Nakon što je u veljači postala majka djevojčice Lole, Natali Dizdar ne prestaje iznenađivati svojom energijom i stvaralačkom snagom. Nedavno je u Hrvatsku stigla iz Pariza, grada u kojem živi s obitelji - djetetom i zaručnikom, Francuzom Williamom Pergeom - kako bi nakratko predahnula, ali i proslavila važne profesionalne uspjehe - novu glazbenu suradnju s electro-pop dvojcem Nipplepeople, te još jedan zasluženi Porin koji potvrđuje njezino važno mjesto na domaćoj glazbenoj sceni. U ekskluzivnom razgovoru za Story, 40-godišnja Zadranka otkriva kako izgleda njezina svakodnevica s bebom, zašto je odlučila roditi u Parizu te kako balansira između majčinstva i karijere.
Rodili ste prije nešto manje od 5 mjeseci i vratili se na posao. Snimili ste spot za pjesmu ‘Utjeha’ koju izvodite s Nipplepeople. Gdje ste ga snimali, kako je izgledao rad uz bebu?
Srećom, posao mi ostavlja dovoljno slobodnog vremena da i dalje većinu mogu provoditi s bebom, ali sada je ipak uskočila mama i čuvala Lolu ta dva dana koliko smo snimali. Snimali smo na više lokacija u Zagrebu, jedna o njih je i plesni studio u kojem sam se prvi put imala priliku zavrtjeti na šipci. Zanimljivo iskustvo koje je zapravo počelo zafrkancijom, a završilo nekim odličnim momentima u spotu za koji mislim da je definitivno jedan od najboljih koje sam snimila. Odlična ekipa, pomaknuti kostimi, hrpa spontanih trenutaka i eto, valjda se sve posložilo kako je trebalo.
Novi singl donosi zanimljiv spoj vaših dvaju stilova - kako je došlo do suradnje s Nipplepeople i što vam je bilo najizazovnije ili osvježavajuće u radu s njima?
Mislim da je ova pjesma u verziji s Nipplepeople dobila onaj neki ‘x faktor’ i sve nam se poklopilo od prvog trena kad su izrazili želju da je remiksiraju pa do konačne odluke da snimimo ‘featuring’. Odlična ‘vibra’ na pozornici rasplesanog Boogalooa gdje smo je prvi put izveli i evo sad konačno studijsko izdanje za ljeto 2025. Mi se zapravo poznajemo već dugi niz godina i suradnju smo započeli s jednom drugom pjesmom, ali eto, ova nas je preduhitrila. Sviđa mi se njihov pristup glazbi koji je potpuno drugačiji od onoga na što sam navikla, jer radi se o elektronici, ali baš sam uživala u cijelom procesu. Možda je najizazovnije bilo naći kompromis oko nekih različitih percepcija, ali imamo previše povjerenja i poštovanja jedni prema drugima da bi nas to zaustavilo. Osim toga, muški član dvojca ima jedan dosta polagan tempo rada, tako da smo ga morali malo pogurati da to završi jer je u nekom trenutku počeo spominjati ljeto 2026.
Pjesma se nalazi na vašem posljednjem albumu naziva ‘Zadnji dan ljeta’ koji je donio drukčiji zvuk i atmosferu u odnosu na prethodne radove. Kako biste opisali promjenu svog glazbenog stila kroz godine?
Ne vidim da se to nešto previše mijenjalo, mislim da je teško pričati o svom radu s odmakom. Svaki je album priča za sebe, tako da i ovaj nosi neku svježinu u zvuku, pogotovo zato što sam radila s drugom producentskom ekipom, odnosno dečkima iz Porta Morta, ali sve je to u nekim okvirima mog senzibiliteta, pop muzike, retro momenata…
Kako ste se osjećali u trenutku kada ste osvojili još jednu nagradu Porin, i to za ‘Najbolju žensku vokalnu izvedbu’ za pjesmu ‘Dobro je sve’? Jeste li se uopće stigli zaustaviti i osvijestiti taj uspjeh, ili ste odmah krenuli dalje?
Da, baš me krenulo s Porinima zadnjih par godina, haha. Ma super, drago mi je, naravno. Iako sam ovaj zadnji dočekala u krevetu i to sa zakašnjenjem, jer sam zaspala odrađujući ‘noćnu smjenu’ s bebom, pa sam sve vidjela tek kad su me probudile notifikacije i poruke.
Jeste li se aktivno vratili nastupima i koncertima ili ćete ovo ljeto ipak još iskoristiti za uživanje s kćeri?
Uživam s njom stalno, a i red bi bio da sada vidi kako to sve izgleda iz druge perspektive, s obzirom na to da mi je posljednji koncert prošle godine bio u sedmom mjesecu trudnoće. Naravno, nećemo još u klubove, ali imamo nekoliko ‘pristojnih’ svirki gdje može uživati u ljetnom zraku i glazbi na koju se svakako već navikla.
Živite na relaciji Pariz-Zagreb. Kako izgleda vaša svakodnevica između ta dva grada, pogotovo sada kad imate bebu?
Ovo je drugi put da smo u Hrvatskoj otkako se Lola rodila, znači manje se putuje, što sam i željela. U Parizu smo uživali u proljeću, a ljeto ćemo provesti u Dalmaciji. Nema bolje. Svakodnevica je zapravo ista gdje god se nalazim: puno slušamo glazbu, imamo playliste za jutro, popodnevna spavanja i jednu za večernje rituale koju mi je složila prijateljica i pjevačica Ivana Starčević. I, naravno, šetnje od koji su mi ipak najdraže one uz more.
Rodili ste u Parizu. Kako to da ste se odlučili na porod u Francuskoj?
Bilo je jednostavnije za porod kakav sam željela, a i htjela sam iz bolnice ići kući zajedno s Willom i biti na jednom mjestu, a ne da za par dana moramo putovati s tako malom bebom.
Jeste li se pribojavali jezične barijere u bolnici? Kako ste se emocionalno i fizički pripremali za porod?
Jesam; jezične barijere, različite kulture, njihovog sustava i ekstremno spore administracije. Zato smo se na kraju i odlučili na privatnu bolnicu. A što se tiče neke pripreme za porod - ništa posebno. Samo zdrava prehrana, a emocionalno sam se podržala čitanjem knjiga, gledanjem edukativnih videa, ChatGPT-om i sto i jednim pitanjem za doktora.
Kako biste opisali iskustvo poroda u francuskoj bolnici?
Iskreno, najbolje iskustvo ikad. Ali kažem, bili smo u privatnom, malom rodilištu tako da ne znam kako je u općoj bolnici. Ovdje je, naravno, dopuštena pratnja na porodu, a osim toga bila sam sama u rađaoni. Imali smo i svoju sobu sa zasebnim krevetima za boravak u bolnici tih nekoliko dana, fini doručak, ručak i večeru, doktor koji mi je vodio trudnoću bio je i na porodu, puno divnih sestara koje su nam pomogle da se u svakom trenutku osjećamo sigurno. Beba je spavala s nama u sobi od prvog dana, iako smo imali opciju da se oni brinu o njoj po noći. Ali nismo to željeli.
Kako su izgledali prvi tjedni nakon poroda - jeste li imali podršku bliskih ljudi, partnera, ili ste više osluškivali sebe?
Isto super, ali bili smo više-manje sami, a tako smo i htjeli. Puno podrške od partnera, puno otvorenih razgovora i timski rad. Osim toga, s obzirom na to da sam dobila svoje tijelo natrag, konačno sam se i naspavala.
Vaša kći nosi ime Lola, koje je prilično internacionalno i zvuči posebno. Je li vam bilo važno da to bude ime koje će podjednako dobro zvučati i na hrvatskom i na francuskom jeziku, ili ste se vodili nekim drugim kriterijima?
Ma bilo nam je važno da je jednostavno i da se može isto pročitati i na hrvatskom i francuskom. Ovo nam se svidjelo jer je kratko, slatko i malo provokativno.
Kakve razlike primjećujete između roditeljstva u Francuskoj i Hrvatskoj - postoji li nešto što vam se posebno sviđa ili ne sviđa u francuskom pristupu odgoju?
Teško mi je pričati o roditeljstvu u Francuskoj jer ne poznajem toliko puno obitelji, a ove koje poznajem uglavnom su internacionalne. Ali mislim da je razlika u tome da smo mi autentičniji u odnosima, ali nam nedostaje granica u obitelji, dok je kod njih obrnuto. Manje autentičnosti, možda i bliskosti na neki način, ali čvrste granice. No sviđa mi se njihova usmjerenost na edukaciju i kulturu, a nedostaju mi možda ona ekstremna opuštenost i neposrednost koju mi tu imamo, pogotovo u Dalmaciji.
Majčinstvo često mijenja perspektivu na život i umjetnost. Koja vas je nova spoznaja o sebi najviše iznenadila otkako ste postali mama?
Ne bih rekla da me nešto posebno iznenadilo, možda jedino količina ljubavi koju čovjek može osjetiti u takvoj punini s djecom. Uz to, mislim da postpartum razdoblje, osim što je jako osjetljivo za ženu, a po nekim istraživanjima i za muškarce, probudi jednu posebnu nježnost prema sebi i drugima.
Prije trudnoće bili ste vrlo aktivni, često ste putovali, živjeli na više adresa i imali dinamičan stil života, upravljali jedrilicama i katamaranima… Koliko ste toga morali žrtvovati zbog majčinstva?
Ne osjećam da sam išta žrtvovala u svom životu. Neke su se stvari malo promijenile, ali za sada sve na bolje.
Kako je ta promjena, prelazak u fazu majčinstva i mirnijeg ritma, utjecala na vaš odnos s partnerom? Jeste li se morali prilagoditi novim okolnostima i na koji način ste zajedno prošli kroz tu tranziciju?
Kao što sam ranije spomenula, super mi je da manje putujem. Bezuspješno to planiram svake godine, a sad sam konačno imala najbolji razlog da malo usporim i ništa mi ne nedostaje. To se svakako odrazilo i na nas kao par i obitelj. Osim toga, mislim da roditeljstvo donese neku novu razinu mira u život i probudi neke dubine u čovjeku koje su nam bile potrebne da se bolje uzemljimo. Pogotovo nakon svih promjena i seljenja proteklih nekoliko godina.
Živite između dva grada i dvije kulture - kako vam ta raznolikost obogaćuje život, a gdje je možda izazov?
Konstantno je i jedno i drugo… Jedino što bogatstva postaneš svjestan malo kasnije.
Planirate li se u budućnosti skrasiti na jednom mjestu, u jednom gradu, ili vam se više sviđa nomadski stil života?
Ma ne živimo nomadski, to samo ja kombiniram posao i privatni život u dvije države. U Parizu smo većinu godine, a ljeta provodimo u Dalmaciji. Ostatak putujem po potrebi, ali na neke kraće periode.
Diplomirali ste na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu i stekli zvanje profesorice socijalne pedagogije, a zatim se dodatno obrazovali za geštalt-psihoterapiju. Kako vam ta stručna podloga pomaže u razumijevanju sebe, procesa majčinstva i umjetničkog stvaranja?
Moj fakultet jedan je od onih koji te definiraju kao osobu. To je prvenstveno rad na sebi i osobnom razvoju, a tako mi je bilo i na Geštaltu. Danas su to neodvojivi dijelovi mene koji boje svaki segment života, osim možda umjetničkog stvaranja. To je ipak nekakav instinkt, odnosno inspiracija ili dođe ili se ne dogodi. Djeluješ na prvi osjećaj, impuls, a razumijevanje, odnosno svjesnost o tome što se dogodilo i što se napravilo dođe tek kasnije…
Kako zamišljate svoj profesionalni i privatni život za pet godina?
Nisam od onih koji žive u budućnosti, volim iznenađenja.
A kako ćete provesti ove ljetne mjesece pred sobom?
Kupanje, sunčanje, spavanje, jedrenje, koncerti...
Više fotografija pogledajte u galeriji:
