Neda Ukraden iskreno za Story: 'Ono što je muškarce privlačilo, na kraju bi postalo razlog prekida'

Kad izgovorite ime Nede Ukraden, iza njega ne stoji samo karijera, već čitav život. Više od pet desetljeća na sceni, more pjesama koje su postale generacijske himne, tisuće kilometara, koncerata, aplauza, uspjeha... Ali i odricanja, borbe, hrabrosti da se ostane svojom u svijetu koji često ne prašta autentičnost. Uoči svog jubilarnog 75. rođendana i velikog koncertnog spektakla u zagrebačkoj Areni, Neda ne zrači samo vitalnošću, elegancijom i šarmom, već i nevjerojatnom svježinom duha. Dama koja je svojim glasom, stavovima i životom razbijala tabue i pružala inspiraciju, i dalje korača punim plućima kao majka, baka, pjevačica, poduzetnica i ikona.

Brojka 75 mnogima zvuči ‘veliko’, ali kako vi zapravo osjećate godine, fizički i emotivno?

Godine su za mene doista samo broj, jer se fizički nikada nisam osjećala bolje, a mentalno sam izuzetno angažirana, ponajprije zahvaljujući brojnim poslovnim obavezama koje prate jednu uspješnu i dugotrajnu glazbenu karijeru. To uključuje ugovaranje koncerata, snimanje novih pjesama i televizijskih emisija, putovanja, snimanja za razne časopise i evente. Osim toga, ja sam i majka, i baka, i žena koja voli svoj dom, što znači da rado pripremam ukusna i zanimljiva jela, volim lijepo postavljen stol i prije svega uživam u druženju s obitelji, posebno s unucima koji su mi trajna i najveća inspiracija te neiscrpan poticaj.

Bili ste i ostali dama na sceni, ali i žena koja je razbijala tabue. Imate li osjećaj da ste svojim stavovima i ponašanjem otvarali vrata i drugima, posebno ženama?

Prije svega, svojim primjerom želim poručiti svim ženama, ali i svima drugima, da kraj jedne ljubavi, veze ili braka nije kraj života, smisla ni razloga za radost i uživanje u životu. Svi mi sanjamo da će naš izabranik biti princ na bijelom konju koji će nas sigurno voditi kroz lijepe, ali i teške trenutke života. No, nerijetko se dogodi da upravo ta osoba postane netko tko nas usporava i osporava, netko tko je ljubomoran i zavidan na naše uspjehe i sposobnosti. U takvim slučajevima nije mudro očajavati niti inzistirati na vezi koja očito nije ispravna. Što prije treba preuzeti kontrolu nad vlastitim životom, okrenuti se obitelji i poslu, ostaviti loše dane iza sebe i reći 'hello' novoj ljubavi.

Uz estradne obaveze, neumorna ste majka, baka, punica... Kako postižete ravnotežu poslovne žene i glave kuće?

Društvena sam, volim izaći s dragim ljudima, skuhati dobro jelo, zapjevati za svoju dušu... Ali obitelj mi je svetinja. Iako sam se mogla udati nekoliko puta, sreća moje kćeri, njezin normalan razvoj i školovanje, to su mi uvijek bili prioriteti.

Imate vrlo blizak odnos s kćeri Jelenom.

Moja je kći moj najveći ponos i uspjeh, ali i moja prijateljica, pa je sasvim prirodno da smo bliske. Njezin brak, suprug i djeca također su dio njezina uspjeha, i u tome je bolja od mene, jer ja svoj brak nisam uspjela sačuvati. No sretna sam što imam baš kćer jedinu, jer samo žena ženu do kraja može razumjeti, podržati i pomoći joj.

Često ističete koliko se ponosite svojim unucima. Što vas najviše raznježi kad ste s njima?

Moji unuci, blizanke Neda i Aleksandra (13) te Dušan (11), moja su nevjerojatna radost i najveća inspiracija. Oni daju poseban smisao svim mojim uspjesima i trudu. Kako živimo zajedno kad sam u Beogradu, njihove raširene ruke brišu sav moj umor i sve brige.

Pravi ste primjer kako punica i zet mogu savršeno funkcionirati. Koja je tajna takvog odnosa s Predragom?

Moj zet mi je kao sin, pravi saveznik i prijatelj. Naš odnos temelji se na poštovanju i povjerenju. Kao majci i punici, dovoljno mi je da ih vidim sretne i ispunjene. Osim toga, divni su roditelji, zbog čega sam dodatno zadovoljna. Uvijek ću im pomoći koliko mogu, u školovanju djece, u stvaranju ugodnog života, ali prije svega u njegovanju međusobnog poštovanja i obiteljskih vrijednosti.

U Beogradu imate dječju igraonicu koja je bila poklon vašoj obitelji. Planirate li otvoriti takvo mjesto u još nekom gradu, možda Zagrebu?

Nedaleko od našeg stana, kao poklon svojim blizankama i unuku, otvorila sam lijep i funkcionalan prostor pod imenom BIBI, po nadimku Jeleninog tate. Riječ je o konceptualnom prostoru koji objedinjuje igraonicu, kafić i beauty salon. Često razmišljamo o tome da BIBI preraste u lanac, zašto ne i u Zagrebu, jer postoji stvarna potreba za takvim mjestom, gdje žena, osobito majka, može odvojiti vrijeme za sebe, bez brige gdje joj je dijete i što radi. Tu može i proslaviti dječji rođendan, opustiti se i njegovati.

Bavite se i turizmom. Često gledamo kadrove vaše kuće u Imotskom. Jeste li zadovoljni ovom sezonom, s obzirom na to da sve više iznajmljivača govori da im dolazi sve manje gostiju?

Obiteljska kuća koju sam obnovila u svom rodnom Imotskom nešto je na što sam iznimno ponosna. Kuća je lijepa, komforna, nudi i luksuz i mir, i šteta je da ljeti zjapi prazna dok smo mi obiteljski u Boki. Zbog sve većeg interesa turista za taj kraj, odlučila sam tih nekoliko ljetnih tjedana staviti kuću na raspolaganje putem turističkih agencija. No turizam je vrlo zahtjevan i odgovoran posao. Budući da mi to nije primarni izvor prihoda, ta mi je obveza dodatno opterećenje, od organizacije i pripreme objekta, do brige o gostima i održavanju higijene, što iziskuje pouzdano osoblje koje je, nažalost, danas teško pronaći. Posebno je izazovno za mene, jer sam često odsutna i poslovno vrlo zauzeta. Zato svaki put kada uspijem organizirati sve kako treba i kada gosti odu zadovoljni, to smatram velikim uspjehom. I to mi je sasvim dovoljno, jer od toga ne živim, a odgovornost je velika.

Sinonim ste za 'najseksi baku Balkana'. Iskreno, mislim da bi mnoge žene voljele znati kako uspjeti da izgledate kao da vrijeme radi za vas, a ne protiv vas. Imate li neki tajni ritual, kako se hranite, vježbate li…?

Naziv 'najseksi baka' uvijek me nasmije, shvaćam ga kao kompliment. Ima li tajne mog mladolikog izgleda? Nema. Malo prehrane, vježbanje, tenis, plivanje, genetika, ali iznad svega, rad, energija i njega. Njega tijela i duha. Ljubav, posvećenost, predanost obitelji i poslu. Takav pozitivan duh ne ostavlja mjesta lošim mislima, a one su često početak svega lošeg. Moj dan ispunjen je od jutra do mraka, što traži i izgled i sposobnost. Brinem o mnogim stvarima i sretna sam kad ostvarim plan, želju, obvezu. Ta angažiranost ne dopušta opuštanje ni ravnodušnost. Ali ono što ženino tijelo i duh najbrže uništava je loš brak ili veza. U njima se samo vene i razbolijeva. Često me pitaju zašto živim sama, bez partnera. Prije svega, nisam usamljena. Moji su dani ispunjeni, i poslovno i privatno. A da bih bila s nekim u vezi, treba se poklopiti mnogo toga: sličan pogled na svijet, obrazovanje, ambicija, pa i vanjština. Nemam potrebu glumiti, udovoljavati ili težiti materijalnom, jedino što me može privući je iskrena ljubav i poštovanje. Lijepo je kad ne moraš nikome polagati račune, objašnjavati se, tražiti dopuštenje. Živjela sloboda! To pomislim svaki put kad čujem da se netko žali da mu partner ne 'dopušta' nešto.

Je li vam se ikad dogodilo da vas muškarac pokušava osvojiti samo zato što ste Neda Ukraden?

Otkad sam počela pjevati, moje poznato ime često je bilo motiv udvaranja. No ono što je muškarce privuklo na početku, moj izgled, popularnost, kasnije bi postalo problem, izvor ljubomore, nesigurnosti i svađa. Na kraju bi to dovelo do prekida. Škola koju sam prošla bila je skupa. Ali naučila sam. I danas mogu reći 'hvala, ne'.

Jednom ste priznali da vas je kroz život gurao imotski gen. Što vam predstavlja rodni kraj i osjećate li da vam je tamo duša najviše na mjestu? Koji vam se prizori iz djetinjstva najčešće vraćaju u mislima?

Jako sam vezana za svoj Imotski, odakle potječu svi moji. Za našu kuću, u kojoj i danas vidim svoju baku koja me uvijek dočekivala raširenih ruku, ma odakle god dolazila. Bez obzira na to na kojoj smo adresi živjeli (a promijenili smo ih mnogo), Imotski iz nas nikada nije iščeznuo. Ni naš govor, ni humor, ni sposobnost snalaženja i prilagodbe životnim situacijama, sve to dugujemo upravo tim našim korijenima. Svjesno ili nesvjesno, čovjek je ono što od njega učine njegovi geni, sredina i vlastita pamet. Zato svaki slobodan trenutak rado provodim u svojim Ukradenima.

Otac je prepoznao vaš glazbeni talent, ali u početku ipak nije htio da budete pjevačica. Jeste li njemu 'u inat' završili dva fakulteta kako biste dokazali da možete raditi i druge poslove, ali da vam je mikrofon želja?

Moj otac bio je izuzetno muzikalan čovjek, s nevjerojatnim glasom, i vrlo se ponosio mojim glazbenim talentom. Naša je kuća uvijek bila puna pjesme, pjevača i glazbenika koje bi tata znao dovesti, i ja bih rado zapjevala s njima. No nikada me nije vidio kao pjevačicu, niti je glazbu smatrao mojim budućim zanimanjem. Za njega je to mogao biti samo hobi, nešto 'z' poslijepodne ili navečer’, kako je znao reći. Od mene se, kao dobre učenice, očekivala neka 'ozbiljnija' profesija, liječnica, diplomatkinja... Upisala sam Filološki fakultet, smjer engleski jezik i književnost, a kasnije i Pravni fakultet. Paralelno sam završavala i srednju glazbenu školu, smjer solo pjevanje. Sve to išlo je ruku pod ruku s glazbom, nastupima koji su postajali sve češći, a popularnost sve veća, nikad nisam ni slutila da će potrajati ovoliko dugo.

Jeste li imali strah od neuspjeha?

Naučena sam da nemam prevelika očekivanja, ni od ljudi, ni od situacija, poslova i sličnog. Mogu reći da su mene više iznenađivali uspjesi nego neuspjesi, koji bi, ne tako rijetko, dolazili upravo onda kada bih bila uvjerena da je ono što sam napravila bio pun pogodak. Postoji nešto u toj nepredvidivosti našega glazbenog svijeta, u tom pitanju trajanja. Možda je upravo to njegova čar, ta doza sudbinskog, gotovo karmičkog, koja se provlači kroz karijere slavnih.

Estrada je uvijek bila glamurozna izvana, ali iznutra često surova. Je li vam netko nekad zabio nož u leđa i pamtite li neke tračeve koji su kružili o vama?

U ovom surovom estradnom svijetu nemoguće je imati samo prijatelje. Kako sam uvijek bila slobodna i samostalna, često sam osjećala posljedice, od osveta i tračeva, do opstrukcija koncerata i čak otetih pjesama. No sve s vremenom dođe na svoje, svaka ptica pjeva svojim glasom. Ima mjesta za sve. Ne možeš pjevati na sto mjesta u isto vrijeme, pa nema ni razloga za strah. Tračevi su nekad morbidni, nekad smiješni, od toga da sam poginula, do toga da šećem 30 godina mlađeg muškarca. Ni jedno ni drugo nije točno.

Prije točno 40 godina snimili ste evergreen 'Zora je' i tako ste nazvali svoj prvi koncert u Areni Zagreb rezerviran za 25. listopada.

Što više govorim o svojoj pjesmi 'Zora je', objavljenoj prije 40 godina, sve mi je jasnije koliko je njezin nastanak bio sudbinski. Sve je krenulo s Đorđem Novkovićem koji mi je odsvirao prekrasnu melodiju, ali s naslovom 'Jovane, labude', koji mi nije odgovarao. Aranžman Rajka Dujmića također mi nije legao, što je dovelo do raskida suradnje. No vjerovala sam u pjesmu i inzistirala da naslov bude 'Zora je svanula'. Novi aranžer Mato Došen pokazao se kao pravi izbor. Tekst je trebala napisati Marina Tucaković, no zbog osobnih okolnosti to nije uspjela dovršiti. Osim stiha 'Suza je iz oka kanula', ostatak smo stihova osmislili Đorđe, ja i ekipa iz studija, spontano. Pjesma je zvučala potpuno drugačije, s upečatljivim uvodom Panove frule koji je očarao publiku. Iako nitko osim mene i Došena nije vjerovao da je to hit, već nakon prvog emitiranja na TV Zagreb postala je ogroman uspjeh, i domaći i međunarodni, prevedena na 13 jezika, izvodili su je Demis Roussos, Piet Veerman i mnogi drugi. Zahvaljujući Croatia Recordsu, ostvarila sam san: ponovno sam snimila pjesmu 'Zora je' u studiju Abbey Road, s Royal Philharmonic Orchestra pod vodstvom maestra Stevea Sidwella. To će mi zauvijek ostati kao jedno od najposebnijih glazbenih iskustava. Nova verzija pjesme bit će premijerno izvedena 25. listopada na mom koncertu u zagrebačkoj Areni.

Vaš je repertoar dobro poznat, no što pripremate kada je u pitanju scenski spektakl?

Moji koncerti, osobito oni veći i reprezentativniji, uvijek su glazbeno-vizualni spektakli. Koliko su važni glazbenici i zvuk, toliko su važni i slika, ples, kostimi, svjetlosni efekti. Arena je poseban izazov, cilj je da publika s koncerta izađe oduševljena onime što je čula, ali i onime što je vidjela. Pripremamo puno toga što može ponuditi jedna raznolika, pet desetljeća duga glazbena biografija s pjesmama koje su različite po stilu, emociji i zvuku. Od nježnih, romantičnih melodija do suvremenijih ritmova, svaka pjesma nosi svoju zvučnu i vizualnu priču. I tako ih treba i predstaviti. Baš kao i ja, i nježna i bezobrazna, kako kaže jedna moja pjesma.

Iz godine u godinu trendovi se mijenjaju, a vi i dalje uspješno koračate scenom. Osjećate li konkurenciju?

Trajati znači biti dorastao izazovima, ne dosađivati publici istim zvukom i istim pjesmama. Zato se trudim uvijek iznenaditi svoje fanove novim temama, ritmovima i modernom produkcijom. Novi autori donose svježinu i neočekivanost, ponekad su pun pogodak, a ponekad pjesme ne naiđu na očekivan odjek. No svakako ne živim od stare slave. Kako kaže pjesnik: 'Tko ne želi da se mijenja, vole ga iz sažaljenja'. Konkurencija je dobra i poželjna, ona je izazov i inspiracija. Od nekih učiš kako treba raditi, a od nekih kako ne treba.

Biste li se u jednom trenutku voljeli umiroviti ili živite pjesmu do posljednjeg daha?

Da mi je netko rekao da ću u ovim godinama i dalje pjevati i aktivno koncertirati, mislila bih da se šali. Tko je to mogao planirati ili očekivati? Nakon svih škola i fakulteta, s ambicijama da radim u diplomaciji ili međunarodnim institucijama, ja i dalje pjevam, i to itekako! Znam da ću sigurno pjevati dokle god me publika voli i traži, dok se dobro osjećam i dok u tome iskreno uživam.