Rukometaš Mateo Maraš danas slovi za jednog od najperspektivnijih mladih hrvatskih uzdanica, a ove godine napravio je najveći iskorak u karijeri - potpisao je dvogodišnji ugovor s moćnim francuskim klubom PSG-om. U dresu hrvatske reprezentacije 24-godišnji Splićanin debitirao je 2021., a na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj oko vrata je stavio srebrnu medalju, potvrdivši svoj status važnog igrača nove generacije. Njegov put, od splitskih rukometnih dvorana do Francuske, priča je o upornosti, talentu i velikim snovima koji se ostvaruju, a na tom putu osim obitelji najveća mu je podrška i djevojka Leona, s kojom dijeli ritam velikoga grada u koji su se preselili početkom ljeta. Upravo tim preseljenjem u Pariz i novim klubom započelo je jedno od najuzbudljivijih poglavlja njegova života.
'U Pariz sam došao sredinom srpnja i već sam se priviknuo na drukčiji način života. Odmah sam se uselio u stan, sve je već bilo spremno, tako da nisam puno vremena gubio na useljenje jer su ljudi iz kluba mislili na sve i maksimalno su mi olakšali preseljenje.'
Parišku će mu svakodnevicu uljepšati i djevojka Leona.
'Ona se također preselila sa mnom i preuzela je puno toga na sebe', kaže rukometaš i dodaje kako su se brzo prilagodili životu u drugom gradu.
'Mogu reći da sam se super snašao. U početku je bio naravno šok, ta tranzicija u puno veći grad gdje su gužve i kaos svakodnevica. Ali sad već uživam u tom načinu života i samom gradu koji ima jako puno toga za vidjeti. Sve u svemu zadovoljan sam i veselim se budućnosti i svemu što ona nosi', sretan je Mateo.
Tek se navikao na Pariz, a život mu je donio novu avanturu - Japan! Kad se ukrcao na avion za Tokio, znao je da ga čeka jedno od onih iskustava koja ostaju urezana za cijeli život. Bio je to njegov prvi odlazak na Daleki istok, a putovanje nije bilo samo sportska turneja, nego i prilika za upoznavanje kulture koja mu je, kako kaže, otvorila oči u mnogočemu.
'Već nekoliko godina PSG ima turneju po Japanu jer ondje ima veliku bazu navijača, tako da se i ove godine tradicija nastavila. I moram priznati da su nas svi gledali, ali ne jer nas poznaju, nego jer smo kao grupa izuzetno visoki', objašnjava 24-godišnji Splićanin, kojemu je ovo bilo prvo putovanje na taj kraj svijeta.
'Da, meni je ovo bio prvi put na Dalekom istoku i moram priznati da sam baš pozitivno iznenađen. Prva stvar koju sam primijetio bila je nevjerojatna čistoća. Ne postoji papir na ulicama i to mi je bilo ‘wow’… kasnije sam shvatio da se smeće na ulicama u kante ne može ni baciti jer one ne postoje', opisuje nam oduševljeno.
Turneja je, naravno, bila zahtjevna, treninzi ujutro, druženja popodne. No upravo je u tim satima nakon napornih vježbi otkrivao jednu novu stranu svoje ekipe.
'Ima nas dosta novih igrača tako da smo puno vremena proveli zajedno prvenstveno na letu koji traje čitavu vječnost… ali i generalno je sama turneja koncipirana na napornim i dugim treninzima kroz jutro tako da popodne imamo vrijeme za druženje koje je uključivalo karaoke, društvene igre te isprobavanje nove hrane.'
No i slobodno vrijeme bilo je pažljivo organizirano, ali i bogato iskustvima.
'Što se tiče organizacije, imali smo tim ljudi koji su o tome vodili računa tako da smo imali striktan raspored kada što posjećujemo te koja su pravila ponašanja na raznim mjestima, s obzirom na to da je kultura u Japanu dosta drukčija nego kod nas. Pa smo tako imali priliku posjetiti razna mjesta što se tiče povijesti i kulture pa sve do tradicionalne hrane', objašnjava i dodaje kako su poseban dojam na njega ostavile japanska svakodnevica i organiziranost.
'Nevjerojatno mi je da toliki grad funkcionira bez problema u najvećim gužvama, a osim toga, svi su smireni, pristojni i jako srdačni. Vlakovi kao njihovo glavno prijevozno sredstvo izuzetno su čisti i tihi jer po njihovoj kulturi nepristojno je pričati i jesti u metrou, tako da sam bio fasciniran da je tolika gužva, a vlada tišina. Interesantno je da sam ove primjere saznao na svojoj koži, jer sam u metrou i jeo i pričao sve dok mi jedan gospodin nije to lijepo objasnio.'
A posebna je priča i hrana. Iako je Mateo dao priliku mnogim japanskim jelima, Dalmatinac u njemu kaže ovako:
'Iskreno, nisam ljubitelj japanske kuhinje, probao sam dosta toga, ali i dalje sam pri svome da je tradicionalna dalmatinska kuhinja najbolja. Među dobrim jelima bili su mi ramen i wagyu beef. Od sushija sam odustao iako je cura mislila da će ovo putovanje promijeniti moj pogled na to jelo, ali nažalost nije.'
Sudeći po doživljajima, ova klupska turneja nije prošla bez zanimljivih iskustava. Jedno od takvih bilo je doživjeti i ono što se rijetko viđa uživo, poput sumo-borbi, upoznavanja samurajske tradicije, gađanja lukom i strijelom te niz drugih aktivnosti koje su ostavljale dojam da je svaki dan nova lekcija.
'Naučio sam dosta, od njihove povijesti pa do običaja, na primjer svi sumo-borci žive zajedno i to je velika čast za njihove obitelji. Osim toga, imaju velik broj rituala koje prakticiraju svaki dan. I na kraju, najbitnija je stvar kod Japanaca biti pošten i odan.'
A iako je i sam stao na tatami, Mateo priznaje:
'Bilo je to iskustvo koje ću definitivno pamtiti. Mislio sam da sam jači, ali uvjerio sam se u suprotno. Na kraju mi je malo popustio pa sam ga uspio odgurnuti, ali to je samo zato jer mi se smilovao', kroz smijeh nam priča i dodaje kako je izgledao njegov pokušaj gađanja lukom i strijelom.
'Upoznali smo kulturu samuraja i njihovog oružja, prvenstveno katane, a osim toga i luka i strijela. Njihov luk dosta se razlikuje od europskog luka, jako je teško gađati. Mogu reći da sam u tome dobar, ali daleko od talenta.'
Ipak, najviše od svega nisu ga fascinirale egzotična hrana ili drevne borilačke vještine, već ljudi.
'Njihova nevjerojatna pristojnost i srdačnost, jer sam se u 10 dana osjećao stvarno dobrodošlim i nevjerojatna je stvar kako se prema turistima ponašaju kao prema svojima. Mislim da bismo to trebali i mi uvesti u naš turizam, proizvod koji se zove osmijeh. Smatram da bi nam trebao biti cilj očarati turiste ne samo prirodnim ljepotama već i načinom na koji se prema njima ponašamo, jer u zadnjih par godina sve više susrećemo nezadovoljnih turista koji se žale kako na cijene tako i na nepristojnost. Tako da bih to naveo kao nešto što me oduševilo i siguran sam da bih se vratio ponovno.'
Kao pravi Dalmatinac, Mateo je iz Japana, osim uspomena i iskustava, ponio i nekoliko pravih japanskih noževa - mali hommage svojoj ljubavi prema kuhanju.
'Da, s obzirom na ljubav prema kuhanju, a i njihovu tradiciju izrade noževa, kao suvenir sam ponio par noževa.'
Japan ga je inspirirao na svim razinama, ali naveo i na razmišljanje o vlastitoj svakodnevici, pa će neke od tih japanskih navika ‘preseliti’ i u vlastitu rutinu.
'Disciplina je definitivno nešto što svi sportaši imaju, a siguran sam da ću osim toga obratiti više pažnje i na sam otpad kojeg ima sve više. Jer ako mogu milijuni Japanaca, možemo i mi.'
Zato, kada ga upitate bi li se vratio, Mateo ne dvoji ni sekunde.
'Ovo je putovanje bilo i kulturološki šok i zabavno iskustvo. Nakon prvih par dana šoka i borbe s jet-lagom, postalo je pravo iskustvo koje sigurno želim ponoviti. Još ne znam kada, ali definitivno se radujem', zaključio je.
