'Suprug i ja smo na tu njenu odluku čupali kosu': Vesna Škare-Ožbolt i njena kći o svom odnosu i izazovnim trenucima

Iako dolaze iz različitih profesionalnih svjetova - prava i arhitekture - majku i kćer povezuje čvrsta obiteljska veza, međusobno divljenje i izražen osjećaj za estetiku, koji se ogleda kako u svakodnevici, tako i u modnim odabirima. Vesna s osmijehom priznaje da je Valentina njezina privatna stilistica, a zajednički trenuci, koje nije uvijek lako uskladiti, za obje su dragocjeni.

U razgovoru koji je istovremeno topao i duboko osoban, majka i kći otkrivaju kako izgleda njihova svakodnevica, kako balansiraju profesionalne obveze i obiteljski život te zašto se, usprkos različitim karijerama, savršeno razumiju. Dotiču se i mode, međusobnih modnih savjetovanja, uspomena iz djetinjstva i lekcija koje su obilježile njihov odnos. Ova priča nije samo portret snažne žene i njezine kćeri, već i svjedočanstvo o ljubavi, podršci i vrijednostima koje ostaju temeljem svake obitelji.

Kako biste opisale svoj odnos danas? Što je najviše oblikovalo vašu bliskost?

Valentina: Naš bih odnos opisala kao odličan, čvrst i prijateljski. Mama mi je uvijek bila velika podrška, kao i ja njoj, u svakom smislu. Mislim da su nas najviše povezala iskrena ljubav, međusobno povjerenje, podrška i dobra komunikacija.

Valentina, nekoliko ste puta viđene zajedno na društvenim događanjima. Kako je majka utjecala na vaš stil i profesionalni put?

Valentina: Mama je na mene utjecala na mnogo razina, prvenstveno svojom ogromnom količinom energije i snage. Uvijek je bila autentična i svoja, i to me vjerojatno nesvjesno oblikovalo. Naravno, sigurno ima tu i genetike!

Vesna, spominjali ste da vam kći daje modne savjete. Koliko često ih prihvaćate i jeste li se ikada našle u situaciji da se ne slažete oko odjevnih kombinacija?

Vesna: Moj stil odijevanja dosta je vezan za posao koji obavljam tako da je stil klasičniji od onoga što bih ja osobno voljela, a vjerujem i Valentina.

Valentina: Ponekad me pita za mišljenje, ali ne uvijek. Nekad ih prihvati, nekad ne, mislim da je to skroz normalno s obzirom na razlike. Ona je, kako je sama rekla, klasičan tip, a ja ipak volim dodati taj neki pomak u klasičnom stilu.

Jeste li kao dijete preuzimali odjeću iz maminog ormara? Kako je to utjecalo na vaš modni izraz danas?

Valentina: Jesam, naravno, mislim da je to gotovo dio odrastanja svake kćeri s modno osviještenom mamom. Često sam s njom išla na probe kod raznih dizajnera, za različite evente, i nerijetko bih i ja završila u nekoj kombinaciji. Mislim da sam kroz to rano razvila oko za stil i ljubav prema modi, sve je nekako išlo prirodno.

Vesna, kako ste usklađivali zahtjevnu političku karijeru s obiteljskim životom?

Vesna: Nije uvijek bilo lako, ali trudila sam se uvijek pronaći vrijeme za obitelj. Uz dobru organizaciju i puno ljubavi sve se može. Puno mi je značila i podrška supruga. Kad bih vam pričala kako sam po noći sjedila u autu i čekala Valentinu i društvo da ih razvezem kući i koje sam sve dogodovštine imala s njima, trebalo bi nam puno više prostora za intervju.

Valentina, odlučili ste se za arhitekturu, profesiju svog oca. Što vas je privuklo tom pozivu i jeste li ikada razmišljali o političkom angažmanu poput majke?

Valentina: Mislim da je to u meni, oduvijek sam bila kreativac i umjetnički orijentirana. Da se nisam odlučila baviti arhitekturom, vjerojatno bih se bavila dizajnom. Većinu života bila sam okružena tatinim crtežima, nacrtima, papirima i raznim bojama. Ali unatoč tome, uvijek me nešto prirodno vuklo prema arhitekturi i prostoru. Tako da sam uvijek nešto crtala u njegovom uredu, uzimala mu boje i fotoaparat i stalno proučavala prostor oko sebe. Politiku, iskreno, nikad nisam ozbiljno razmatrala, ne vidim se u toj ulozi. Oni koji me poznaju govore da bih se mogla bez problema baviti njome, no mislim da mogu više doprinijeti društvu kroz svoju profesiju i stvaranje prostora.

Vesna, kako ste vi kao majka reagirali na Valentininu odluku da slijedi očev profesionalni put?

Vesna: Bila sam jako sretna jer je to njezina strast. Najvažnije mi je bilo da odabere ono što voli i gdje se vidi. Arhitektura je kreativna, zahtjevna i plemenita profesija, a Valentina se u njoj savršeno snašla. Toliko je bila sigurna da je arhitektura njezin poziv da se nije čak ni prijavila za neki drugi studij kao rezervu. Suprug i ja na tu smo njenu odluku čupali kosu, ali dovela nas je pred svršen čin. I dok su druga djeca navodila po deset fakulteta, moja Valentina navela je samo arhitekturu i ništa više.

Što vam je bilo najizazovnije u odgoju djece dok ste obnašali visoke državne funkcije?

Vesna: Najizazovnije je bilo uskladiti vrijeme, osjećaj krivnje kad propustite neki važan trenutak. No uvijek sam se trudila da Valentina zna da sam uz nju bez obzira na obaveze. Moja mama mi je jako pomagala, a i u uredu predsjednika svi su bili puni razumijevanja. Tako je Valentina subotom i nedjeljom kad bih ja radila znala sama otići do predsjednika. Jednom ju je predsjednik Tuđman uzeo u krilo i pitao: “Valentina, što ćeš ti biti kad narasteš?” Ona ga je samo pogledala i odgovorila: “Predsjednik”.

Valentina, kako ste doživljavali majčinu javnu ulogu tijekom odrastanja?

Valentina: Znala sam da je njezina uloga važna, ali meni je mama uvijek bila moja mama. Svi su nas lijepo prihvaćali, nikad nisam imala neugodna iskustva, ljudi vide i vole taj naš čvrst prijateljski odnos, mislim da se to jednostavno osjeća.

Kako ste uspjeli održati ravnotežu između profesionalnih obaveza i obiteljskog života?

Vesna: Ravnoteža nikad nije jednostavna, ali obitelj mi je bila sidro i motiv. Voditi paralelno obiteljski život, djecu i karijeru katkad je izgledalo kao nemoguća misija. No s puno energije, ljubavi, truda i razumijevanja, sve je moguće.

Valentina, koje vrijednosti i lekcije ste usvojili od majke i primjenjujete u životu i karijeri?

Valentina: Definitivno pozitivan duh, borbenost i strast. Nisam netko tko lako odustaje. To sam sigurno usvojila od nje, ali također sam naučila kako stvari promatrati iz pozitivnog kuta gledišta, to me definitivno naučilo nositi se s neuspjesima. Mislim da sam mnogo dobrih osobina preuzela od mame, neke svjesno, a neke kroz odrastanje.

Vesna, nakon bogate političke i pravne karijere, imate li još profesionalnih ambicija ili se planirate više posvetiti privatnom životu?

Vesna: I dalje me zanimaju izazovi, ali danas biram projekte koji mi donose zadovoljstvo. Uvijek se sjetim jednog događaja s kraja studija, kada smo moj muž, tada još dečko, i ja hodali gradom i on mi je rekao: “Eto, što ćeš ti svojoj djeci moći reći s diplomom pravnog fakulteta, što ostaje iza tebe? Spo­rovi, presude, a iza mene ostaju kuće i zgrade”. Sada mogu reći da je iza mene ostao rad na reintegraciji Podunavlja kao i reforma pravosuđa. Konkretni koraci koji su obilježili razvoj naše države. Ja sam osoba koja reagira na izazove pa zato ne znam kad je kraj hoda po političkoj žici.

Valentina, gdje se vidite u idućih nekoliko godina - u arhitekturi, dizajnu ili možda u nekom potpuno novom području?

Valentina: Teško je reći, živim prilično dinamično i puno vremena provodim radeći i živeći u inozemstvu. Trenutačno sam i dalje na relaciji Zagreb-London, gdje radim na nekoliko arhitektonskih projekata. Ne volim previše planirati jer se često dogodi da se pojavi nešto neočekivano što me odvede u nekom drugom smjeru. No arhitektura je definitivno moj temelj, a sva ostala područja samo se nadograđuju na to.

Postoji li mogućnost da u budućnosti zajedno radite na nekom projektu - možda humanitarnom, kreativnom ili poslovnom?

Sigurno postoji mogućnost. Već i sada radimo na nekim zajedničkim projektima. Uvijek se veselimo novim idejama i izazovima!