Oduševila je Hrvatsku svojim emotivnim izvedbama u 'Supertalentu' i na inauguraciji: Sad će dobiti posebno priznanje

Prije četiri godine s majkom Carlom prevalila je više od 16 tisuća kilometara dug put i s rodnih Filipina preselila se u Sveti Martin na Muri. U tom pitoresknom gradiću danas živi učenica sedmog razreda Chriztel Renae Aceveda, a tamo se zaljubila u hrvatsku tradicijsku glazbu koju izvodi s nevjerojatnim senzibilitetom. Hrvatska ju je upoznala 2023. godine kada je pobijedila u showu ‘Supertalent’, a u veljači je sve oduševila svojim glasom na inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića. Pokazala je kako glazba i iskrene emocije spajaju svjetove te svima dala lekciju kako uistinu izgledaju tolerancija i multikulturalnost. Zato je dobitnica naše nagrade ‘Story Srce’ koju će s puno ponosa dobiti na skorašnjem partyju Prahir Story Hall of Famea. Otkrila nam je veseli li se dolasku, je li već odlučila koju srednju školu želi upisati te što joj najviše nedostaje s Filipina.

Radujete li se vidjeti i družiti s nekim domaćih glazbenika i glumaca?

Da, stvarno se nadam da ću ponovno sresti ljude koje sam prije upoznala, a također upoznati još drugih nevjerojatnih, talentiranih pojedinaca, jer znam da njihov talent može inspirirati ljude, uključujući i mene.

Srce cijele Hrvatske osvojili ste svojim iznimnim glasom na ‘Supertalentu’ i pjevanjem tradicionalne hrvatske glazbe. Što vam se posebno sviđa u tim tradicijskim napjevima?

Kada sam prvi čula tradicionalne pjesme, odmah sam se osjećala kao kod kuće. Ne mogu opisati, ali ima nešto u melodiji i u tekstu koji su stvarno jako dirljivi kad ih slušam.

Što još volite slušati, koja vam je najdraža glazba?

Slušam sve vrste glazbe, ovisno o raspoloženju. Volim popularne pjesme, a i različite žanrove, ali smatram da su stare pjesme, odnosno klasici, posebno lijepe i najbolje pjesme za učenje pjevanja.

Oduševili ste pjesmom ‘Dej mi Bože oči sokolove’ na inauguraciji predsjednika Milanovića. Kakvo je to za vas bilo iskustvo?

Jako sam sretna i bila mi je to velika čast. Čini mi se da je pjevanje na inauguraciji bio moj način da pokažem ljubav prema svojoj novoj domovini, Hrvatskoj. Drago mi je da se ljudima svidio moj nastup.

Nakon ‘Supertalenta’ i inauguracije, prilaze li vam ljudi, obožavatelji?

Da, ponekad. Jako mi se sviđa kada mi priđu i malo porazgovaraju sa mnom jer se osjećam blagoslovljena njihovim lijepim riječima. Način na koji mi pokazuju svoju zahvalnost izmami mi osmijeh na lice.

Kada ste se zaljubili u glazbu? Kada je vaša majka Carla primijetila vaš izniman glazbeni talent?

Mislim da sam ljubiteljica glazbe otkad znam za sebe. Mama je rekla da sam jako puno pjevala, plesala i pred ogledalom ili kamerom se pretvarala da sviram instrumente. Radila sam to sve dok sam još bila i u pelenama. Još se sjećam igračaka koje bi mi kupovala, poput mikrofona, gitare, klavira... Rekla je da je primijetila da pjevam dječje pjesmice u točnoj melodiji, ali me tek u ranoj školskoj dobi čula kako pjevam u najvišem registru zvižduka. I sama je dobra pjevačica i tada je znala da mi je Bog dao i talent za pjevanje.

Koliko je važna roditeljska podrška? Prate li vas na svim nastupima?

Zahvalna sam svojim roditeljima, i mami i tati, što me jako podržavaju. Mi smo tim. Kad god imam neke nastupe, moj je tata taj koji sve usklađuje s organizatorima i vozi nas, a mama mi je kod kuće osobna trenerica i također prati moj raspored i pomaže sa svim pripremama. Također me uvijek pitaju što mislim i osjećam te me vode i daju mi ​​savjete. Tako se osjećam ohrabreno i opuštenije jer su mi oni najveći obožavatelji i najveća podrška.

Što vam se najviše sviđa u životu u Hrvatskoj?

Osim što moja obitelj živi ovdje, najviše mi se sviđaju hrvatska tradicija i kultura glazbe koja spaja ljude, čak i strance, i to što dijelimo isto vjerovanje u Boga.

Je li vas ovdje išta posebno iznenadilo? Je li vam trebalo malo duže razdoblje prilagodbe?

Iznenadila sam se na pozitivan način. Kada bih hodala prema školi, ljudi koji su prolazili pored mene uvijek bi me pozdravili s ‘Bok’, ‘Dobro jutro’, ‘Dobar dan’, čak i ako ih nisam poznavala. Uvijek sam se osjećala dobrodošlom. Samo je prvih nekoliko mjeseci bilo malo izazovnije jer nisam znala pričati hrvatski.

Što vam nedostaje s Filipina?

Jako mi nedostaje moja obitelj koja je tamo. Baka, stričevi, tete i rođaci koji su gotovo istih godina kao i ja i s kojima sam odrasla kao s prijateljima. Nedostaju mi i neka moja omiljena jela koja mogu okusiti samo na Filipinima. Ali najviše mi nedostaju proslave za Božić i Novu godinu. Uvijek imamo veliko obiteljsko okupljanje koje je stvarno jako zabavno i svečano. U predgrađu i staroj kući moje prabake okupi se barem 30 ljudi, svi moji rođaci. Uvijek je puno hrane, pjevanja, plesa i igara. To je nešto što mi stvarno nedostaje jer smo ovdje vrlo mala obitelj.

Uz školske i glazbene obaveze, kako volite provoditi slobodno vrijeme?

Kad sam kod kuće i imam slobodnog vremena, volim čitati romane i mange, japanske stripove. Također volim gledati animirane filmove i serije te igrati igrice. Volim i sjediti za svojim radnim stolom i nešto skicirati ili slikati. Provodim vrijeme i s prijateljima. Sudjelujem i u drugim aktivnostima poput biciklizma i treniram karate. Ponekad i sviram melodije na klaviru i gitari.

Razmišljate li već o srednjoj školi? Koju biste voljeli upisati?

Da, prije nekog smo vremena u školi, kao učenici sedmih i osmih razreda, bili na savjetovanju kako bismo lakše odlučili koju srednju školu upisati. Ali i prije toga već sam počela razmišljati o upisu u srednju školu s prirodoslovnim i matematičkim smjerovima jer su to predmeti koji me stvarno zanimaju, ali još nisam konačno odlučila.

Često nastupate, gdje vas možemo čuti u narednim mjesecima?

Trenutačno radimo na različitim projektima s producentima, studijima za snimanje, organizatorima događaja i jednom diskografskom kućom. Jako sam uzbuđena zbog svega toga i jako sam zahvalna ljudima koji me podržavaju i vjeruju u mene, a posebno Bogu.