Ugledni ortoped i donedavni službeni liječnik hrvatske nogometne reprezentacije, nedavno je zakoračio i u svijet glazbe. Doktor Boris Nemec ime je koje sportska i medicinska javnost vrlo dobro poznaje. Više od tri desetljeća aktivno djeluje u medicini, a iza sebe ima impresivnu karijeru tijekom koje je bio uz brojne sportaše, od Vatrenih do brojnih drugih hrvatskih reprezentacija. Iako bi mnogi u njegovim godinama polako zatvarali profesionalna poglavlja, dr. Nemec je odlučio otvoriti novo - glazbeno.
Nakon debitantske pjesme kojom je najavio svoj novi hobi, dr. Nemec vratio se s pjesmom 'Ti si vrilo mog života', koja je na ovogodišnjem festivalu Marco Polo u Korčuli osvojila nagradu za najbolji tekst. Glazbu potpisuje Ivica Badurina, autor mnogih klapskih hitova, a tekst legendarni Krsto Juras, autor mnogih hitova Miše Kovača. U razgovoru za Story otkrio je kako je izgledao život liječnika reprezentacije, kako se rodila njegova ljubav prema pjevanju te zašto vjeruje da je upravo sada idealno vrijeme za nove početke.
Kako je izgledao život jednog vrhunskog liječnika 'iza kulisa' nogometne reprezentacije?
Kao i svaki posao i ovaj je imao dvije strane. S jedne strane tu je onaj ljepši dio, biti uz igrače, uživati u njihovim vještinama na treningu i utakmicama, dijeliti s njima šale, smijati se i slaviti pobjede, ali i biti tu kada treba tješiti nakon poraza. Druga strana je ona ozbiljna i odgovorna, liječnik mora odmah nakon okupljanja pregledati sve igrače s tegobama i odlučiti o daljnjem liječenju. Ponekad je to značilo i teške odluke, poput onih može li netko ostati i igrati ili se mora vratiti u klub na oporavak. Sve smo to radili u dogovoru s fizioterapeutima, izbornikom i cijelim stožerom. Posebno je zahtjevno brzo procijeniti ozljedu na samoj utakmici, može li igrač nastaviti ili ga treba odmah mijenjati. Srećom, uvijek sam imao odlične kolege uz sebe. Posebno se sjećam pokojnog kolege Čepulića, s kojim sam prošao Euro 1996. i Svjetsko 1998. godine, te kasnije suradnje s Bahtijarevićem, Jankovićem i Vlahovićem.
Koliko je zahtjevno usklađivati profesionalnu medicinsku karijeru s privatnim interesima?
U početku je bilo vrlo teško. Radio sam u bolnici u Lovranu, pa odsustvo od nekoliko dana za utakmice nije bilo problem. No turnirska natjecanja značila su i po nekoliko tjedana odsustva, što je bilo veliko opterećenje. Srećom, odmah na početku reprezentacija je postigla povijesni uspjeh, broncu u Francuskoj pa su i kolege u bolnici lakše prihvaćale moja odsustva. Najteže je ipak bilo obitelji, supruga Nataša morala je sama brinuti o našim tada malim kćerkama. No pobjede reprezentacije donosile su toliko radosti da je i obitelj osjećala ponos i zadovoljstvo.
Što vas je inspiriralo da se okušate kao pjevač u zrelim godinama?
Oduvijek sam želio naučiti svirati neki instrument. Počeo sam s gitarom, a kad sviraš, naravno, moraš i zapjevati. Vrlo brzo sam shvatio da baš i ne pjevam najbolje, ali tada sam sreo mentora, a to mjesto popunio je Voljen Grbac. Nakon dvije godine vježbanja, predložio je da zajedno nastupimo na festivalu Marko Polo s pjesmom 'Balun je više od života'. Publika nas je nagradila prvim mjestom i to me ohrabrilo da nastavim. Kasnije sam upoznao i Ivicu Badurinu, koji je uglazbio pjesmu 'Da zavoliš me'. I tako je krenulo jedno novo poglavlje.
Kako je tekao proces nastanka vaše nove pjesme i što vam znači nagrada s festivala Marko Polo?
Pjesma 'Da zavoliš me' jako je dobro primljena, a to mi je dalo novi vjetar u leđa. Uslijedila je pjesma 'Ti si vrilo mog života' na tekst Krste Jurasa, s glazbom Ivice Badurine i aranžmanom Ivana Popeskića. Na festivalu sam osjetio povratnu emociju publike i to me zaista dirnulo. Shvatio sam da pjesmom mogu prenijeti emocije i priče koje nosim u sebi. To je za mene najveća nagrada.
Što za vas znači glazba i vidite li se dugoročno u njoj?
Glazba me veseli i opušta, ona je neizostavan dio mog života. Volim druženja, a uz glazbu ona su uvijek ljepša. Ne bježim od medicine, ona je moj životni poziv, ali kroz glazbu ljudima mogu dati nešto dodatno, neku novu radost. Publika može očekivati još pjesama, a ja želim da svaka nova bude korak naprijed, kako u interpretaciji, tako i u emociji. Volio bih da pjesme koje otpjevam ostanu zapamćene.
Koji su izazovi i ljepote 'kasnog početka' u potpuno novom području života?
Počeo sam pjevati, kako se kaže, u 'jesen života', ali u sebi se i dalje osjećam mlad. Mislim da to i jest prednost jer u svakoj pjesmi mogu dati dio iskustva i priča koje sam proživio. Ne pjevam iz ambicije, nego iz srca. Možda upravo zato publika osjeća tu iskrenost. Ja jednostavno uživam i u tome je cijela ljepota.
