Jednom sam izgubio, jednom sam zaboravio...

Di mi je? Koliko samo puta, svaki dan, nekoliko puta na sat, upitam sebe i ljude oko sebe to pitanje. Dno sam muljevitog, parazitskog dna u čuvanju i lociranju vlastitih stvari. Upaljači, naočale, kutije cigareta, ključevi, novčanik, mobitel, sat, nož, torba, jakna, čarape, punjač, sve što ste zamislili, posjedujete i mislite da je nezamislivo izgubiti, ja sam to izgubio, nekoliko puta. Jednom sam izgubio i auto, nisu mi ga ukrali, jednostavno sam ga parkirao ulicu iznad i zaboravio gdje je. Ne, nisam bio pod utjecajem vatrene vode, mirogojčeka koji ostavlja rupe u sivim moždanim ćelijama, jednostavno sam takav, gubim i zaboravljam stvari. Osjećao sam se jako, jako glupo nakon što sam zvao policiju, prijavio nestanak i sav utučen pričao prijatelju da su mi ukrali auto, a on mi je, s kombinacijom pogleda sažaljenja i 'jesi kreten' tonalitetom glasa objasnio da ga je vidio... ulicu iznad. Nekoliko godina unazad, kao skener sam imao majku koja je znala gdje je apsolutno svaki predmet u mom životu. Radarskom preciznošću locirala bi moje snoopy bokserice u trećoj ladici odozdo, ravno ispod 101 dalmatinac slip gaćica. Znala je gdje sam ostavio ključeve, korila me da su mi naočale ostale u trapericama koje sam bacio u prljavi veš i uredno mi na stolu ostavljala kovanice koje sam istresao na trosjedu valjajući se kao sretan odojak s daljinskim u ruci. Hvala Bogu, sad na ta priglupa i iritantna pitanja, s mirnoćom Budhe odgovara moja cura. Nedavno sam na putu od šanka do stola izgubio cigarete koje su mi bile u ruci i zaključio sam da je dosta. Napadam, napadam vlastite moždane ćelije dok one uvježbavaju atomski s lijeva i s desna. Pazim gdje stavljam ključeve, nalazim mjesto za mobitel, počinjem funkcionirati kao savršeno programirani robot koji zna čemu služi ladica, džep, polica i papirnata maramica. Ne idem nikamo bez brižljivo smotanog punjača (prokleti smartphone) i upaljač uvijek držim u malom džepu od traperica. U novčaniku u istim pretincima uvijek držim osobnu, kreditnu karticu, debitnu karticu, vizitku od taksiste i broj od lika na trgu koji peče najbolje kestene " ma radim vam ja i dostave, slobodno zapišite". Sve to super funkcionira i zadovoljan sam sa sobom. U zadnjem dijelu, zaboravio sam da bi trebao pisati istinu. Recept nisam zaboravioWok me baby za dvoje

Sastojci: 400 g teletine 100 g paprika 50 g tikvica 50 g brokule 30 g bambusovih mladica 30 g cherry rajčice 30 g poriluka Na nastavi nisu nazočni. Velika žlica meda Soja umak Sezam Papar Chilly Ulje