'Šumica', 'Imam te', 'Godinama' neki su od velikih hitova pjevačice Ivane Bamfić koja će im sada pridružiti novu pjesmu 'Ima dima'. Iako je cijelo vrijeme bila koncertno aktivna, tek ova pjesma ponovno je 55-godišnju I Bee pozvala u studio koji je bio kao povratak u djetinjstvo. Zašto se na vrhu popularnosto odlučila na preseljenje van Zagreba i povučen život na farmi, je li pronašla mir i normalan obiteljski život za kojim je čeznula, te s kojim klasičnim majčinskim mušicama se susreće njezin sin, 16-godišnji Jan govori za Story.
Početak rujna obilježavate novom pjesmom 'Ima dima'. Kako ste se odlučili na povratak na javnu scenu?
Iako se u medijima činilo da me nema, cijelo sam vrijeme bila koncertno aktivna, nastupala sam i bila povezana s publikom. Samo sam čekala pravi trenutak da se dogodi pjesma. Sad sam neopterećena, puna entuzijazma i s veseljem sam ušla u ovu novu priču. Cilj mi je jednostavan – da se ljudi dobro zabave, zapjevaju i zaplešu. Glazba je tu da nam uljepša život, a to je ono što ovom pjesmom želim pokloniti publici.
Kako je pjesma nastala, što je bila inspiracija?
Nastala je iz osjećaja da u svakom od nas gori nešto što nikad ne prestaje a to je ta životna energija da se osjećamo dobro, sretni i zadovoljni. Tekst je napisao Luka Bulić, a glazbu i produkciju Davor Devčić, čovjek s kojim sam u devedesetima stvarala pjesme koje su obilježile generaciju. Inspiracija je bila moja unutarnja snaga, ali i želja da pokažem kako se uvijek možemo ponovno roditi, bez obzira na godine i životne okolnosti.
Je li u planu snimanje i video spota?
Spot je već gotov i za mene je to posebno iskustvo jer je prvi u regiji, koliko ja znam, potpuno kreiran umjetnom inteligencijom. Radio ga je Saša Kasapić i kroz njega je I Bee postala digitalna božica, cyber-žena koja pleše između prošlosti i budućnosti. To nije samo vizual, to je simbol - da se možemo transformirati, ali ostati svoji.
A novi album?
Trenutno živim kroz singlove. Svaka pjesma je jedna priča, jedan komadić mene u određenom trenutku. Jedan osjećaj, jedan trenutak. Ako se slože u cjelinu, bit će i album. Ali ne trčim za formom, nego za istinom u pjesmi.
Kakav je bio povratak u studio, glazbi?
Kao povratak u djetinjstvo, kao da sam zakoračila natrag u kuću u kojoj sam odrasla. Mirisi, zvukovi, ritam - sve me podsjetilo na ono zbog čega sam se prvi put zaljubila u glazbu. A ponovno raditi s Davorom Devčićem bio je poseban trenutak, jer nas vežu sjećanja iz devedesetih kada smo, kao tim, maštali o budućnosti glazbe. Tada smo u disko klubovima zamišljali dan kada će ta glazba sići sa stropova diskoteka i izaći na stadione, u ogromne prostore gdje će tisuće ljudi plesati zajedno. I taj se san ostvario, danas to živimo kroz velike EDM festivale sa svjetskim DJ-ima.
Nakon dužeg zatišja, posljednjih godina Cro dance se vratio i ponovno osvojio domaću scenu. Koja je po vama tajna njegova (novog) uspjeha?
Cro dance je uvijek bio glazba koja oslobađa tijelo i dušu. To je radost u pokretu, ritam koji te tjera da se nasmiješ i zaplešeš. Ljudi su gladni te jednostavne iskrene energije i zato se opet vraća. I da, moram priznati da obožavam i EDM stil jer je to prirodan nastavak tog plesa i energije.
Pustite li si kada pjesme iz tog perioda, vaše hitove koje su postale himne tog žanra?
Da, pustim i uvijek mi navru uspomene. 'Šumica', 'Ti si bolji' svaka pjesma nosi neko sjećanje vezano uz period kada je ta pjesma bila aktualna. I uvijek me podsjeti da sam tada živjela punim plućima i nije mi žao ne bi nista mijenjala. Sve bih isto ponovila.
Na vrhuncu slave ste se povukli jer, kako ste prošle godine rekli, htjeli ste upoznati 'normalan život'. Kakav je bio taj život pod svjetlima reflektora?
Pod reflektorima je sve veliko, sjajno i glasno. Predivno je, ali i jako naporno. Dok si u tome, misliš da je to jedini svijet koji postoji. Ali kad se svjetla ugase, shvatiš da zapravo postoji cijeli jedan drugi život koji te čeka - iskustva koja nisu vezana samo uz ulogu zvijezde, nego uz to da budeš žena, majka, prijateljica, da živiš jednostavne, obične trenutke. I baš ti trenuci, oni mali i tihi, često su najveće bogatstvo.
Jeste li u njemu uživali ili vas je slava na neki način i gušila?
Oboje. Uživala sam u svemu lijepom, ali me i znalo ponekad i gušiti. U tom period sam imala koncerte i nastupe skoro svaki dan i nije baš bilo puno prostora za nešto drugo. Kada si nećemu posvećen onda u to daješ sebe u potpunosti. Zato sam osjetila da se moram malo maknuti i pronaći tišinu i mir.
A kakav je život danas, nakon što ste prošli sve- od reflektora do šume, od buke do tišine- kako ste nedavno napisali na Instagramu?
Danas živim sporije i dublje. Uživam u malim stvarima: u mirisu zemlje nakon kiše, u cvrkutu ptica ujutro, u kuhanju, u odlascima u ribolov, u zajedničkim trenucima s najbližima. Uz to, veselim se i putovanjima. Glazba mi to omogućuje, kroz nastupe i koncerte putujem, upoznajem nove ljude, nove kulture i zemlje. Često dođem dan ranije ili ostanem dan kasnije, jer volim osjetiti mjesto na kojem sam. Prošetati, popiti kavu u lokalnom kafiću, otići na dobar ručak. To su mali darovi koje mi glazba daje.
Što vam je donio život okružen prirodom, daleko od gradske vreve?
Donio mi je mir, zdravlje i ono iskonsko - da cijenim ono što imam i da ne jurim stalno za onim što nemam.
Nakon preseljenja sve ste sami radili na svojoj farmi što je dio javnosti nekako dočekao s čuđenjem. Jeste bili iznenađeni tom reakcijom, iznenađenošću da vam nije problem obuči gumene čizme i okopavati vrt?
Ljude je iznenadilo, a mene nije. Za mene je prirodno uzeti motiku, posaditi povrće, pobrati jabuku. To me podsjeća na djetinjstvo, na dodir s prirodom koji je čovjeku urođen.
Koliko je na vašu odluku o odlasku sa scene utjecala želja za obiteljskim životom, majčinstvom?
Jako puno. Željela sam svom sinu dati djetinjstvo daleko od reflektora, gdje je mogao rasti u miru, igrati se, učiti i biti samo dijete
Sina odgajate daleko od pogleda javnosti. Koliko vam je bilo bitno odvojiti taj dio život, zadržati ga samo za sebe?
Zato što mislim da djeca zaslužuju privatnost. Moj život može biti javan, ali njegovo djetinjstvo ne želim dijeliti ni s kim osim s njim.
U jednom intervjuu ste rekli kako ste presretni što se neće baviti glazbom. Zašto?
Zato što ima svoj put i svoje interese. Glazba je bila moj život, ali ne mora biti i njegov. Važno mi je da živi svoju strast, a ne tuđu.
Što ga zanima?
Ima svoj svijet i svoju radoznalost, i to poštujem. O njegovim interesima i izborima ne želim govoriti umjesto njega, jer mislim da na to ima pravo sam.
Pomaže li vam oko farme?
Ponekad da, ponekad ne - ovisi što se radi i kako se poklope njegove obaveze. Ali iskreno, o njemu ne volim previše govoriti jer želim da ima svoj prostor i privatnost. Mogu samo reći da je naša povezanost u svakodnevnim stvarima ono što me najviše veseli.
Tinejdžerske godine znaju biti izazovne za roditelje, kako je kod vas? Kako se nosite mušicama koje adolescencija nosi?
S puno ljubavi i strpljenja. Nije uvijek lako, ali trudim se slušati i biti tu. Mislim da je to najvažnije - da dijete zna da uvijek ima sigurno mjesto.
Imate li vi neke mušice s kojima se on mora nositi?
Naravno da imam! To su one klasične majčinske mušice - kad izađe van, uhvatim se kako stalno bacam pogled na sat i razmišljam gdje je i kad će se vratiti. Znam da pretjerujem i da je sve u redu, ali ti majčinski alarmi se upale sami od sebe. To je valjda u našem softveru i koliko god djeca odrasla, za nas su uvijek 'naša mala djeca'.
Hoćete li novu pjesmu i koncertno predstaviti publici?
Da, jedva čekam stati na pozornicu i ponovno osjetiti taj susret s publikom. Jako se veselim vidjeti kako će publika doživjeti novu pjesmu. Vjerujem da će im se svidjeti i da će već na prve taktove beata zaplesati. To je trenutak kada pjesma stvarno oživi, kad se spoje moja emocija i njihova energija. Dogodi se ljubav i sinergija sve brige odjednom nestanu. To je taj poseban trenutak koji ostaje zapisan zauvijek u mom srcu i srcima publike.
