Prvi pravi američki supermodel, prelijepa, buntovna, do srži drugačija i beskrajno talentirana Gia Carangi, pored svega je bila usamljena i nesretna. Iako je ostvarila sve što je oduvijek željela, ljubav i sreća su joj stalno izmicale iz ruku.
Sva tragedija lika slavne manekenke najbolje se vidi u njezinim riječima: 'Znam da je Bog imao velike planove za mene, ali mislim da nisu predodređeni za ovaj život.'
Gia je u svijet modelinga ušla sasvim neočekivano, kada ju je fotograf i frizer Maurice Tannenbaum primijetio kao tinejdžericu u diskoteci.
'Vidio sam je i nisam se mogao odvojiti od nje dok je nisam fotografirao. Bila je fascinirana idejom poziranja. Mogla se vidjeti ta sirova, netaknuta ljepota,' opisao je njihov prvi susret.
Fotografije je poslao jednoj od najboljih modnih agencija tog vremena, na čelu s briljantnom Wilhelminom Cooper, koja se u Giu zaljubila na prvi pogled, oprostivši joj nedostatak visine i veliku atipičnost. U svijetu bljedolikih, glamuroznih plavuša, Gia se isticala kao brineta, tamne kože i očiju, uvijek bez šminke i u ležernoj odjeći, svojeglava, drugačija i samo svoja, s vječnim stavom - 'Hej, ovo sam ja, uzmi ili ostavi'.
Njezina specifičnost nije imala granica - otvoreno je priznala svoju homoseksualnu orijentaciju, što nije bilo čudno u svijetu koji ju je okruživao, ali modeli nisu imali luksuz da budu ponosni na to, s obzirom na to da su predstavljali prestižne agencije.
Unatoč ovoj kontroverzi, njezina zanosna figura, božanstveno lice i rijedak talent za flert s kamerom utrli su joj put do vrtoglavog uspjeha, osiguravši brojne naslovnice, provokativne editorijale i suradnje s najutjecajnijim svjetskim fotografima. Jedan od fotografa, kasnije njezin bliski prijatelj, Francesco Scavullo danas ističe: 'U svojoj karijeri upoznao sam tri modela koja su mi oduzela dah. Gia je bila posljednja!'
Nakon samo godinu dana u New Yorku, postala je najtraženija manekenka, zarađujući 100.000 dolara, obilazeći najelitnije klubove i uvrštavajući se u samu kremu društva, pod ruku s rock zvijezdama, glumcima i TV ličnostima.
Međutim, Gijina priča imala je i drugu stranu - mlada i sama u svijetu koji konzumira, vječno je tražila ljubav i prihvaćanje, a stvarnost bi je 'ošamarila' kada bi se vratila se u prazan stan u kojem nije bilo nikoga tko bi je zagrlio.
'Novac me ne zanima. Imam sve što sam ikad željela, ali došla sam do točke u kojoj se pitam: 'Čemu to, dovraga, služi?'. Želim više, želim sreću, ljubav, želim imati nekoga tko će se brinuti za mene', Gia nikada nije skrivala svoju usamljenost.
Spas je tražila u obitelji, mjesecima moleći brata i majku da joj se pridruže, što oni, nesvjesni ozbiljnosti situacije, nisu prihvatili. Njezina želja da ima nekoga uz sebe išla je toliko daleko da bi u prilikama kada bi se majka odvajala od nje, vrištala, puzala i molila je da ostane. Na kraju, kako bi pobjegla od strašne usamljenosti, okrenula se alkoholu, tabletama i opijatima, što je zauvijek promijenilo tijek njezina života.
Ubrzo joj se učinilo da joj se dugo očekivana sreća u ljubavi konačno osmjehnula. Gia je započela strastvenu, divlju i burnu romansu s vizažisticom Sandy Linter, koja ju je ubrzo ostavila, nespremna na javnu osudu i rizik da joj se uništi karijeru.
Baš u to vrijeme, shrvana i slomljenog srca, Gia je saznala da je njezina zaštitnica, poslodavka i 'druga majka' Wilhelmina umrla od raka pluća. Izgubljena, bez prave osobe koja bi je podržala i vodila, još je dublje tonula u ovisnost o drogama, polako postajući potpuno ovisna o heroinu. To ju je koštalo karijere. Počela je biti neprofesionalna i konfliktna, gubila je kompas, kasnila na snimanja, a iako su ljudi oko nje znali da dnevno koristi četiri vrećice heroina, što je smrtonosna količina, nitko joj nije priskočio u pomoć.
Njena popularnost nije jenjavala, i dalje je bila jedna od najtraženijih manekenki, jer su svi znali da su njezine fotografije legendarne i tako posebne jednostavno prodavale sve. No godine korištenja droga ostavile su traga. Giu su zamijenile energičnije, mlađe i zdravije manekenke, a ona je polako shvatila da mora nešto promijeniti, pa se prijavila u rehabilitacijski centar. Istovremeno je pokušavala obnoviti karijeru, ali svugdje je nailazila na zatvorena vrata.
Međutim, imala je nekoga tko joj je je pružio ruku. Pomogao joj je njen dobar prijatelj Scavullo, doslovno joj poklanjajući naslovnicu Cosmopolitana, koja je bila i posljednja u njezinoj karijeri. Iako je Gia bila odbačena, praznina koju je ostavila u svijetu mode bila je ogromna, a čak i tada, uz malo truda, mogla je ponovno zablistati.
Ali zla sudbina već je zadesila prelijepu Amerikanku - dijagnosticiran joj je AIDS, tada nepoznati virus. Posljednje mjesece provela je u bolničkom krevetu, ne odvajajući se od majke, okrenuvši se vjeri i Bogu.
Preminula je 18. studenog 1986. u dobi od 26 godina, ostavljajući za sobom neprocjenjivo nasljeđe u modi, trajno postavljajući najviše standarde u modelingu i manekenstvu
O njezinoj smrti nije bilo vijesti ni u jednim novinama, pa je Hollywood za to saznao tek mnogo kasnije. Niti jedna osoba iz svijeta mode nije prisustvovala njezinom sprovodu, već samo najbliža obitelj i nekoliko prijatelja, piše Lepa i Srećna.
