Glazbenica i spisateljica Anđa Marić objavila je novu knjigu ‘Mala knjiga za život’ za sve one koji više ne žele slušati kada im ego kaže ‘Ne možeš’ ili ‘Kasno je’. Liječnici su joj prognozirali da neće moći hodati, ali danas se samostalno penje do trećeg kata i svoga stana. Alate i afirmacije u obliku pitanja koje je koristila kako bi mijenjala svoj ‘mindset’ donosi u novoj knjizi.
Kako je nastala nova knjiga ‘Mala knjiga za veliki život’, što vas je potaknulo na njezino pisanje?
To je isprva bila mala e-knjižica koju sam napisala prije četiri godine na jednom tečaju ‘Napiši knjigu u mjesec dana’. Upravo me ta knjižica inspirirala da kasnije pokrenem online platformu ‘Mala škola za veliki život’. Sada, četiri godine kasnije, ta ideja sazrela je u ozbiljnu knjigu s 22 poglavlja.
To nije klasičan self-help vodič, već donosite konkretne alate?
Da, to je zapravo super baza, temelj odakle osoba može početi graditi samu sebe na temelju pitanja koja si postavlja. Nema gotovih recepata, već se potiče na unutarnji rad i osvještavanje.
Ranjivost je vaša supermoć?
Kada se usudimo biti ranjivi, time drugima dajemo dozvolu da i oni budu baš takvi kakvi jesu - autentični.
Rekli ste da “kada te nije strah osjećati, tada stvarno živiš”. Je li teško osloboditi se tog straha i u potpunosti uživati u životu?
Imamo pravo na sva svoja stanja i emocije - i na tugu, na radost, na energičnost i na lijenost. Kao što ni more nije ‘dobro’ samo kada je mirno, tako je i s nama - dobro i loše zapravo ne postoji. Sve je stvar značenja koje sami pridajemo stvarima, a često ih i preuveličavamo. Ponavljanje je majka znanja. Rad na sebi je disciplina. To je jedno predivno putovanje koje zapravo ima samo jedno odredište - povratak sebi, onakvima kakvima smo zaista bili prije nego što su nas oblikovale i uvjetovale okolnosti.
Koliko vam u svemu znači podrška sina Gašpera?
Jako mi puno znači njegova podrška, iako ne želim biti ‘bolesna mama’ za koju bi se on morao brinuti. Ne želim mu biti omča oko vrata, želim ostati svoja i neovisna.
Je li sudjelovao u radu na knjizi?
Ne, nije sudjelovao u radu na knjizi. On ima svoj život i bavi se drugim stvarima.
Što vam je najvažnije da čitatelji shvate i usvoje tijekom čitanja?
Voljela bih da shvate kako nismo rođeni da bismo patili i borili se, kako se često voli reći da je život borba, to nije istina. To je samo program koji smo usvojili. Život je predivan, uzbudljiv i definitivno nije toliko ozbiljan. Treba se opustiti, udahnuti, biti u tišini bez distrakcija, pogledati prirodu oko sebe. Predivna je, i mi smo njezin dio, samo smo se malo izgubili u modernom tehnološkom napretku i zaboravili tko smo zaista.
‘Mala knjiga za veliki život’ imala je premijeru u zagrebačkoj knjižnici Bogdana Ogrizovića. Je li u planu promocija i u drugim gradovima Hrvatske?
Nakon Zagreba idem u Rijeku i Buje. A nakon ljeta planiram posjetiti sve gradove u kojima sam bila s prethodnom knjigom, i još neke nove, a to je više od 80 gradova.
Hoćete li imati tijekom ljeta vremena za odmor, opuštanje i uživanje?
Prošle sam godine puno putovala pa se ove godine posebno veselim ljetu kod kuće, u Zagrebu. Naravno, otići ću nekoliko puta na more, ali more najviše volim u lipnju i srpnju.
