Glumac, fitness trener i bivši ‘mister’ Hrvatske, 45-godišnji Mario Valentić, mnogima i danas poznat kao Borna iz domaće serije ‘Zabranjena ljubav’, već godinama uspješno balansira između poslovnih angažmana i privatnog života, koji čuva dalje od reflektora. U sretnom je braku sa samozatajnom menadžericom u turizmu Ljiljanom Mikić, s kojom ima 7-godišnjeg sina Nou, a iz prethodnog braka s voditeljicom Mirnom Maras Batinić i 16-godišnjeg sina Niku.
Par se rijetko pojavljuje u javnosti, no ovoga puta Mario je odlučio podijeliti jednu važnu prekretnicu u njihovu životu - prvi dan škole njegova mlađeg sina Noe. U razgovoru otkriva kako obitelj doživljava ovaj trenutak, kako se pripremaju za novo životno poglavlje i koji je njegov stav o školi, igri i tehnologiji.
Početak školske godine uvijek donosi uzbuđenje, ali i malu dozu nervoze, kako za djecu, tako i za roditelje. Iako Mario Valentić iza sebe već ima iskustvo polaska u školu starijeg sina Nike, priznaje da ga i ovaj trenutak u životu njegova mlađeg sina jednako veseli i ispunjava posebnim emocijama.
Kad ga pitamo kako se osjeća sada kada Noa kreće u školu, Mario se smiješi:
„Prošlo je već devet godina otkad je Niko išao u prvi razred pa sam to malo i zaboravio. Ali osjećam se super, jako me veseli što Noa ide u prvi razred. On već čita i piše brojeve pa čak mislim da će mu ponekad biti i dosadno. Opušten sam i veseo, sve ide svojim tijekom.”
Za obitelj, polazak u školu donosi novu dinamiku, no pripreme nisu bile stresne:
„Ovo smo ljeto, kao i svako, proveli što više u prirodi i u akciji. A klasične pripreme - torba, pernica - to je preuzela supruga. Ja sam tu maksimalna podrška za aktivnosti.”
A kako Noa gleda na školu? „On je u fazi da o tome ne pričamo previše, vrlo je uzbuđen i nervozan. Veseli se, nadam se da će dobiti dobar razred i učiteljicu kojoj je to poziv, a ne samo odrađivanje posla. Odradio je i ljetni kamp, pa mislim da je spreman.”
Njihovo posljednje bezbrižno ljeto proteklo je u planinama i uz puno igre, baš onako kako Mario pamti i svoje djetinjstvo.
„Uvijek smo se trudili što više igrati vani, a meni su ljeta značila slobodu. Sad vidim isto kod njega, igra na entu potenciju.”
Na pitanje što mu je najstresnije u cijelom procesu, Mario kroz smijeh odgovara: „Najstresnije mi je promatrati svoju ženu kako sve to doživljava puno ozbiljnije. Ja sam skuliran. Veselim se prvom danu škole jer znam koliko to brzo prođe. Niko je već visok kao ja, a čini mi se da sam ga jučer vodio u prvi razred.”
Prisjeća se i vlastitog djetinjstva: „Prvog dana škole baš se i ne sjećam, ali znam da sam krenuo dan nakon rođendana. Učiteljica mi je uvijek pisala da sam zaigran. Vjerojatno bi mi to i danas pisala u imenik - vrlo dobar, ali zaigran.” Kad se povede priča o školskim predmetima, Mario otkriva da je uvijek volio matematiku i povijest, a tjelesni i glazbeni bili su mu prirodan izbor, dok mu pisanje sastavaka nije baš išlo. A kakve će promjene prvi dan škole donijeti u obiteljsku svakodnevicu, tek će vidjeti: „Sad će biti drugačije jer više nema spontanih izleta kao s vrtićem. Imat ćemo raspored, zadaće, produženi boravak. Ali sve će to sjesti na svoje mjesto.”
Na pitanje tko je stroži roditelj kad je riječ o obavezama, odgovara: „Mislim da sam ja malo čvršći po pitanju mobitela, dok je supruga Ljiljana detaljnija oko organizacije. Noa već pjeva, čita i piše, pa vjerujem da će škola ići lagano.”
Ipak, za njega kao tatu, balans je najvažniji: „Nema škole za roditelje. Nastojim ih učiti da budu sretni i zato ih vodim u prirodu, učim ih reći ‘molim, hvala, izvoli i oprosti’. To su stvari koje vrijede za cijeli život.” Osvrnuo se ‘tata od formata’ i na sveprisutan problem današnjih roditelja - mobitele. „Uhvatim sebe da svi sjedimo na kavi i buljimo u mobitele. Zato pokušavam pronaći mjeru - da, mobitel je dio života, ali mora postojati protuteža. Aktivnost, kretanje, igra.”
A upravo igru stavlja ispred svega: „Za mene je igra najvažnija, pa čak i ispred škole. Aktivnosti i iskustva iz prirode donose djeci više nego puko ‘bubanje’. Volim glumu jer je i ona zapravo igra i mislim da bi svatko trebao pronaći dijete u sebi.”
Kad ga pitamo koja je njegova uloga kao oca u ovom razdoblju, odgovara bez dileme: „Sve troje - i podrška i organizator i navijač. Najvažnije mi je da ga podržim u onome što voli i da zajedno otkrijemo što ga ispunjava. S Nikom smo to uspjeli, vjerujem da ćemo i s Noom.”
Nedavno je proslavio i 45. rođendan koji je obilježio u krugu najbližih: „Bio je to obiteljski dan na Sljemenu, s našom macom, šetnja i ručak. Četrdeseti sam slavio, pedeseti ću sigurno, a ove između volim obilježiti mirnije.”
Za kraj, Mario ima i poruku svim roditeljima čija djeca kreću u školu:
„Smijte se, budite zahvalni i čuvajte svoje živce, čuvajte sebe. Sve je to dio procesa. Uživajte u tom trenutku, jer pravi je dar imati dijete koje kreće u školu.”
Više fotografija Marija i sina pogledajte u galeriji:
