Tulumom s najdražim joj osobama i novom pjesmom koja ima posebno značenje, Marija Husar Rimac je 25. lipnja proslavila okrugli rođendan. S puno smijeha i veselja govori o svom 50. koji smo obilježili i posebnim fotografiranjem - s njezinim dječacima Ivanom i Nikom te suprugom Vjekoslavom Rimcem. Koliko se vole i poštuju bilo je jasno u svakom trenutku ovog druženja tijekom kojeg nam je Marija otkrila kako je već postala svekrva, ali i koji su trenuci koji su je oblikovali u ženu koja je danas. Govori kako joj je počela karijera, hoće li Divasice imati ‘reunion’ povodom 30. obljetnice od okupljanja, što je prvo pomislila kada je upoznala supruga, kako se naučila prihvatiti, te kako joj je božja ljubav vodilja u životu.
Čestitke za rođendan! Kako slavite 50.?
Svoje rođendansko slavlje počinjem s misom zahvalnicom, a nakon toga kreće party na koji sam pozvala jako drage prijatelje, obitelj, suradnike, ljude koji su obilježili cijeli moj život. Objavljena je i snimka pjesme 'Došli smo ti Majko draga'. To je međugorska himna koju sam ove godine pjevala na koncertu ‘Progledaj srcem’ i ostvarila se tiha čežnja moga srca da je objavljena baš danas kada je i godišnjica ukazanja Majke Božje u Međugorju.
Jeste li poželjeli neki poseban dar za rođendan?
Moja je želja i najveći dar za rođendan da sam okružena ljudima koje iskreno volim.
Kada se pune okrugli rođendani, zna biti treme, malo i tjeskobe. Kako vi dočekujete novo desetljeće?
Sretna sam da sam s 50 godina realizirana, da mi je obitelj na okupu i da su svi oko mene. Nažalost, tata Franjo preminuo je kada sam imala 31. godinu i nedostaje mi, ali znam da je uvijek uz mene. U svojoj djeci, sestri, nećacima... tu je.
Veselim se svojim pedesetima jer sam zdrava, radim posao koji volim i moj je život ispunjen. Kada je čovjek zadovoljan sa sobom, i svi su oko njega zadovoljni.
Koji period vam je bio najljepši?
Svaki period života ima svoju čar, a naravno da me najviše veseli moment kada sam postala mama. Moja su mi djeca najveća i nemjerljiva radost. Naravno i moj suprug Vjeko i naš život. Neizmjerno sam zahvalna i blagoslovljena što sam imam supruga koji me na mom putu prati i ja pratim njega. Isto tako, blagoslovljena sam u poslu jer radim sa sestrom Ivanom koja mi je u svakom pogledu oslonac i najbolji prijatelj. Divno je bilo i kada sam postala teta nećaka Andreja i Tome. Djetinjstvo su mi obilježile zbor Zvjezdice i oblikovale su me u glazbenom putu, a kasnije su iznjedrile grupu Divas. A kad je završio taj period, krenula je solo karijera koja je bila novi izazov jer me to odvelo i u duhovnu glazbu.
Koji vas je period najviše oblikovao u ženu koja ste danas? Je li to bilo obraćenje u 27., majčinstvo...?
Sve zajedno. Spoj odgoja, odrastanja, životnog iskustva i obraćenja. Kao ženu, najviše me promijenilo obraćenje i usmjerilo u pravcu težnje k tome da postanem vrsna žena i živim svoju vjeru autentično.
U jednom ste intervjuu rekli kako ste tada osjetili neizmjernu puninu božje ljubavi koja vam je životu dala utjehu, zaštitu i snagu. Kakav je bio život prije toga?
Bio je dobar, ali nepotpun. U jednom periodu shvatila sam kako je sve prolazno i ništa me dubinski nije ispunjavalo. Kada sam doživjela obraćenje, osjetila sam pravu, iskrenu puninu ljubavi i čula sam rečenicu 'Volim te baš takvom kakva jesi'. Znala sam što znači stati na pravi put vjere i tako je počeo moj novi način života - sakramentalni život, redovite ispovijedi i svete mise. Važne su mi i duhovne obnove jer, osim što je tijelu potrebna obnova, potrebna je i duši.
Kroz vjeru ste upoznali i supruga, koja je bila prva misao kada ste se upoznali?
Tipično moja: 'Ne, on ne dolazi u obzir', ali negdje duboko u sebi znala sam da je on taj. Još sam zaljubljena u svog Vjeku i istinski ga volim. Divim mu se, njegovu srcu i tome kakav je čovjek.
Fra Zvjezdan Linić morao je malo pogurati?
Imao je spoznaju da smo jedno za drugo i onda bi dolazio Vjeki i govorio: 'Pa Marija je baš za tebe', a meni: 'Marija, pogledaj Vjeku. Pogledaj ga!'. Fra Zvjezdan znao je kako usmjeriti naše poglede u pravom smjeru i pratiti znakove koje Bog šalje.
Koja je najveća snaga vašeg braka?
Bog, ljubav i molitva. Kad god pred sobom imamo izazove, skoro smo svaki dan na svetoj misi, u molitvi. To je naša snaga.
Kako zajedno provodite vrijeme?
Družimo se puno s prijateljima, volimo putovati, provoditi vrijeme s djecom i ponekad odemo na romantičnu večeru.
Ponosni ste roditelji dvojice divnih sinova. Koji su najljepši, ali i izazovniji dijelovi majčinstva?
Najveći mi je izazov ostati smirena kada je najturbulentnije. Ispuniti njihove potrebe i znati odrediti granicu. To je trening nama majkama, jer mame su heroji. Sada kada sam mama dvojice malih slatkih dječaka koji su u potpunosti različiti, znam da mama mora biti i kuharica i učiteljica i doktorica i spremačica. Imam 50 godina i izazov mi je u ovim godinama imati malu djecu i puno snage, ali moram priznati da se dosta dobro nosim s time. Djeca su moja radost i veselje i jedino su bitni ti naši momenti kada mi prepričavaju svoje doživljaje, kada nemaju kočnica, kada su iskreni, kada su svoji. Volim kada se po kući pleše, pjeva, svira.
Znači da su naslijedili vaš glazbeni talent?
Jesu. Ivan će sada u četvrti razred glazbene škole Ferdo Livadić, svira gitaru, jako je muzikalan i talentiran. Niko ima sluha i talentiran je, ali naginje drugoj vrsti glazbe. On je roker i reper i voli komponirati. Ne guram ih u glazbenom smjeru, ali ih podržavam u njihovom izboru.
Kako se voli zabavljati vaš četverogodišnjak?
Jako je samostalan u igri. Voli crtati, čitati knjige, pjevati i plesati, a šetnja do starog grada Samobora poseban nam je užitak.
Već ste i svekrva?
Jesam! Niko u vrtiću ima ženu i od prvog je dana zaljubljen. Jako sam zadovoljna odabirom i snaha mi je jako slatka i lijepa. To je moj Niko, već sada gleda koji će joj prsten pokloniti, pravi mali muškarac.
Ivan u kolovozu slavi jedanaesti rođendan, još malo pa tinejdžer... Ima li već ‘mušice’?
Ma nema, haha. Odličan je učenik, iznimno se trudi i jako mu je stalo do dobrog uspjeha u školi. Tipičan je jedanaestogodišnjak koji voli igrati igrice, družiti se s prijateljima i jako je vezan za obitelj. Za svoje bake, bratiće, sestrične, svoga brata i kada god ga pitam što bi želio za rođendan, uvijek mu je najveća želja da je obitelj na okupu. Ivan i ja imamo predivan odnos i nekoliko puta dnevno me zagrli i kaže: 'Mama, volim te'. Nadam se da se to neće promijeniti ni kada dođe u tinejdžerske dane.
Je li Ivan zaštitnički nastrojen prema mlađem bratu kao što ste vi bili prema sestri?
Kako kada, ali kao braća jako se vole. Niko u dućanu ne bi uzeo čokoladicu ako nismo i bratu kupili. I Ivan je isto takav, uvijek pazi da brat nije zakinut. Različiti su od Ivane i mene... Iako kada se sjetim nas dvije u toj dobi, oni su svete sličice. Kao klinke smo se jako svađale, ali i jako voljele, a tek kada smo odrasle shvatile smo da je sestrinska ljubav nezamjenjiva.
Kakav je danas vaš odnos?
Isti, nije se promijenio, i dalje smo si jedna drugoj oslonac. Dijelimo sve životne situacije, i dobre i loše. Tijekom godina naš je odnos postao potpuniji, zreliji, ljepši i tu smo primjer našoj djeci - da se sestre i braća moraju slagati, opraštati, jer to je ljubav koja sve pobjeđuje.
Je li Ivana prva koju uvijek zovete?
Da! I obrnuto. Jako je čudno ako prođu dva dana a da se nismo čule. To se zna dogoditi kada odem na put pa nam je nedostupna mobilna mreža. I to je samo tada.
Kako su vas roditelji odgajali? Jeste li imale isti tretman?
Mama i tata nikada nisu radili razliku između Ivane i mene. Uvijek su nas poticali na sestrinske odnose gdje smo sve morale dijeliti, a čak smo se isto i odijevale, što se vidi i dan-danas. Bili su odlični pedagozi. Mama Ana bila je učiteljica razredne nastave, a tata učitelj glazbenog i likovnog i kod nas je potaknuo ljubav prema glazbi. San mu je bio da ima svoj bend i snimi album, tako da smo Ivana i ja zapravo ostvarile tatine neostvarene snove. Mama je bila logistika, a tata je bio umjetnička inspiracija. Imale smo punu slobodu, ali i jasne granice, te savršene roditelje i odgoj. Ivana je ovog tjedna sa svojom školom izvela prekrasan dječji mjuzikl u koji je uvrstila tatinu pjesmu ‘Imam konja zvanog Smokija’. Ne znamo tko je autor te pjesme, ali to je jedna od prvih koju nas je naučio, kao i svoje učenike. Učenici su ga jako voljeli, a on je imao dar otkrivati dječje talente i podržavati ih u tome, kao i nas dvije. Kuća je uvijek bila puna ljubavi, pjesme, tatinog sviranja gitare, violine, veselja. I tata i mama uvijek su nam bili velika podrška.
Nakon što ste prve glazbene korake napravili u Zvjezdicama, osnovale ste grupu Divas 1995. godine. Hoćete li napraviti ponovno okupljanje povodom okrugle obljetnice?
S Martinom i Majom u jako smo dobrim odnosima, čujemo se, ali se prerijetko viđamo jer svaka ima svoj život, svoju obitelj, obaveze i teško nam se uskladiti, a pogotovo ući u jedan veliki projekt. To bi iziskivalo previše odricanja i vremena tako da za sada nećemo, ali Ivan i ja planiramo obilježiti tu veliku brojku.
Jednom ste opisali kako su Divasice bile desetogodišnji maturalac. Znači da je bio dobar i zabavan period?
Da, za našu dob jest. Bio je maturalac zbog našeg stvaranja i pristupa poslu gdje smo bile neopterećene, ali s druge strane imale smo veliko znanje i kreativnost. Bile smo jako uporne, znale smo što želimo i nitko nas nije mogao pokolebati. Jako smo se voljele zezati i raditi spačke. Da mi netko danas to isto napravi dobila bih slom živaca, ali srećom tada se nitko nije naljutio na nas.
Koje su bile neke spačke, anegdote?
Počele smo s pjesmom ‘Sexy cool’ koja je doživjela nevjerojatan uspjeh, drugi singl bila je pjesma ‘Pet’ i svi su nas zvali za nastupe u klubovima. S obzirom na to da smo imale samo dvije pjesme, trebale smo popuniti repertoar od sat i pol pa smo uvrstile pjesme Dine Dvornika, Tonyja Cetinskog, Nene Belana, Coolija... Tada smo pjevale na matrice, same smo nosile svoj mini razglas, mikrofone i spajale kablove. Ivana je to najbolje znala. Sjećam se anegdote kada smo imale nastup u Sloveniji i nakon prvog seta došao je voditelj kluba i rekao kako smo pjevale 41 minutu, a ne 45 kako stoji u ugovori i da se nada da ćemo u drugom setu to nadoknaditi. Kako smo bile ograničene s pjesmama morale smo smisliti način kako produžiti drugi set i sjetile smo se da smo u osnovnoj školi pjevale ‘Moj očka ‘ma konjička dva’. Znale smo samo dvije kitice, a zaštitare smo pitale da nam kažu ostale. Svi su se udružili da nam pomognu. Ne moram vam reći koliko je trajao drugi set nakon što smo s publikom otpjevale sve četiri kitice nekoliko puta. Morale smo se snalaziti u nemogućim situacijama i sve smo preokrenule na smijeh i zezanciju.
Kakva je danas situacija?
Danas je potpuno drugačija situacija. Ivana i ja imamo vrhunski bend, super ekipu pod ravnanjem našega dragog Filipa Gjuda i suradnika Luke Kotlara koji se brine da je sve na zavidnoj profesionalnoj razini. Stres je sveden na minimum, kako bismo uživale u onome što najviše volimo a to je pjevanje.
Danas ste izvođač duhovne i svjetovne glazbe?
Da, kada si interpretator i uživaš u lijepim pjevačkim izvedbama. glazba nema granice i često se ta dva žanra miješaju. Uživam izvoditi pjesme duhovnog karaktera jer one su ujedno i molitva, a opet, dužna sam svojoj publici izvesti pjesme na kojima sam sagradila karijeru - od Zvjezdica, sakralne glazbe, gospela, r’n’b-ja, popa. S obraćenjem, to me u jednom momentu dovelo do uloge umjetničke ravnateljice Bonofesta u Vukovaru. To je bio predivan period kada su se spojili neotkriveni mladi autori s duhovne scene s ponajboljim glazbenicima sa svjetovne scene. Najemotivniji koncert moje karijere bio je u praznoj, od potresa razrušenoj zagrebačkoj Katedrali sa sestrom Ivanom i dragim prijateljem Matijom Dedićem.
Gdje vas publika može vidjeti u mjesecima koji su pred nama?
Uskoro imamo koncert u Pločama, u srpnju smo u Svetvinčentu i Taru. U kolovozu smo u Starigradu i Imotskom, a u rujnu krećemo u nove izazove.
Uz sve to tu je i atelje koji vodite u Samoboru?
Jako mi je zanimljivo biti mentor i baviti se edukacijom. Volim rad s ljudinama jer je svatko poseban i prema svakome moraš imati drugačiji pristup. Jako puno učim od svojih polaznika i to me obogaćuje jer ne želim da znanje i iskustvo koje imam ostane samo za mene.
I za kraj, što si želite u idućih 50?
Puno smijeha, radosti, putovanja i dobre glazbe jer stvarno uživam u ovome što sada radim i kako radim. Želim da sam zdrava, da su svi oko mene zdravi, da smo svi na broju i da smo zahvalni na svakom danu života.
