Iako smo je naučili gledati na koncertnim pozornicama, Franku Batelić posljednjih tjedana srest ćemo kazališnim daskama. Nakon mjuzikla ‘Six’ u zagrebačkoj Komediji, iza nje je i premijera slavne ‘Priče sa zapadne strane’, u HNK-u Ivana pl. Zajca. Otkriva nam je li se morala preseliti u Rijeku, kako sa suprugom, bivšim nogometnim reprezentativcem Vedranom Ćorlukom usklađuje sve obaveze i koliko njihove mališane zanima glazba.
‘Neka me netko uštipne jer i dalje ne vjerujem’, napisali ste prije par tjedana uz fotografiju scenarija za ‘Priču sa zapadne strane’. Kakav je osjećaj ostvariti dugogodišnji san?
Vjerujte mi, i dalje je nestvarno. Anita je za mene jedan od najsnažnijih i najzanimljivijih likova iz žanra mjuzikla te mi je posebna čast utjeloviti baš nju.
Kako vidite vašu Anitu? Jeste li se inspirirali Ritom Moreno ili Arianom DeBose, koje su za svoje filmske interpretacije te uloge nagrađene Oscarom?
Naravno da sam pogledala oba filma i isječke izvedbi Karen Olivo s Broadwaya, ali Aniti sam prišla iz osobnog unutarnjeg osjećaja. Znala sam da će mi emotivno biti teško proživjeti Anitin put i razočaranje, ali nisam bila spremna na to da će me baš ovako jako dirnuti. Zahvalna sam na prilici da mogu probiti svoje granice jer nikada se nisam osjećala krhkije i ogoljenije nego u drugom činu ovog mjuzikla. Ona je snažna, vatrena Portorikanka koja je izuzetno važan lik jer unosi emocionalnu dubinu, kulturnu složenost i moralnu napetost u priču te je zapravo tragična heroina cijelog mjuzikla. Duboko sam se povezala s Anitom jer je za mene njezina sudbina zapravo metafora za sudbine najvećeg broja iseljenika koji traže bolji život u drugoj zemlji, no većini ljudi snovi se rasplinu i realnost bude surova. Po meni je emocionalni vrhunac mjuzikla duet Marije i Anite ‘A boy like that’ koji prikazuje sukob između osvete i ljubavi i svaki put kad ga uvježbavamo dovede me do takvog stanja da mi treba dugo da se priberem i staložim.
Napisali ste da je trebalo skupiti hrabrosti i odvažiti se otići na audiciju. Uz vaš talent i bogato glazbeno iskustvo, ipak je trebalo skupiti hrabrosti? Čega vas je bilo strah?
Svi mi imamo svoje unutarnje borbe i strahove, bez obzira na iskustvo. Iako iza sebe imam godine rada, nastupa i glazbenog stvaralaštva, odlazak na audiciju ipak je zahtijevao određenu hrabrost. U tim trenucima nisi samo izvođač - ti si i čovjek, sa svim nesigurnostima koje dolaze kad nešto jako želiš. Mislim da me najviše bilo strah razočaranja. Ponekad je najhrabrije što možeš napraviti - stati ispred drugih i biti iskren, biti svoj. U konačnici, upravo ta hrabrost otvara vrata novim prilikama, novim ljudima i novim verzijama nas samih. Sada mi je uistinu drago da sam dio ovakvog tima pod vodstvom.
Prošlog mjeseca premijerno smo vas gledali i u mjuziklu ‘Six’, je li teško patnje i nepravde koje su nanesene kraljicama, ženama, prikazati na zabavan, duhovit, ali i poučan način?
To je svakako bio izazov. ‘Six’ je poseban mjuzikl jer na vrlo originalan način ispravlja povijesne nepravde, daje glas ženama koje su stoljećima bile definirane samo kroz odnos s jednim muškarcem, Henrikom VIII. Bilo je važno pronaći ravnotežu između zabave i poštovanja prema stvarnim sudbinama tih žena. Iako se mjuzikl temelji na humoru, glazbi i energiji, ispod svega leže vrlo stvarne emocije - bol, borba, poniženje, ali i otpornost. Publika osjeća kad si iskren i vjerujem da se kroz smijeh i ritam može reći puno ozbiljnih stvari. Upravo je to čar ‘Sixa’ - daje ti da se nasmiješ, ali te natjera i da promisliš.
Većina žena Henrika VIII. u tim mračnim vremenima tragično je skončala, može li se i u takvim tekstovima naći nekih poveznica s vašim životom u današnjem svijetu?
‘Six’ je fantastičan jer je na moderan i duhovit način prikazana borba koju su prolazile žene Henrika VIII. ali zapravo se pouka priče može pretočiti u apsolutno svako vrijeme. Nepravde prema ženama ima i danas i žene se međusobno konstantno uspoređuju. Pouka mjuzikla upravo je u tome da to uspoređivanje nema smisla, već mi žene moramo stajati zajedno, jedna uz drugu. Čisti ‘girl power’!
Prelazi li vam sada i dugoročno fokus više na kazalište?
Obožavam kazalište i naravno da se nadam projektima u kazalištu i u budućnosti, no ne bih rekla da mi je dugoročni fokus isključivo na tome.
‘Priča sa zapadne strane’ projekt je HNK-a Ivana pl. Zajca. Je li bilo potrebno (privremeno) preseljenje u Rijeku?
Ekipi u Rijeci priključila sam se u malom zakašnjenju jer sam bila zauzeta izvedbama ‘Sixa’ u Zagrebu. Malo putujem, malo sam u Rijeci, snalazimo se na sve moguće načine. U kazalištu smo od jutra do večeri i moram istaknuti koliko uživam raditi s Leom Mujićem koji je redatelj i koreograf mjuzikla i istinski vizionar. Jako sam sretna da nakon dugog niza godina prijateljstva konačno dijelim pozornicu s Damirom Kedžom koji igra lik Tonyja. Bernsteinova glazba sjajno zvuči dok je orkestar izvodi pod ravnanjem dirigenta Valentina Egela.
Probe, pogotovo pred premijeru, česte su i traju po cijele dane, a same su predstave navečer. Kako sve usklađujete s privatnim životom? Imate li vremena za sebe?
Pred premijeru je sve fokusirano samo na što bolju pripremu, opuštanje me čeka kada sve prođe. Ima u tome neka čar, kad se nečemu toliko daš onda uživaš u svakoj fazi procesa pripreme, pa i u stresnim zadnjim tjednima. Onda je poseban osjećaj kada osjetiš i vidiš rezultat svog rada.
Uz sve to, vodite i svoj brend ‘Frankly good’. Kako je voditi firmu?
Voditi firmu jedno je od najizazovnijih, ali i najispunjenijih iskustava u mom životu. Naravno, bude i teških trenutaka, ali tu je moj menadžer i partner u firmi Siniša Bevanda i cijeli tim zaposlenika koji sjajno vode sve i vjeruju u ovaj projekt! ‘Frankly good’ nije samo kozmetički brend, to je naša osobna vizija o ljepoti koja dolazi iznutra, o prirodnim sastojcima, o autentičnosti i snazi. Poduzetništvo zahtijeva ogroman angažman - od svakodnevnih operativnih stvari do strateških odluka, kreativnog razvoja proizvoda, marketinga i odnosa s kupcima. Ponekad je teško balansirati između umjetničkog i poslovnog svijeta, ali kad dobijem poruke od zadovoljnih žena ponosnih na hrvatski proizvod, znam da sve ima smisla.
Jeste li stroga šefica?
Hahahaha! Svi koji me znaju, znaju da ja nisam šefica. Svaki član tima odličan je u svom dijelu posla i često ja učim od njih. Sada nam izlazi kolekcija ‘Frankly, ljeto na tebi izgleda sjajno’ i svi su se baš naradili. Izlaze nam četiri nova proizvoda i ne znam na koji sam ponosnija i kojem se više veselim.
Objavili ste kako je sin nedavno imao prvu nogometnu utakmicu, naginje li sin i glazbi?
Viktor i Greta imaju ritma i obožavaju plesati, kao i sva djeca.
A kći, što nju najviše zanima?
Jako je društvena i znatiželjna, tako da je druženje u parku trenutačno njezina omiljena aktivnost.
Prošle godine govorili ste kako sve mame prolaze isto, ima boljih i lošijih dana, a dok su djeca mala tih ‘težih’ dana ima malo više. Kako je danas? Je li lakše kako mališani rastu?
Je. Svaki dan naučiš nešto novo, svaki period nosi svoje i svaki je zahtjevan na svoj način. Ali mi roditelji učimo zajedno s djecom da se bolje razumijemo. Djeci je bitno da osjete ljubav, tako da se svaki dan trudim da znaju da su smisao našeg života.
Jedan od velikih problema koji stručnjaci navode prevelika je upotreba ekrana. Kako ste vi i suprug to regulirali sa svojom djecom?
Crtići se pogledaju, ali sve u ograničenim količinama, naravno. I ja se kao i svaki roditelj bojim trenutka kada će djeca imati svoj mobitel. Ali još nismo došli do te faze. Smatram da se razgovorom i postavljanjem granica puno stvari može riješiti.
Bliži se ljeto, hoćete li se i ovog srpnja ‘preseliti’ s obitelji u vašu Istru?
Naravno, kao i svake godine.
Prošle godine rekli ste da za vas pravi odmor znači par dana spavanja u komadu osam sati. Jeste li se uspjeli odmoriti?
Uz ovakav tempo, dvoje djece, vlastiti biznis i dva mjuzikla... teško. Odmarat ću se u Istri u srpnju!
Više obiteljskih fotografija Franke Batelić i Vedrana Ćorluke pogledajte u galeriji:
