Bivša tenisačica Monica Seleš već tri godine pati od teške slabosti mišića. U intervjuu za novinsku agenciju AP ova je 51-godišnjakinja rekla da boluje od neuromuskularne autoimune bolesti miastenije gravis.
Kako je prepričala, odjednom je dvaput vidjela lopticu dok je igrala tenis i nije je uspjela pogoditi.
'Ima veliki utjecaj na moj svakodnevni život', rekla je Amerikanka, rođena u bivšoj Jugoslaviji, točnije u Novom Sadu, u obitelji mađarskog crtača stripova i profesorice povijesti.
Osim oslabljenog vida, posljedice miastenije gravis su slabost mišića u rukama i nogama.
Bila je teniska reprezentativka SFR Jugoslavije, SR Jugoslavije i SAD-a, a osvojila je 9 Grand Slam titula. Godine 1990. Seleš je sa 16 godina postala najmlađa pobjednica French Opena. Osvojila je osam velikih pojedinačnih naslova prije svog 20. rođendana i na kraju godine bila broj jedan. Nažalost, teška životna sudbina je spriječila da postane jedna od najboljih ikada.
Naime, 1993. godine Monika je otputovala u Hamburg na turnir gdje se trebala suočiti s tada najvećom protivnicom, tenisačicom Steffi Graf, no njihov je okršaj na terenu spriječio pomahnitali napadač koji je Moniku napao i izbo između lopatica leđa tijekom meča protiv Magdalene Maleeve. Tenisačica je jedva preživjela napad, a otkrilo se da je napadač bio ludi fan Steffi Graf koji je mrzio Moniku pa je htio osigurati da se više ne može natjecati protiv 'njegove Steffi'.
Monika, sva u krvi prebačena je u lokalnu bolnicu, u pratnji majke i brata. U posjetu joj je došla i Steffi Graf koja se ispričala jer je došla samo nakratko jer se morala vratiti na turnir. Vjerovalo se da će nadmetanje u Hamburgu biti prekinuto zbog napada, a za samo nekoliko milimetara je izbjegla ubod u vitalni živac zbog čega bi ostala paralizirana. Ona je privatnim avionom prebačena u SAD na liječenje i rehabilitaciju.
'Prvog tjedna poslije ranjavanja nisam mogla pomaknuti ruku, ali dopustila sam sebi da me ispune mali naleti nade da ću se potpuno oporaviti i za nekoliko mjeseci opet biti ona stara. Tada još nisam bila potpuno svjesna ozbiljnosti onog što mi se dogodilo u Hamburgu', stoji u njenoj autobiografiji.
Nažalost, to nije bila jedina drama koja ju je tada pogodila, u trenucima kada je njena rana još bila svježa, saznala je da joj otac boluje od raka.
'Željela sam biti pored njega, ali morala sam prvo sebe izliječiti. Svoju frustraciju dva mjeseca izbacivala sam kroz fizikalnu terapiju, napadajući je istim intenzitetom kojim sam igrala tenis. Prolazila sam kroz bolne i bezbrojne vježbe jačanja mišića pomoću mekih plastičnih traka koje je zaista teško razvući', napisala je.
Na teniske se terene uspjela vratiti tek 1995., ali više nikada nije bila ona strana. Otac joj je preminuo, a nju obavila depresija. Tako se bila prekomjerno udebljala, a dijagnosticiran joj je i PTSP kao posljedica hamburškog napada.
'Uz sve strahove i fobije više nisam mogla kontrolirati svoj apetit. To je godinama trajalo. Bilo me sram jer nisam mogla prihvatiti da nemam nešto pod kontrolom, ali jednostavno se nisam uspijevala zaustaviti s hranom. Pojela bih goleme količine u kratkom vremenu i to se onda, jasno, loše odražavalo na moju fizičku spremu nakon povratka na terene', otkrila je bivša tenisačica.
Zbog svega toga, Monika se malo po malo povlačila iz svijeta tenisa, sve dok 2008. službeno nije rekla da je za nju dio života vezan uz profesionalni sport – završio.
Danas je udana za milijunaša Toma Golisana koji je čak 32 godine stariji od nje, a kojeg je upoznala 2009. Malo je priča o svom životu, ali više puta je navela da je sretnija nego ikad prije. Već dug niz godina radi na podizanju svijesti o poremećajima u prehrani.
