Bivša novinarka, poduzetnica Mirjana Hrga, na Facebooku se raspisala o svom ljetovanju te radu na hrvatskim otocima.
'Razmišljam o svom ljetovanju. Iako je teško precizno utvrditi definiciju ljetovanja u mojem slučaju... Ali reći ću ovako. To traje od prvog sunca do ozbiljnih jesenskih kiša. Međutim, u mojoj glavi ljetovanje počinje kad dođem do Dugog otoka. Volim i Unije i Susak i Ilovik i Silbu i Zverinac i Iž, ali kad uplovim u “kornatske vode” imam stvaran osjećaj da sam “pobjegla životu”. Tamo nema “središta”. Nema trajekta. Nema benzinske stanice. Nema skoro – ničega. U jednom od najljepših kutaka svijeta... Paralelni svijet. Ako niste tamo doplovili, ostali bez kruha, vode, plina, s praznim mobitelom...kao da niste doživjeli ništa jer tamo – nema ništa. A svi koji možemo idemo prema tamo... neviđeni mir i ljepota za tih par dana koliko imamo luksuz da pobjegnemo', napisala je.
'Otkad ne radim ono što jesam, zabavljam se s ugostiteljskim vratolomijama na divnom otoku Cresu. Sto puta mi je došlo da stavim ključ u bravu jer dok stigne boškarin, pršut, tartufi, vino iz Istre... izgubiš tonu živaca. I onda se sjetim da je to ništa u odnosu na one ljude koji rade isto bez: trajekta, struje, vode, plina, odvoza smeća i svega što život čini koliko toliko funkcionalnim. I onda se pitam: pa tko je namjestio da po istim kriterijima rade oni u centru Zagreba, Rovinja, Cresa, Unija ili još luđe – Kornata, Žuta, Levrnake... U jednoj turističkoj zemlji?', dodala je.
'Ja bih tim ljudima “platila” da rade i postoje. Oni su ti koji Hrvatsku čine posebno posebnom. Pa i nakon rata smo imali područja od posebne državne skrbi. Logično. Ali nije mi logično da sada u miru ne pomažemo jedni drugima da lakše opstanu, da ne shvaćamo koliko nismo u istoj situaciji i kako ne možemo svi pod isti nazivnik. A oni stvarno čine razliku i ovu zemlju posebno lijepom destinacijom', smatra Hrga, koja je u Osoru na Cresu otvorila konobu Mare pa tamo živi tijekom ljetnih mjeseci.
'Kada čujem priče tih ljudi što sve moraju poduzeti da bi obavili najbanalniju stvar, nemaš što nego iskazati iskreno divljenje i pitati se: nisu li oni – zbog imidža Hrvatske i rejtinga naše zemlje kao ozbiljne nautičke destinacije zaslužili da ih netko ipak pogleda i pita – “možemo li mi vama ikako pomoći da lakše opstanete?” Trud tih naših ljudi je nevjerojatan’, zaključila je.
