavio i otišao, i eto nazvali me.
Prvih par mjeseci snimanja dok nije krenulo na telku mi je bilo super, dobivao sam neki honorar koji danas objektivno izgleda smiješno, ali tada kao klinac u pubertetu s takvim novcima osjećaš se kao kralj kvarta. Bilo je i zabavno s kolegama tamo, bili smo mladi svi i spremni na sve, sve nam je bilo na pladnju, bili smo uzbuđeni i veseli, bio je to svojevrsni eksperiment, prva sapunica (osim ako je to bila Villa Marija, ne sjećam se), nismo znali hoće li biti što od toga, hoće li biti bez veze, hoće li biti gledano… Bila je ludnica kad je krenulo. Kriste, svugdje smo bili, svi su gledali, svi su imali mišljenje, i tak sam ja od klinca iz Španskog postao neki kao TV glumac. S time, doduše, gdje god sam izlazio dočekah zadirkivanja i kritike, bilo mi je dost grdo u tim godinama, pogotovo u tim alternativnim krugovima gdje sam izlazio, gdje ekipa ne puši baš sapunice i mainstream, ali ono, prožvakah i to, s vremenom sam ionako prestao izlaziti – introvert sam po prirodi, nije to moj đir.
Dan danas mi random žene, majke, gospođe, kažu da su bile ajme tako zaljubljene u mene kad smo bili klinci. Meni je to ono, vau, super, gdje si bila tad?! Pa kao, u osnovnoj… Aha…
Serija se otada reprizirala više puta, kako vam je danas gledati na TV-u mladog Filipa? Žalite li možda sada zbog nečega?
Bio sam neustrašiv pred kamerama. Bilo mi je beskrajno zabavno, nisam ni trunke razmišljao ni o čemu, samo sam ofrlje naučio tekst i krenuo glavom kroz zid za svaku scenu. Neka ideja da sam loš ili dobar ili srednji mi uopće nije padala na pamet, samo sam rokao po tome iz dana u dan. Danas bi mi se upalile sve nesigurnosti i lampice, je li ovo dobro, jesam li užasan… Fali mi ta 'bolibriga'. A ono, kad se gledam, brate kak to govoriš, kak se to držiš, ajme uf ah, ali istovremeno imam taj smiješak na faci, vidi kak sam se super zabavljao!
Brzo ste stekli brojne obožavatelje, s naglaskom na obožavateljice, kako ste se tada nosili s tolikom slavom? Pamtite li možda neke anegdote s obožavateljima? Je li vas i danas možda na ulici prepoznaju kao Matiju?
Ne ne, danas mlađe generacije ne pamte niti gledaju 'Zabranjenu', gledaju ili su gledali 'Crno bijeli svijet', pa sam sada na ulici Kipo. Imam neku mantru inače, 'sačuvaj me Bože hrvatske slave'. Otvoren si kritikama kao javna ličnost, svi ti mogu javno reći što žele o tvom radu, a živiš kao apsolutni prosjek, živiš na kreditu u rentanom stanu. Kao, ljudi misle da je to neki status, kakav status brate, samo se baviš javnim poslom. Nemaš niš od toga. Ko klinac sam mislio da je to baš to, neki status, neka privilegija. Skužiš dosta brzo da su to iluzije, pa se primiš posla i sve te priče oko slave dosta brzo odbaciš. Sorry ako nekima razbijam neke iluzije, nema tu nikakvog glamura, ideš na posao, odigraš predstavu, kasnije se vidite na nasipu kako šećeš pesa koji jede mrtve ribe i nosiš mu govance u vrećici.
U kakvim ste odnosima ostali s kolegama iz serije i družite li se i danas s nekima od njih?
Nemamo kontakt mi ekipa iz serije. Vidio sam Valentića neki dan na Maksimiru, imao sam dojam kao da razgovaram sa davnim rođakom. Petru pratim na Instagramu. Pribičevića sretnem na nekim audicijama ili predstavama ponekad.
Gledali smo vas i u 'Crno-bijelom svijetu', kako vam je bilo snimati tu seriju? Na koja ste svoja glumačka postignuća najponosniji?
Definitivno CBS. Najbolji glumački projekt u kojem sam imao čast sudjelovati. Ljudi baš izuzetno vole tu seriju, što nam je drago jer smo ju izuzetno voljeli raditi. Super ekipa, super scenarij, Kulenović je majstor TV zanata, Mirković je kužer svega čega se dotakne, Slavko je najbolji kolega kojeg bi svi mogli poželjeti kao suigrača, pa onda Sara, Jelena, Sreten, Karlo... Ma samo biti među njima je čast života. Hvala im.
Kako ste se nosili s medijskim napisima o svojem privatnom i ljubavnom životu?
Bilo mi je nekako čudno da ljudi išta od toga žele znati. Kao, zašto? Kaj sam im ja? To je meni kao da čitam o susjedu, kao, okej, super mi je susjed, ali kaj me briga s kim je i koliko su dugo zajedno i jesu li prekinuli. Kao, ja sam sebi baš nezanimljiv osobno, samo sam random tip, i sad da nekome znači s kim sam i kaj sam, pih, okej… Kužiš me?
Uspjeli ste po tom pitanju ostati poprilično samozatajni, no ne skrivate da ste zaljubljeni na društvenim mrežama. Možete li nam nešto reći o svojoj djevojci? Je li se možda u međuvremenu promijenio i vaš bračni status?
Nije, zajedno smo i super nam je. Planinarimo i putujemo i idemo na koncerte i sanjamo o stanu u Ljubljani. A ono, da, super nam je. Reći ću jedno, ni ona ne voli biti baš nešto eksponirana, i tu smo slični, volimo taj neki svoj mir. A fotke na društvenim? Pa lijepo nam je, zašto ne dići neku fotku gdje smo sretni, to je život, ne? Ne želim zacoprat, dobro je, ne pitaj me, možda zacopram!
Zadnjih godina slušamo vas i kao jednog od voditelja na Top Radiju, koji je naslijedio legendarni Radio 101. Kako ste se našli u tim vodama?
Prije sad dosta godina, jedan divan gospodin iz radijskog svijeta me čuo na Radio Studentu, koje srdačno pozdravljam sa osobitom ljubavlju što su mi prvi dali priliku da stanem pred mikrofon, te me pozvao na svoj radijski projekt. Jedna stvar vodila drugoj, evo me na Topu. Uživam, volim ekipu koja nas sluša, znamo se poimence, kao da svako jutro zajedno idemo na posao i pijemo kavu. Miodrag, Ivana, Dora, Maja, Hrvoje, kao frendovi su mi. Ponekad mi šalju borovnice, ponekad špek (ostal sam bez, pojel sam ga buraz) a ja im puštam glazbene. Win win!
S kolegicom Tamarom Loos na radiju imate odličnu 'kemiju', kako se slažete privatno?
Obožavam Tamaru Loos. Vidimo se svaki dan već četiri godine i nismo si dojadili. Najbolja kolegica. Smisao za humor, nema ego, draga, dovitljiva, super osoba. Ma mislim, ona bi sa svima imala dobru kemiju, ima najveću socijalnu inteligenciju od svih ljudi koje poznajem.
Što od vas još možemo očekivati? Imate li još neki talent koji dosad niste pokazali?
Ne. To je to. Muzika, radio, gluma. Možda neš napišem neki dan, neki roman. Tko zna.
Biste li sami htjeli još nešto dodati ili se nečim pohvaliti?
Imam četiri banke skoro i još sam živ, plaćam si račune, imam dobre prijatelje, roditelji su zdravi.
