U Zagrebu je održana Becutanova radionica za roditelje. Na njoj su svoja iskustva o roditeljstvu podijelile Mirna Medaković Stepinac, Lejla Filipović, liječnik Natko Beck, psihoterapeutkinja Kata Leutar, ali i Hana Huljić Grašo koju rijetko vidimo u javnosti. Hana je majka trogodišnje djevojčice Albe i šestomjesečnog dječaka Tonija, a ovom prilikom za Story je progovorila o izazovima majčinstva.
'S drugim djetetom sam malo pametnija, jer sam naučila da je OK ako ga ostavim malo na čuvanje. S prvom curom nije bilo jednostavno. Stalno sam imala osjećaj grižnje savjesti ako nisam s njom. Onda sam shvatila da se te grižnje savjesti zapravo nikad ne mogu otarasiti. Sad je to prešlo u misli da, ako sam s jednim, možda nisam dovoljno s drugim, no imam potrebu otići negdje sama i barem jednom tjedno napraviti nešto za sebe', započela je Hana i nastavila:
'Svaki dan kad se pogledam u ogledalo, budem blijeda, raščupana. Jedan dan mi je svejedno, a drugi želim ići negdje, želim se srediti. Svaki dan je neka nova borba. Dosta i hormoni utječu na to. Ja uvijek kažem da sam hodajući hormon. Ili sam živčana ili sam super volje. Ne bih voljela biti takva, ali sam shvatila da je to jednostavno tako. S vremenom se to malo smiruje, ali i dalje vidim da još nisam sva svoja. Prvo, teško sklapam rečenice zato što ne spavam. Ne spavam već tri godine i treba mi više fokusa, čekam da se počnem vraćati na svoje staro. Rad od kuće mi se nije pokazao učinkovitim, lakše mi je otići u studio. Još uvijek se učim i borim s tim. Meni se teže odvojiti od djece jer sam s njima svaki dan. Kod kuće je stvarno najljepše, ali lijepo je i promijeniti sredinu', dodala je.
Otkrila je i koliko joj u svakodnevnom životu pomaže otac Tonči te majka Vjekoslava.
'Koliko je moja mama požrtovna mama, toliko je sad i požrtvovna baka, samo što je sad još i uplašenija, sve je to na entu. Tek sad vidim koliko njih dvoje uživaju s djecom i koliko se velika ljubav prema djeci stvorila, jer dok smo mi bili mali, tata je puno radio. Sad ona spava kod njih i praktički živi, obožavaju jedni druge stvarno. Da nije bilo moje mame, ne bih išla na drugo dijete. Ona je meni toliko pomogla, toliko bila uz mene i toliko mi je uskočila da stvarno, da nemam tu njenu pomoć, ne znam kako bih s još jednim djetetom, a bilo mi je žao ne imati još jedno. Nije meni mama nikad dala neki konkretan savjet, ona je meni svakim danom i svojim primjerima pokazala kakva bi majka trebala biti. Ona je čak i previše požrtvovna', rekla je pa dodala:
'Prema mojim prijateljicama, dosta sam nalik na njoj, iako ja tvrdim da nisam. Ne bih voljela da sam kao ona, toliko pretjerano požrtvovna, ali opet, takva sam. Ili pobjegneš od toga ili budeš točno takav. Trudim se promijeniti tu pretjeranu brigu. Naprimjer, želim putovati negdje sa svojim suprugom bez djece. Iako mi je strašno nedostaju, ne želim zapustiti nas dvoje zbog njih, ali takva sam da bih zbog njih zapustila sve. To je nekakva konstantna borba u meni. Naše solo putovanje će se sigurno ostvariti u neko dogledno vrijeme, ali s obzirom na to da imamo malu bebu koju još uvijek dojim, zasad ne. Planiramo negdje ići, napraviti nešto lijepo za nas, bez obzira hoće li to biti s bebom, bez bebe, uvijek čuvamo to neko vrijeme za nas.'
Uz majku, najveća potpora joj je suprug Petar Grašo s kojim se vjenčala prije tri godine.
'On se isto puno promjenio otkad su došla djeca. Nije mogao vjerovati u toliku količinu ljubavi. Nije mogao vjerovati da će mu toliko nedostajati djeca. Čak više curica, jer za nju više zna. Ona sad priča i mali je čovjek. Vezaniji je za nju, jer Toni je još beba i trebalo mu je i za nju vremena da se veže na način na koji su danas vezani. Tek kad dijete krene uzvraćati emocije, to stvarno postane nešto naraskidivo. Tako da on čak i kad svira negdje daleko, po noći se vraća kući što prije, zato što mu toliko jako nedostaje, a to prije nikad nije radio. Ja imam sreće da nemam posao zbog kojeg moram putovati, smatram da je njemu teže jer se nakon svake svirke vraća kući u Split, samo da bi mogao jedan dan duže biti s djecom. Naučio je na to, ali nije jednostavno. U svakom slučaju, Petar i ja smo tim i uspjeli smo se usuglasiti u tome tko što radi', rekla je Hana i nastavila:
'Sam ovaj dolazak u Zagreb s njima je bio dosta kaotičan. I sad kad smo vidjeli kako je, rekli smo da nećemo putovati još neko vrijeme svo četvero zajedno, a onda ćemo kasnije možda nekamo ići s njima. Bilo je malo kaotično, dok sve to potrpate u auto.... Jednog, drugog, nešto uvijek zaboraviš, jedan plače, drugi je gladan, veselo uglavnom. I dalje se učimo i svakim danom je sve lakše', zaključila je.
Ispričala nam je i kako se njezina starija kći Alba odnosi prema bratu Toniju.
'Ona će sad tri godine za 2 dva mjeseca i još je premala, ali ima cijeli dijapazon emocija. Prvenstveno joj je bilo jako čudno kad je vidjela tu bebu. Nije mogla uopće povezati da je to beba koja je do maloprije bila mami u trbuhu. I naravno više mama nije bila 100% posvećena njoj. Krenuli su ti neki tantrumi. Međutim, nikad nije pokazala neko nasilje prema bratu, što mi je bilo najbitnije. Uvijek je nježna, ali s obzirom na to da su joj 2,5 godine, ta nježnost nikad nije prava nježnost, nego je to opasna nježnost. Ako ga ide poljubiti, jako će ga poljubiti. Ako ga ide pomaziti, stisnut će ga jako. Tako da cijelo vrijeme moram paziti i gledati kada su u istoj prostoriji, ali generalno vidim da ga voli. I on najviše voli nju. Njoj se najviše smije', rekla nam je.
Hana je nedavno objavila novu dječju pjesmu koju je nazvala 'Uskrsna pjesma (Aleluja)'. Za tekst pjesme zaslužna je njezina majka Vjekoslava Huljić, dok su kao vokali potpisani Hana, njezin suprug Petar Grašo i njihova kći Alba.
'Komponiram koliko stignem, uvijek se nešto radi. Nešto za djecu, nešto za mene. Pišem i neke orkestracije. To je sve u puno manjem obujmu jer nemam vremena toliko za sve, ali uskoro će se to puno više zakotrljati', ističe.
Alba, koja će u srpnju napuniti tri godine, od malih nogu pokazuje talent za glazbu, o čemu su u više navrata govorili njezini roditelji, ali i djed Tonči Huljić.
'Tu je sigurno i do gena, ali i do toga da sam ja njoj otkad se rodila puštala glazbu. Puštala sam joj dječje pjesmice, normalne pjesmice i klasiku. Ona je otkad se rodila bila u doticaju s glazbom i vjerojatno je to rezultat svega toga. Bila je u par mojih pjesmica i dok još nije govorila, znala je upijati melodiju i ubacivati taj svoj dječji glas', ističe Hana.
Ranije joj je smetalo što mediji prenose svaku njezinu objavu i prate svaki korak njezine obitelji, no s vremenom se s tim naučila nositi.
'Nije mi to baš ugodno, zato sam to sve i smanjila i prije sam se dosta s tim opterećivala, a sad sam se prestala opterećivati. Toliko sam nekako ispunjena svojom obitelj da me više te stvari, kojima sam se prije opterećivala, zbilja ne dotiču i živim u nekom svom balonu sa svojima najmilijima. Ako vidim da se nešto objavilo nekad čak niti ne uđem u članak. Kako čitam vijesti i naletim na samu sebe, ne doživim to kao nešto wow. Stvarno mi je najbitnije kakav je moj krug ljudi te što oni misle i znaju o meni', zaključila je.
