Legendarni glazbenik Vladimir Kočiš Zec u svibnju je proslavio svoj 77. rođendan, a tim je povodom ovaj član Novih fosila, grupe koja više od pola stoljeća obilježava živote tisuća obožavatelja diljem regije, otvoreno govorio o svom životnom putu, prijateljstvima, glazbi i vremenu koje se neprestano mijenja.
O glazbi je govorio kao o djelu identiteta i ‘supstanci‘ koja mu održava vedar duh. Posebnu vrijednost, kaže, ima provođenje vremena s mlađim kolegama, a prisjetio se i vremena kada su se umjetnici i sportaši spontano družili.
‘Nekad su se ljudi iz različitih svjetova više družili. Danas, kad pogledam mlađe kolege, sve se svelo na broj pregleda na YouTubeu. Kao da je to jedino važno. Možda su to današnje 'prave vrijednosti', ali nisam baš siguran’, rekao je u emisiji Special Happy Show na Happy FM-u.
Govoreći o onome što pjesmu čini bezvremenskom, Zec se prisjetio i riječi jednog od najvažnijih autora s naših prostora, pokojnog Đorđa Novkovića.
‘Đorđe je znao reći da pjesma mora imati nešto toplo, ljudsko. I da pjevač ima suzu u glasu. Možemo mi govoriti što hoćemo o Miši Kovaču, ja ga izuzetno cijenim, ali on ima tu suzu. Ili Džo Maračić, nije on neka pjevačina, ima mali raspon, ali ima suzu, i to prolazi. A kad na sve to dođe dobar stih, onaj koji te dirne, to je to. To je znao i Đorđe, i zato je stvorio bezvremenske hitove‘, ispričao je.
Ispričao je i detalje o švercu te potvrdio je li istina ili mit da je tijekom turneja u Sovjetskom savezu švercao traperice.
‘Mislim da bi jednom trebalo demistificirati te priče. Na ruskim turnejama dobivali smo honorare, ja sam, kao član pratećeg benda, primjerice, dobio 40 rubalja. Zvijezde, poput Zdravka Ćolića, imali su 300, 350. Na turneje se išlo na najmanje mjesec i pol dana, novac se nije tamo trošio, čekao te je u Zagrebu. A kako si tamo živio? Od snalaženja. Jedan par traperica bi došao i do 150 rubalja, što su bile dvije liječničke plaće. U jednoj turi smo znali ponijeti između 350 i 400 komada. Operu se, smotamo ih dok su još mokre i onda se trpaju u prazne zvučne kutije. Tako su radili svi pa i moja malenkost‘, rekao je.
Prisjetio se i neprežaljenog Rajka Dujmića koji je za Fosile napisao bezbroj hitova.
‘Rajka su muze zaista voljele. Mi smo mu bili pomoć, bili smo njegov prvi filter. Kad bi donio novu pjesmu na probu, ruke bi mu se tresle. Bilo mu je jako stalo do našeg mišljenja. Znao bi svirati pjesme susjedima, krišom, da osjeti reakciju. Imao je taj instinkt, znao je odabrati pravi tekst’, poručio je Zec.
Dotaknuo se ideja o biografiji i filmu o Novim fosilima u budućnosti.
‘Prošle godine, uoči velikog koncerta u Areni, Mario Mihaljević, naš poznati novinar, autor stihova i glazbenik, napisao je kratku biografiju o nama, iako je publika je možda očekivala neko opširnije izdanje. Bilo je čak inicijativa i za film. Prijedlog je došao iz Beograda, što je u neku ruku i čudo, jer nije iz Zagreba. No, to je veliki zalogaj, i možda se ljudi ne usude, a možda mi nismo bili tako veliki bend‘, zaključio je Kočiš.
