Koncert Marka Perkovića Thompsona na rasporedu je večeras na zagrebačkom Hipodromu, a riječ je o najvećem koncertu u hrvatskoj povijesti. Organizatori navode da se očekuje više od pola milijuna ljudi, a uz bok Thompsona na pozornici će zapjevati i sestre Palić. Djordjija, Elizabeta, Kornelija i Mihaela Karla su prateći vokali na nastupu.
Svojim raskošnim glasovima godinama oplemenjuju pjesme najpoznatijih domaćih glazbenika poput Nine Badrić, Tonyja Cetinskog i Novih fosila, a sad je vrijeme da zasjaju u punom sjaju. Nakon što su u prosincu prošle godine u suradnji sa Storyjem pripremile iznimnu blagdansku poslasticu, koncert 'Najljepše note Božića' u zagrebačkom Kinu SC, sada će sudjelovati u, kako se najavljuje, dosad neviđenom spektaklu.
Tim povodom prisjetili smo se intervjua s četiri sestre koje su nam ispričale kako je nastala ideja o osnivanju grupe, što za njih znači glazba te što je najljepše u pjevanju sa sestrama.
'Najveća ljepota pjevanja sa sestrama je podrška i zajedništvo. Nije uvijek najlakše, ali zajedno smo odrastale, prolazile uspone i padove, tugu i radost, život. Kao i u svakom odnosu, važni su razumijevanje i međusobna podrška, a za to se u svakodnevici ponekad teško izboriti, ali je nužno, kako za život na pozornici tako i za onaj izvan nje. Ljubav i zajedništvo svakako su neupitni i to se osjeti na pozornici, a publika to prepoznaje kao dodatnu vrijednost ili X faktor', istaknula je Djordjija.
Djevojke godinama nastupaju zajedno i svaka od njih zna točno što joj je činiti pa često neki poseban dogovor nije ni potreban.
'Za nas je zajedničko pjevanje poput igre. Kada prođemo sva pravila i dogovore, slijedi onaj najbolji dio u kojem doista i mi uživamo, a to je zajednički zvuk. Svjesna sam da je to Božji dar i da ga kao takvog treba dijeliti s drugima', ispričala nam je Elizabeta.
Vokalno su prekrasno usklađene, ali privatno to baš i nije tako jer je 'svaka na svoju stranu'.
'Karakterno smo potpuno različite i u tomu leži velika ljepota. Svaka od nas je jača od druge u određenom području života pa si međusobno puno pomažemo savjetima u svakodnevici', dodaje.
Kornelija kaže da njihova druženja, koliko god je to teško nekima za povjerovati, zaista znaju proći bez glazbe.
'Ponekad u moru angažmana vezanih uz glazbu osjetimo zasićenje. Samo to vrlo kratko traje, a onda se svatko spontano hvata svog instrumenta ili mikrofona. Uvijek se smisli način kako bi se mogla stvoriti glazba', pojašnjava.
Sve se slažu da im je puno lakše zbog toga što surađuju s nekim koga znaju čitav život.
'Ponekad imam osjećaj da me sestre bolje razumiju nego ja sebe. S druge strane, teže je odvojiti privatno od poslovnog. Teško je točno postaviti granicu kad je i jedno i drugo dio našega zajedničkog života', zaključuje Kornelija.
I najmlađa sestra Mihaela Karla smatra velikim blagoslovom to što može raditi ono što voli s osobama koje voli i s kojima dijeli sve trenutke svoga života.
'Iako smo bliske, to što radimo i stvaramo glazbu zajedno još nas je više povezalo i proširilo nam vidike. Apsolutno smo si i najveća podrška i kritika. Naravno, kritika je uvijek upućena s pravom i postavljena je za neki veći cilj. Podrška se podrazumijeva u svakom smislu, ali kritiku čak smatram važnijom u iskrenom odnosu', ističe.
