Sergej Ćetković ekskluzivno za Story: 'Kćerima govorimo da smo ih toliko dugo čekali i željeli da smo ih rodili iz srca'

Zvijezda je rođena i to 1976. u Podgorici, kada je očito bilo zapisano u zvijezdama da će dječak anđeoskoga glasa koji je tada došao na svijet postati regionalna zvijezda, glazbenik koji je svakako već ostavio velik trag u svojih 26 godina karijere i tu ne misli stati. Stasiti Crnogo­rac, šarmantan, vrijedan, perfekcionist, zaljubljenik u glazbu, umjetnik - sve je to Sergej Ćetković. Baš je on, na najglamuroznijem događaju u Hrvatskoj, Prahir Story Hall of Fameu, osvojio nagradu za regionalnu zvijezdu godine. No davne 1999. godine, kada je tek započinjao karijeru, omiljeni crnogorski glazbenik nije mogao ni sanjati da će jubilarni 50. rođendan u ožujku sljedeće godine slaviti s 15 tisuća obožavatelja u Areni Zagreb. Možda to i ne bi bilo tako da iza pjevača, kojemu često tepaju da je najveći gospodin na glazbenoj sceni, ne stoji snažna obiteljska podrška. Već 26 godina u skladnom je braku sa samozatajnom suprugom Kristinom s kojom dijeli život, ljubav prema hrani, ali i sretne trenutke s njihovim kćerima Lolom i Milom. Koliko mu znači ova nagrada, kako izgleda život s dvije tinejdžerice u najizazovnijem razdoblju te gdje će ove godine s obitelji provesti odmor uoči spektakularnog koncerta u najvećoj hrvatskoj dvorani - ekskluzivno nam je u intervjuu otkrio Sergej, koji je svojim primjerom o posvojenju djece srušio sve tabue o roditeljstvu te motivirao i ohrabrio mnoge koje čeka isti put.

Da ste miljenik hrvatske publike dokazalo je i pet rasprodanih koncerata prošle godine u Lisinskom, a kad zbrojite sve nastupe diljem regije, čini se da ih najviše imate upravo ovdje. Koja je to tajna veza između vas i Hrvatske?

Još od prvog koncerta u Lisinskom dogodila se neka magija. Ljubav na prvi pogled… Neraskidiva veza koja traje već toliko godina. Publika u Hrvatskoj predivna je i slobodno mogu reći da sam sretan što ova naša veza iz godine u godinu postaje sve jača. Trudim se opravdati to povjerenje i koristim svaku priliku da zahvalim na gostoprimstvu, podršci i prilici da budem tu gdje jesam, da ovaj moj kofer iz godine u godinu punim samo dobrom energijom i predivnim uspomenama koje ostaju za cijeli život.

U ožujku 2026. čeka vas spektakularan koncert u Areni Zagreb. Jeste li na početku karijere uopće mogli zamisliti da ćete jubilarni 50. rođendan slaviti s 15 tisuća ljudi?

Pored svih velikih koncerata koje sam održao u ovih prvih 25 godina svoje glazbene karijere, ovaj nosi posebnu težinu i emociju jer ću imati toliki broj uzvanika na svom 50. rođendanu. Potrudit ćemo se napraviti jednu predivnu večer posvećenu prvenstveno damama, a produkcijski drugačiju od svega što smo radili do sada.

Ovo nije prvi put da punite neku arenu, iza vas su također splitska i beogradska, no u posljednjih pet godina koncerti su u produkcijskom smislu itekako uznapredovali. Što publika može očekivati tog 7. ožujka 2026.?

Ovakvi koncerti iziskuju ozbiljnu pripremu i puno truda, pa moji prijatelji iz Extra FM-a i ja već uvelike radimo na programu. Svatko od nas nosi dovoljno godina iskustva i dovoljno kreativnosti kako bismo sve napravili, slobodno mogu reći na svjetskoj razini. Kao i uvijek, najviše vremena potrebno je odvojiti za sam repertoar i nakon toliko vremena i koncerata koje smo održali izabrati i uvrstiti sve one pjesme koje publika voli i traži. Kao što rekoh, imamo toliko dobrih ideja i želimo napraviti jedan pravi glazbeni show, prepun dobre glazbe, scenskih efekata, smijeha... Želimo predivnu zagrebačku Arenu pretvoriti u jedan intimni i udobni teatar te večeri.

Do tada ćete objaviti i nove pjesme. Što nam spremate?

Ja non-stop razmišljam i radim na novim pjesmama, tako da ću do tada na repertoaru imati sigurno još nekoliko dobrih pjesama. Planiram i neke lijepe suradnje i duete koji će se, siguran sam, svidjeti mojoj publici, ali još uvijek ne mogu otkriti sve detalje.

S obzirom na to da dosta nastupate, kada pronalazite vrijeme za rad u studiju i snimanje novih pjesama?

Ovo je najplodniji dio godine za mene. Trenutak kada se priroda budi i sve prolista, tako i moja inspiracija i kreativnost kreću bujati, ideje i stihovi sami naviru. Već imam nekoliko novih kompozicija koje se svakodnevno preslušavaju. Osluškujem reakcije svojih najbližih i prijatelja, ali čekam i da same pjesme odaberu svoje vrijeme i krenu među ljude.

Često vas nazivaju najvećim gospodinom na glazbenoj sceni i čovjekom nevjerojatne energije i zaboravljenih manira. No ima li i Sergej loše i teške dane?

Hvala, trudim se sačuvati onaj osnovni odgoj koji sam ponio iz vlastitog doma, a koji se iz dana u dan, bojim se, zaboravlja. Što se tiče loših dana, ne znam tko ih nema. Ipak smo ljudi od krvi i mesa sa svim svojim vrlinama i manama. Ne možemo biti imuni na sve ono što se događa oko nas, na probleme i nesreće ljudi iz našeg najbližeg okruženja, drage ljude i prijatelje koji nas iznenada napuštaju. Bio sam siguran da će nas vrijeme pandemije osvijestiti i naučiti nečemu, da ćemo iz svega izaći pametniji i jači, ali nažalost nismo, već smo, čini mi se, postali još gori i u svom ovom ludilu zaboravili ono što je najbitnije, biti ljudi. Trudim se svoje probleme i privatni život sačuvati samo za sebe i ne vidim zašto bih na bilo koji način opterećivao ljude i bavio se bilo čime drugim osim svojom glazbom.

Već 26 godina u skladnom ste braku sa suprugom Kristinom. S obzirom na to da se ona ne eksponira u javnosti, je li ikada osjetila teret vaše slave?

Nikada se nismo prepustili popularnosti ili dozvolili da od nas napravi nešto što nismo i što ne želimo biti. Sve te, nazovimo ih dječjim bolestima, Bogu hvala rano smo preležali, pa smo brzo shvatili smisao braka, važnost obitelji i koliko značimo jedno drugome. Kristina nije od onih žena koje vole biti u centru pažnje i jako poštujem njezin stav po pitanju javnog života. Ona je uvijek tu za mene, moja najveća podrška.

Idete li i danas na spojeve i kako njegujete vrijeme za sebe?

Volimo izlaziti, družiti se i okupljati. Odrasli smo u takvoj atmosferi koju su gradili naši roditelji, okupljajući svoje prijatelje na ručkovima i večerama punim smijeha i dobre energije koji se i danas pamte i prepričavaju. Pored toga, volimo putovati pa često spojimo lijepo i korisno i povežemo neki moj koncert s putovanjem. Posljednjih smo godina upoznali toliko divnih ljudi koji su postali naši dobri prijatelji i često se viđamo i družimo. Putovanja su ono nešto što nas povezuje u svakom smislu te riječi, puni baterije i, čini mi se, jedino što nam ostaje i što se pamti.

Malo tko zna da je njezina strast kuhanje i da na Instagramu vodi profil 'Remek jelo' na kojoj objavljuje vlastite recepte. Koji njezin specijalitet najviše volite?

U vrijeme karantene, kao i većina ljudi, uglavnom smo boravili kod kuće, a najviše vremena provodili u kuhinji i tako se, na moju inicijativu i inzistiranje, rodio jedan novi projekt, ‘Remek jelo’. Ona je jako posvećena i kreativna što god da radi, a kuhanje je jednostavno njezin teren i svijet u kojem se najbolje snalazi. Sve što radi, radi s toliko lakoće, pažnje i ljubavi. Ponekad je uhvatim kako u kuhinji nježno razgovara s nekom svojom delicijom. Obožavam njezina peciva, pogotovo razne vrste kruha koje sprema, i kolače kojima teško mogu odoljeti. Kad smo kod kolača, idem pojesti jedan tiramisu pa se vraćam.

Jesu li kćeri Lola i Mila mamine asistentice u kuhinji ili pokazuju afinitet za glazbu po uzoru na vas?

Još od djetinjstva rastu u veoma kreativnoj i dinamičnoj atmosferi pa se njihova zanimanja i ambicije iz godine u godinu polako otkrivaju. Mila je još kao mala voljela pomagati u kuhinji i već sada zna spremiti palačinke i još nekoliko jela. Inače je jako kreativna, odgovorna i obožava crtati i raditi svoje stripove, a osmišljava i neke svoje igre. Lola voli glazbu i ples, obožava scenu, koncerte i organizaciju, pa je prošle godine na koncertima u Sava Centru bila od velike pomoći i pomagala tati u organizaciji, ponosno noseći akreditaciju organizatora. Najsmješnije je što svaki put traži repertoar na provjeru i dodaje pjesme koje ona voli.

Zbog njih ste sa suprugom osmislili i crtani film 'Lola i Mila' u kojem su one glavne junakinje. Crpite li inspiraciju za nove epizode iz svakodnevnog života i njihova djetinjstva?

Gledajući sadržaj koji se godinama plasira kao dječji, prepun nasilja i bez bilo kakve edukativne poruke, odlučili smo pokrenuti svoju priču, koja traje od 2018. godine, a potaknuta Kristininom slikovnicom ‘Što je slađe od kolača?’. Sretan sam što su ‘Lola i Mila’ jedan od najgledanijih crtanih filmova u regiji i što svakodnevno dobivamo samo pozitivne kritike od roditelja koji su prepoznali kvalitetu crtanih filmova uz koje su i sami gradili svoje djetinjstvo. Sada su već velike pa je i njihovo zanimanje, naravno, manje, ali materijala za nove epizode nikada ne nedostaje. Svaka epizoda prije objave mora proći strogu kontrolu pravih Lole i Mile.

Kako izgleda jedan prosječan dan u obitelji Ćetković s dvije tinejdžerice i psom?

Vjerojatno kao i u svakoj drugoj obitelji s dvije tinejdžerice koje se non-stop mire i svađaju. Bili i ja stojimo po strani slušajući te ponekad žustre razgovore o tome tko je kome uzeo bilježnicu, majicu ili tko je kome što rekao, tražeći od nas žirija potvrdu njihovih argumenata. Na kraju, kada shvatim da rasprava neće brzo završiti, Bili i ja krenemo u dugu šetnju.

Često čujemo da očevi s kćerima njeguju posebnu ljubav. Jeste li i vi onaj popustljiviji roditelj?

Trudim se biti brižan i pažljiv, ali s obzirom na izazove i iskušenja koji ih svakodnevno tuku sa svih strana, pričam kao pokvarena ploča i često uhvatim glas svog oca koji progovara iz mene i sjetim se svakog našeg razgovora i svega o čemu mi je govorio u tim godinama, pažljivo me pripremajući za život.

Što vam je najvažnije, a što najizazovnije u odgoju?

Čini mi se da se mi mnogo teže snalazimo od naše djece i teže prihvaćamo pravila igre današnjice, svjesni da se vrijeme u kojem su naši roditelji odgajali i podizali nas ne može mjeriti s ovim današnjim. Ipak, moramo se baviti djecom, razgovarati s njima i truditi se biti dobar primjer, jer ipak je sve do nas i sve dolazi iz naše kuće. Ona su naše ogledalo. Trudimo se Lolu i Milu izvesti na pravi put, da budu hrabre i svoje, da imaju snage suočiti se s vremenom u kojem žive, ali da nikada ne izgube emociju, radost, da dijele ljubav, da budu čestite, iskrene. Da budu dobri ljudi, a to je pobjeda svakog roditelja.

Vaša priča o posvojenju kćeri ohrabrila je i motivirala mnoge. Javljaju li vam se ljudi koje čeka isti put?

Drago mi je da smo našim primjerom osvijestili druge kojima je mentalitet sredine u kojoj žive bio najveća prepreka. Često upoznam ljude koji su svoju sreću našli na isti način kao i mi, ali i dosta onih koje je komplicirana administracija obeshrabrila da ostvare svoj san. Volio bih kada bi sam proces usvajanja bio mnogo lakši i praktičniji i time pomogao svima onima koji se žele ostvariti kao roditelji i, naravno, djeci da dobiju topao dom i obitelj, a to je najvažnije.

Više ste puta isticali da su vaše djevojčice 'rođene iz srca'. Možete li se prisjetiti tog prvog susreta sa svakom od njih?

Tako je. Još od prvog dana govorimo im da smo ih toliko dugo čekali i željeli da smo ih na kraju rodili iz srca. Negdje sam pročitao da se rođenjem djeteta rađa i roditelj. Najveća, najteža i najodgovornija uloga, kako kažu, uloga života. Vjerujem da je svatko od nas rođen iz ljubavi, a da se nažalost neki ljudi pored tog najvećeg čuda, donošenja jednog života na svijet, ne prepoznaju kao roditelji. Jednostavno, nisu sve uloge pisane za nas.

Svojim primjerom razbijate tabue o roditeljstvu. Što ono za vas znači?

O roditeljstvu mogu govoriti samo iz svog ugla jer ga mnogi ne razumiju, ne osjećaju potrebu i ne žele biti roditelji. Uvijek ponavljam da je to najteža, ali i najveća uloga u životu. Posebno u današnje vrijeme, kada sve ono što ne valja dobiva toliko marketinga i reklame, kada društvene mreže i mediji propagiraju neke nove vrijednosti i trendove koji nas svakodnevno emotivno otupljuju i udaljavaju od suštine. Moramo raditi na tome da sačuvamo našu djecu, obitelji, tradiciju i, što bi rekao jedan moj prijatelj, da se vratimo sebi dok još imamo kome.

Uskoro nam stiže ljeto. Gdje planirate na odmor s obitelji?

Crna Gora naša je baza već godinama i djeca jednostavno uživaju u društvu svojih prijatelja i tetki koje im sve dopuštaju. Iako sam u tom razdoblju prilično zauzet, uvijek nađem vremena za odmor, druženje i okupljanje. Živimo jako brzo i u toj brzini zaboravimo na sebe i na ono što je najbitnije, a to je odvojiti vrijeme za sebe i svoje najmilije. Punimo baterije obilazeći prijatelje i rodbinu, svaki put otkrivajući neke nove lokacije i plaže koje vas ostave bez daha.

Kako izgleda vaš idealan godišnji odmor?

Najidealniji su vikend-izleti bez mnogo planiranja. Oni me najbrže oporave i preporode. Budući da sam ja veliki radoholičar, imam sreću što Kristina zna izabrati pravi trenutak i predložiti neku finu destinaciju baš kada mi je potreban odmor i bijeg iz nekog mog svijeta. U posljednje vrijeme sve češće dođemo do Istre i Dalmacije, gdje nas dočekaju naši dragi prijatelji, pa obilazimo vinske podrume i uživamo u pršutu, siru, vinu, maslinovom ulju i ogromnoj količini smijeha.

Imate li i vi, poput supruge, neki hobi koji vas opušta kad ne radite?

Prilično sam svestran po pitanju hobija, ali priznajem da sam kao i svaki Crnogorac pomalo lijen, pa uvijek tražim izgovor i opravdanje za nedostatak vremena koje bih poklonio samo sebi. Prije par godina kao rođendanski poklon od Kristine dobio sam satove kiparstva koje sam pohađao neko vrijeme i moram priznati da se odavno nisam tako opustio i uživao. To je bilo vrijeme odvojeno samo za nas, gdje sam pored svog talenta shvatio koliko su nam talentirana i djeca. Nekako čekam pravi trenutak, da se život posloži, pa ću se posvetiti nekim hobijima iz djetinjstva koji već duže vrijeme čekaju da dođu na red.