Zvijezda 'Kumova' ne odmara ni ljeti: Osmislila brojne radionice za djecu pa progovorila o nezgodi svog sina

Dramska prvakinja Daria Lorenci Flatz u posljednjim je danima proba prije premijere nove predstave ‘Godine’ u svom matičnom, zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Na njoj radi s kolegicama te objašnjava koliko je bitno da žene govore o ženskim pričama. Paralelno radi i u svojem kreativnom laboratoriju za djecu i mlade 4SOBE koji i ove godine pripremaju ljetne kampove na kojima će mališani uživati u dramskim, plesnim i likovnim radionicama. Otkrila nam je kako je udruga savršena sinergija nje i supruga Emila Flatza te pohađaju li neke od radionica njezini sinovi Tin, Mak i Fran.

Predstavu nosi snažna ženska glumačka postava, redateljica je Jovana Tomić. Koliko je bitno da se ženski glas, žensko iskustvo čuje na pozornici?

Jako je važno da se ženski glas čuje jer su iza nas stoljeća tijekom kojih je muški glas bio glavni. Možda se čini da je danas trend i da je jako puno ženskih stvari, ali mi smo tek počele i neka se svijet navikne. Kada sam upisivala akademiju primali su duplo više muških kolega uz objašnjenje kako je u literaturi više muških lica i potražnja za glumcima je veća. I to je tako, kada pogledate klasičnu literaturu, na deset muških lica dolaze dva ženska. Suvremeno pismo to danas dosta mijenja, sve je više žena, autorica, redateljica i sve se više ženske priče pričaju iz ženskog, a ne muškog pera. To je strašno bitno i žene su kroz povijest toliko bile zauzete ulogama koje im je društvo u cijelosti namijenilo - kuhanjem, spremanjem i rađanjem - dok su važniji poslovi ostajali za muškarce. Izborile smo se za neke druge uloge, ali borba nije gotova jer sada vrlo često nosimo i muške i ženske uloge. Raspodjela nije napravljena pravedno ni do kraja, a istraživanja pokazuju da i dalje 80 % kućanskih poslova rade žene, manje smo plaćene od muškaraca za iste poslove… Stvari se mijenjaju, iako polako, ali mislim da smo na dobrom putu.

Nakon premijere 6. lipnja fokus će ponovno biti na 4SOBE, gdje ste osmisli ljetne kampove. Koje kreativne sadržaje pripremate za mališane?

Drugi put organiziramo ljetne kampove, što smo prepoznali kao potrebu jer škola sve ranije završava, i sve kasnije počinje, pa nam je ljeto sve duže što je naravno lijepo, ali roditeljima koji nemaju baka-servis ili žele djecu maknuti od ekrana postaje teže organizirati čuvanje. Kada su velike vrućine nemate kamo s djecom, osim da ih zatvorite u kuću i tada su na tim nesretnim ekranima čija je upotreba stvarno pretjerana. To možete prevenirati jedino tako da im date neki sadržaj. I sama sam majka troje djece i prepoznavši tu potrebu osmislila sam kreativne ljetne kampove. Tijekom četiriju tjedana svakog se dana održavaju po četiri kreativne radionice, dvije dramske, jedna plesna i jedna likovna. Imamo doručak, ručak i užinu, a tijekom odmora na velikom platnu pogledamo crtić, dok su u drugoj pauzi tombola, karaoke i društvene igre. Dramske radionice bazirane su na dramskim improvizacijama i igrama koje su vrlo zabavne, dinamične i vesele. Tijekom plesnih radionica uz ples se rade i igre tijelom koje su jako zabavne i cilj je da se djeca pokrenu kroz igru, maštu i glazbu, dok se na likovnim radionicama slika u raznim tehnikama i bude jako zanimljivo i maštovito.

Koliko vas radionice koje održavate pune energijom i pozitivom?

Naša udruga 4SOBE plod je moje osobnosti, braka s Emilom i sinergije nas dvoje i naših različitosti - on kao IT i vizualna podrška, a ja kao motor-pokretač, prodavač i osmišljavam kreativne programe. U tome ima jako puno veselja jer je izazovno voditi jednu takvu udrugu i zapravo je to jedan umjetničko-menadžerski posao koji traži multitasking na visokom nivou i puno raznih vještina. S nekima od njih povremeno nisam na nivou jer budem u ‘burnoutu’ od snimanja i proba i jer sam ljudima stalno na raspolaganju. Ali čovjek to ne bi izdržao da ti to jako puno ne daje. Kad god mogu, odlazim i na sve naše plesne programe koje imamo za odrasle, a ove sam godine upisala i učiteljski tečaj joge i želja mi je u budućnosti u jedan dio programa uklopiti i to novo znanje. Imamo razne želje, ideje i vizije, samo mi dan prekratko traje.

Je li u planu novo proširenje?

Za sada ne, imamo dva vlastita prostora koji iziskuju puno brige i organizacije i rada, a još smo na tri lokacije u najmu i više naginjem centriranju. Postojimo već 14 godina i udruga se razvija, postaje ozbiljnija organizacija i to me veseli.

Vaš sin Tin prošle je godine bio u ljetnom kampu, što mu se posebno svidjelo?

Tin je polaznik hip-hop, dramskog i likovnog programa. Za razliku od starijih sinova koji su osam godina išli na dramsku radionicu, na koju Mak i dalje ide, Tin se pronašao u slikanju i crtanju te je u tom likovnom izražavanju najnadareniji od njih trojce. Zanimljivo je vidjeti kako kroz te kreativne radionice djeca iz iste obitelji mogu razvijati potpuno druge afinitete i koliko su različiti. To mi je jako lijepo, a 8. lipnja organiziramo našu veliku produkciju u zagrebačkoj Scenoteci, gdje će biti prikazane 23 dramske grupe, desetak plesnih, te izložba našeg likovnog smjera. Pedesetak djece izlagat će svoje radove, što do sada nismo radili u kazališnom prostoru i to me jako veseli.

Prošlog srpnja s Makom ste putovali u Kinu na svjetsko prvenstvo u latino plesovima, čekaju li vas velika plesna natjecanja i ovog ljeta?

Ne, nažalost se ozlijedio, stres fraktura kralježnice. To je dosta nezgodna ozljeda koja nije tako rijetka kod mladih sportaša, tako da se s time nosimo cijele ove godine i nadam se da smo sada na kraju. Počeo je pomalo uvoditi treninge pa ćemo vidjeti, pazimo na sve. Ako sve bude u redu, planira se na jesen vratiti natjecanjima.

Kako će vam izgledati ostatak ljeta, hoćete li imati slobodnog vremena za odmor?

Odmor je u srpnju i kolovozu nakon što završe ljetni kamp i sve predstave. Surfanje, kampiranje i sve ljepote Pelješca.