Upoznali smo ga pjesmom ‘Monopol’ kojom se predstavio na Dori, a mladi glazbenik Ivan Milić IVXN objavio je novu pjesmu ‘Atacama’ kojom je htio prikazati ono što su svi doživjeli barem jednom, fatalnu ljubav koja na kraju presuši i donese bol.
Objašnjava kako je pjesma nastala i kako je kroz glazbu spojio Hrvatsku i Švedsku.
Kako vas je za novu pjesmu ‘Atacama’ inspirirala najsuša pustinja na svijetu?
Pustinja za mene simbolizira snagu preživljavanja, ali u ovoj pjesmi ona prije svega predstavlja ljubav koja je presušila, baš kao najsuša pustinja na svijetu. Fascinira me kako u takvim uvjetima, gdje izgleda da ničega nema, ipak postoji trag života. Ta ideja bila mi je snažna metafora jer i kad emocije nestanu, uvijek ostane neki mali tračak nade. Dok sam radio na pjesmi, vodila me misao da svatko od nas u nekom trenutku doživi vlastitu pustinju. ‘Atacama’ je pjesma o potrazi za sobom i za ljubavlju na mjestu gdje je sve ispucalo i suho, ali i o ustrajnosti da se borimo i kad nam se čini da je sve nestalo.
Je li bilo teško spojiti moderan zvuk i svjetsku produkciju s tradicionalnim hrvatskim instrumentima?
Bio je to izazov, ali i cilj od samog početka. Uživam stvarajući glazbu koja zvuči kao svjetska, ali ima snažnu hrvatsku dušu. Slično sam radio i kod ‘Monopola’, gdje smo isto istraživali kako tradicionalne elemente uklopiti u modernu produkciju. Taj mi se pristup baš svidio i jako me vuče da još dublje eksperimentiram u tom smjeru. Htio bih da to bude potpis u pjesmama koje sada radim. Suvremeni elektro-pop prizvuk, ali i naš, domaći pečat kroz zvuk bisernice i brača. Sviđa mi se eksperimentirati i igrati se sa žanrovima pa smo, osim hrvatskog zvuka, ukomponirali i elemente brazilskog funka i spojili ih u jednu cjelinu.
Nakon pjesme ‘Monopol’, i na ‘Atacami’ surađujete s kolegicom Anandom. Kako vam je zajedno raditi, stvarati pjesme?
Ananda je nevjerojatna glazbenica, ali i prijateljica. Volim što je naša suradnja uvijek iskrena i intuitivna. Razumijemo se glazbeno bez puno riječi i uvijek se zabavljamo u procesu. Suradnja na ‘Atacami’ posebna je jer je nastala tijekom putovanja u Švedsku s našim producentima. Tamo smo proveli četiri dana i samo promišljali o pjesmi, dogovarali se, razmjenjivali ideje i gurali projekt naprijed, čak i u kasne noćne sate kad bi drugi već spavali. Bilo je to puno više od suradnje, nešto kao zajednički put na kojem smo se stvarno ponovno povezali.
Snimili ste i videospot?
Spot sam radio s iznimno talentiranom i kreativnom ekipom kojoj u potpunosti vjerujem i s kojom sam već imao iskustva, i to mi je bilo najvažnije. Htjeli smo kroz svjetlo i dim dočarati osjećaj pustinje, a kako je pjesma plesna, naglasak je bio upravo na pokretu i da ta energija i emocija dođu do izražaja kroz ples, dok su ostali svojim doprinosom upotpunili cijelu priču. Ples je koreografirala moja prijateljica Jelena Đukanović, a priču su upotpunila i četvorica najboljih plesača u državi: Marko Kolenc, Antonio Knežević, Bernard Barač i Mario Nebosenko.
