Hanka Paldum ekskluzivno za Story o velikom udarcu: 'Preteško je izgubiti nekoga svog tko vam je bio životni oslonac'

Uz milijunske naklade albuma, brojna priznanja, nagrade i bezvremenske hitove, Hanka Paldum ostavila je neizbrisiv trag na glazbenoj sceni cijele bivše države. S impresivnim glazbenim opusom i pjesmama poput 'Ali pamtim još', 'Zelene oči' i 'Ja te pjesmom zovem', ova 68-godišnja čuvarica tradicije jedna je od najvoljenijih bosanskohercegovačkih izvođačica, čije sevdalinke spajaju sve generacije. Na radost brojnih obožavatelja, neponovljiva Hanka nakon šest godina vraća se u Lijepu Našu, gdje će na pozornici Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog zasjati 28. svibnja i 18. rujna.

Svakome su draga priznanja i titule, samo što moramo biti odgovorni kako bismo sve to opravdali i sačuvali. Svakome imponira kad vam ukazuju poštovanje, kad vas ljudi zasipaju lijepim riječima, iskrenim osmijesima, raduju se susretu s vama. Velika djela i lijepe bezvremenske pjesme, za koje sam imala sreće da mi se dogode, poput 'Ali pamtim još’, ‘Zelene oči', 'Što svaka žena sanja', 'Ja te pjesmom zovem' i još mnoge, nagrade su koje nam dođu kao najljepši poklon od Boga i pečat vremena, u kojem svojim ophođenjem izražavamo lju­dsku sklonost prema svemu što nas okružuje i u tome tražimo samo ono najljepše.

Sve manje mladih pjevača kreće vašim stopama. Imate li nasljednicu kad je sevdah u pitanju?

Lijepo je imati uzora u nekome, na taj način lakše trasiramo svoj put k zvjezdanom nebu... Ići nečijim stopama ne garantira nam da ćemo stvoriti svoj osobni izričaj kojim bismo skrenuli pozornost na ono što želimo postići. Ima veoma talentiranih mladih djevojaka i mladića, koji moraju odgovorno raditi na sebi, pritom umilno tražiti svoju iskru svjetlosti kako bi uspjeli stvoriti svoj put do željenoga cilja. 

Konačno se, nakon šest godina, vraćate u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog. Je li vam nedostajao Zagreb?

Neke svoje planove i želje, ni pored najveće volje, nismo kadri uvijek ostvariti. Sve se odvija Božjom voljom, tako se ni moj koncert u hrvatskom hramu kulture nije mogao dogoditi dok se zvijezde ne podudare. Najvažnije je imati iskrene namjere, pričekati trenutak koji srcem i dušom priželjkujemo i, evo, dogodi se ono najljepše - rasprodan koncert dva i pol mjeseca prije zakazanog termina.

Koncert ste rasprodali rekordno brzo pa najavili i drugi, 18. rujna. Jeste li očekivali ovakav odaziv?

Poučena ranijim iskustvima, da je u Lisinskom svaki moj koncert uvijek bio rasprodan i da sa svojom publikom tako lako uspostavljam emotivnu povezanost, negdje intimno očekivala sam ovakav odaziv. Žao mi je da u Lisinskom nije bilo slobodnih termina, tako da smo sljedeći koncert najavili tek za 18. rujna. U svakom slučaju, lijepe stvari vrijedi malo čekati.

Kakva iznenađenja spremate publici?

Kakvo bi to bilo iznenađenje ako bih otkrila što moj tim i ja spremamo? Svakako, moja publika zna da će biti mojih najljepših pjesama i sevdalinki, koje uvijek pjevamo svi zajedno kao najljepši zbor. Ali ipak, bit će još nešto lijepo i zanimljivo, o tom potom, sve ćete saznati na koncertu.

Dva i pol mjeseca prije koncerta suočili ste se s velikim gubitkom kad vam je preminuo brat Mustafa. Svojedobno ste izjavili da je on preuzeo ulogu vašeg oca koji je umro kad ste imali samo 14 godina. Kako se nosite s njegovom smrću, što će vam najviše nedostajati?

Preteško je izgubiti nekoga svog tko vam je bio životni oslonac, kao što je meni bio moj brat Mustafa. Radovao se mojim uspjesima, a suosjećao s mojim problemima i zdušno pomagao da ih riješim. Svjesna sam da tuga i bol za njime neće iščeznuti ni kad bih se zatvorila negdje i samo plakala. Život neizbježno ide i mi moramo nastaviti dalje, sa svojim aktivnostima i obavezama, jer to bi i moj brat želio. Uvijek smo bili jedno uz drugo, brižno i s ljubavlju ispunjavali sve bratske i sestrinske obaveze, koje su nam naši roditelji usadili i ostavili nam u nasljeđe kao najljepšu ostavštinu.

Poznato je da vam u poslu često pomaže i kći Minela, koja se ne eksponira u javnosti. Hoće li vas i ona bodriti u Lisinskom?

Moja Minela nije samo divna kći, ona je prijatelj moje duše. Ja sam odrasla u patrijarhalnoj obitelji. Roditelji su nas, petero djece, odgajali pod veoma strogim nadzorom i tako sam se trudila i ja odgajati svoju djecu. S mojom Minelom išlo je mnogo lakše, dok je, nažalost, sa sinom bilo teže. Minela je osnovala i vlastitu divnu obitelj. Sa suprugom Elvisom ima dvoje preslatke djece, koju odgajaju s ljubavlju i poštovanjem. Kao diplomirana ekonomistica, zaposlena je u Agramu i pored svojih obaveza brine o svemu vezano za moj posao. Ponekad se osjećam kao da je Minela moja majka, a ja njena kći. Naravno da ona, kad god joj obaveze dozvoljavaju, nazoči svakom mom ozbiljnijem događaju, pa će tako biti uz mene i na mom koncertu u Lisinskom.

Svojedobno se pojavila i u vašem spotu za pjesmu 'Ni'ko kao majka'. Je li ikada pokazivala zanimanje za glazbu?

S obzirom na to da pjesma govori o ljubavi između majke i kćeri, bilo je logično da kćer vidim pored sebe u spotu, a želja mi je bila da se tu nađe i njena kćerkica Širin i da tri generacije naše obitelji ostanu zapisane u vremenu.

Spomenuli ste i sina Mirzada. Je li vam bilo teško i izazovno balansirati karijeru i majčinstvo?

Baveći se poslom koji traži prevelika odricanja i ogromnu energiju, veoma je teško uskladiti privatne i poslovne obaveze. Majčinstvo je najljepša životna uloga u kojoj svaka majka nad svojim čedom brižno treperi kao list na vjetru, kako bi s poslovnim obavezama uskladila i one najtananije emotivne osjećaje i bila uspješna na oba polja. Zbog prirode posla kojim se bavim i čestih izbivanja od kuće, veoma je teško, a vrlo često i bolno.Koliko duševne boli pretrpi majka kada je negdje daleko, a nije uz svoje dijete kad radi prve korake, kad niču prvi zubići...

Međutim, dok smo premladi, nosi nas želja za dokazivanjem, borimo se iskoristiti svaku priliku koja se ukaže. Rezultati su vidni, nižu se uspjesi, a nažalost nismo svjesni što gubimo. Tješilo me što sam stalno uz djecu imala i svoju majku, sestre, braću, muževu sestru i cijelu našu obitelj. Ipak, često sam osjećala grižnju savjesti pa sam se znala pitati što je vrednije, karijera ili to nejako biće kojemu nitko i ništa ne može zamijeniti majku. Nakon svih prestižnih priznanja, titula, Oskara, prepunih dvorana, odgojiti čestito dijete i izvesti ga na pravi put najveći je uspjeh. 

Na oba porođaja doživjeli ste kliničku smrt, a prije 10 godina imali ste i tešku prometnu nesreću nedaleko od Zagreba. Je li vas to potaknulo da uživate u svakoj sekundi svoga života?

U životu se suočavamo s raznim iskušenjima. Jedan mudrac rekao je da nam život konstantno odapinje otrovne strijele. Tri strijele nikoga neće mimoići - strijela smrti, strijela iskušenja i strijela sreće i belaja. Zašto idu zajedno strijela sreće i belaja? Zato što, dok ne spoznamo belaj, ne znamo što je sreća. Da nema mraka, ne bismo znali što je svjetlost. Strijela iskušenja kao vatra je koja nas čisti od svake prljavštine, a smrt nam je svima neminovna. Bit je u tome kako ćemo dočekati svaku od tih strijela. Tko je umom i razumom obdaren, shvatit će. Tako su i moji teški porođaji i prometna nezgoda iskušenja koja me nisu mogla mimoići.

Unatoč razvodu nakon 13 godina braka, s ocem svoje djece Muradifom Brkićem ostali ste u dobrim odnosima. Kako ste podnijeli njegovu smrt prošle godine?

Iako sam teško podnijela razvod od bivšeg supruga Muradifa, ostali smo u dobrim odnosima. Ja sam bila ta koja je željela da se naši odnosi ne poremete zbog djece. Smatrala sam da djeca, zbog toga što mi nismo mogli dalje, ne smiju ostati bez oca i njegove obitelji s kojom sam do dana današnjeg ostala u najljepšem skladu. Nakon teške bolesti i borbe za opravak od posljedica moždanog udara, ja sam bila uz bivšeg supruga, profesora Muradifa Brkića, nekadašnjeg direktora Sarajevo Diska.

Nažalost, napustio nas je prošle godine. Iskreno sam dijelila bol s djecom, našim obiteljima i njegovom drugom obitelji. Njegovim je odlaskom ostala velika praznina na bosanskohercegovačkoj glazbenoj sceni. Otišao je najveći glazbeni producent, vizionar i poznavatelj glazbenih prilika ovih prostora. Učio je od najboljih jugoslavenskih diskografa i producenata, koji su nakon izvjesnog vremena i sami priznali da ih je sve nadmašio ukazujući mu najveće poštovanje. On je to svoje znanje nesebično i s ljubavlju dijelio s drugima i pružao pomoć mnogim  mladim neafirmiranim pjevačima, glazbenicima i autorima, koji i sada uživaju ogromnu slavu okićeni Muradifovim stvaralaštvom, kao što su Halid Bešlić, Dino Merlin i mnogi, među kojima sam i ja. Ja sam uz Muradifa stasala u istinsku umjetnicu na koju je on utjecao u svakom pogledu. Bio je dio mog života, koji me profilirao i na poslovnom i privatnom polju.

Bivši suprug svojedobno je vodio i vašu karijeru. Je li razvodu kumovala poslovna suradnja?

Muradif je bio moja prva i najveća ljubav koju sam mnogo voljela i ta moja posesivnost, moglo bi se reći ljubomora, učinila je svoje. Istina, nisu mu žene bile mrske, tako da to nisam mogla podnijeti, a ja premlada, bez trunke mudrosti, zatražila sam razvod braka. Nakon izvjesna vremena, kada sam shvatila da se život ne sastoji samo od sretnih trenutaka, nego i od boli i pomalo patnje, znala sam više koriti sebe, a ne njega. Često mi je na um padala ona stara 'da je pamet do kadije, k'o od kadije'.

Vjerojatno smo mogli i drugačije.

U prošloj sezoni showa 'Tvoje lice zvuči poznato' najviše ovacija izazvao je pobjednički nastup Alena Bičevića koji je utjelovio upravo vas. Tada ste ga nazvali i čestitali mu, a iznenadili ste ga i za rođendan. Je li se iz njegove transformacije rodilo i prijateljstvo?

Svi showovi divna su prilika da se talentirane osobe predstave u onome što misle da najbolje znaju,  a 'Tvoje lice zvuči poznato' uistinu je pomoglo da se mladi i talentirani Alen Bičević predstavi u najljepšem izdanju. Nisam bila u prilici gledati ga tu večer, ali su me nakon njegovoga nastupa s pjesmom 'Ali pamtim još' zasule poruke mojih oduševljenih prijatelja. Gledam i ne vjerujem svojim očima. Nevjerojatnom transformacijom, izgledom, pokretima... Pomislih 'otkud ja tamo?'. Oduševio me i nisam mu mogla ne uputiti sve pohvale i čestitke. S obzirom na to da volim ugodna iznenađenja, kao i upućivati lijepe riječi svima tko me na bilo koji način oduševi, priredila sam mu iznenađenje za njegov rođendan. Ne zna se tko je bio sretniji, Alen ili ja. A ja sam kao dijete, radujem se svačijem uspjehu kao da je moj. 

Jeste li u karijeri ostvarili sve što ste htjeli, žalite li za nečime?

Dok smo mladi, imamo mnogo želja za koje ni sami ne znamo kako ih ostvariti. Lebdimo i smatramo da je sve jednostavno, a kad ne uspijemo baš sve, padamo u očaj. Međutim, svakome mladom  biću želja želju brzo potiskuje i dolaze nove. Život nam nameće neke opcije za koje nismo svjesni da su za nas bolje od onih za kojima žudimo. Kad je moja karijera u pitanju, sada, s odmakom, mogu biti zahvalna dragom Bogu na svemu čime me je počastio. U privatnom životu moglo je biti bolje, ali ipak ne smijem biti nezahvalna. 

Koji biste danas savjet dali mladoj Hanki s početka karijere?

Teško bi bilo savjetovati mladu Hanku, koja je i pored strogih roditelja bila svoja. Vodila me ljubav prema pjesmi. Uz stroge zabrane svojih roditelja, mukotrpno sam snažila svoja krila kako bih uzletjela iz njihova gnijezda. Uvijek sam se vraćala sretna i ponosna što sam uspjela postići i više od onoga što sam željela, ne okaljavši obraz, od čega su moji roditelji uvijek strahovali. Trudila sam se unositi samo radost u život roditelja, biti uzor i primjer svojoj djeci i korisna svim ljudima.