Filmski svijet zna biti nemilosrdan, i to često prema onima koji u njega uđu premladi. Bobby Driscoll bio je jedno od one djece koja su osvojila publiku pred kamerama, ali u stvarnosti nije mogao pronaći svoje 'mjesto pod suncem'.
Bobbyju je frizer njegove majke otvorio vrata filmskog svijeta pa je tako prije nego je napunio deset godina, dijelio kadar s tadašnjim velikim imenima. Pravi uspon dogodio se kad ga je prepoznao Walt Disney. Bobby je postao prvi dječji glumac s ekskluzivnim ugovorom. Nakon filma 'Pjesma s juga', posudio je i glas Petru Panu, ali je poslužio i fizički kao model za animaciju.
Imao je 13 godina kada je nagrađen posebnim Oscarom, a onda je sve otišlo nizbrdo. Glas mu se produbio, po licu je dobio bubuljice i Disney mu nije produžio ugovor. Pokušao je nastaviti karijeru pod imenom Robert, ali vrata su mu uglavnom bila zatvorena.
Već kao tinejdžer je počeo eksperimentirati s drogama, a do 16. godine heroin mu je bio dio svakodnevice. Kratki brak i troje djece nisu ga uspjeli promijeniti. Kad se razveo, izgubio je kontakt s djecom, a onda su uslijedile godine obilježene problemima sa zakonom, uhićenjima i zatvorom.
Preselio se u New York i pronašao utočište u avangardnoj umjetničkoj sceni oko Andyja Warhola. No ni tamo nije pronašao spas. U ožujku 1968., njegovo beživotno tijelo pronađeno je u napuštenoj kući, bez dokumenata, okruženo praznim bočicama i vjerskim letcima. Identitet mu nije odmah otkriven, pa je pokopan kao nepoznata osoba na njujorškom Hart Islandu.
Tek godinu dana kasnije, kada je njegova majka pokušala stupiti u kontakt s njim, kako bi se oprostio od bolesnog oca, otkriveno je tko je zapravo bio nepoznati muškarac s ulice. Bila je riječ o Petru Panu, nekadašnjoj zvijezdi Disneyja. Kad je umro, imao je 31 godinu.
