Mladi glazbenik Roko Blažević, koji je predstavljao Hrvatsku na Eurosongu 2019. godine, od 2021. živi u Americi, gdje je netom završio fakultet. U međuvremenu, 25-godišnji umjetnik proputovao je ovu veliku državu uzduž i poprijeko, a za Story govori o svojim omiljenim lokacijama, hrani i navikama koje je stekao živeći u Los Angelesu…
Koje su tri lokacije u SAD-u koje su vas najviše oduševile i zašto baš te?
Ako ste kao ja pa se na godišnjem volite odmoriti, ne raditi puno, izolirati iz grada i okrenuti prirodi, moja su preporuka Havaji. S obzirom na to da sam odrastao u Splitu i proveo djetinjstvo diljem hrvatske obale, rijetko me koja plaža oduševi, no Havaji su me ostavili bez daha. Zapanjujuća azurna boja mora, netaknuta priroda, svježe tropsko voće, toplo vrijeme i uvijek dobro raspoloženi ljudi samo su dio havajskog šarma koji me osvojio. Za ljubitelje provoda, blještavih svjetala, koncerata i noćnog života, tu je Las Vegas. Vegas je jedna od lokacija u Americi koja doista izgleda uživo baš kao i u filmovima.
Zadivljuje uopće prošetati glavnom ulicom i osjetiti tu nevjerojatnu, živu energiju koju grad ima. S obitelji sam se okušao u igrama na sreću, ali nismo dugo izdržali, haha. Najgore je ako počneš pobjeđivati - tu te navuku. Srećom, mi smo samo gubili. Za treću lokaciju vjerujem da ne može nikoga ostaviti ravnodušnim, a to je nacionalni park Grand Canyon. Uopće ne znam kako opisati ili s čime usporediti to iskustvo. Dođeš tamo, gledaš i ne vjeruješ da je stvarno. Toliko je glomazno, moćno i predivno. Nekako te podsjeti koliko smo zapravo mali i irelevantni, te koliko bismo više trebali cijeniti ovaj planet na kojem živimo. Park je ogroman i možeš ga razgledavati danima, a da ti ne dosadi.
Je li neka američka destinacija promijenila vaš pogled na život, glazbu ili ljude?
Život u Los Angelesu u potpunosti mi je promijenio percepciju glazbe. Boraveći i radeći u gradu koji je doslovno prepun iznimno talentiranih glazbenika iz svih krajeva svijeta, shvatio sam koliko prostora za napredak još uvijek imam - ne samo u tehničkom smislu, već i u načinu razmišljanja o glazbi. Shvatio sam da sam se ranije nesvjesno zatvarao u određene glazbene okvire i stilove, ograničavao se na ono sto mi je bilo poznato i sigurno. LA me natjerao da izađem iz zone komfora, da istražujem, slušam, surađujem i učim na nekoj novoj razini.
Koji vam je grad ili mjesto bilo najveće iznenađenje – bilo pozitivno ili negativno?
Najveće iznenađenje, u negativnom smislu, bio mi je Hollywood Walk of Fame. Ne mogu čak ni reći da sam bio negativno iznenađen, nego jednostavno šokiran i rastužen realnom situacijom i količinom beskućnika na tako globalno popularnoj lokaciji. Iako je i dalje jako ‘cool’ vidjeti sve te zvijezde, većina Hollywood Boulevarda prljava je i ne osjećaš se najsigurnije šećući ulicom.
Imate li neko ‘skriveno’ mjesto koje biste preporučili, koje nije tipična turistička lokacija?
Moje je ‘go-to’ skriveno mjesto Americana at Brand u Los Angelesu. To je mala šoping-zona na otvorenom koja se sakrila između stambenih objekata i hotela. Osobno volim tamo ići jer me podsjeća na dom. Za razliku od ostatka LA-a, Americana ima štekate na otvorenom, a užurbani tempo grada nekako se uspori kad si tamo, tako da možeš uživati u opuštenoj šetnjici, sjesti na livadu uz fontanu i malo predahnuti.
Koja vam je najdraža američka hrana, a što nikad više ne biste probali?
Znam da će zvučati stereotipno, ali u Americi sam stvarno probao neke od najboljih burgera, iako ni burgeri zapravo nisu američkog podrijetla, haha. A lako je naći i fantastične meksičke tacose u LA-u, baš zbog blizine Meksika. Corn dog ne bih više nikad probao.
Razlog vašeg boravka ondje bio je studij, a nedavno ste ga završili. Kakav je osjećaj zatvoriti to poglavlje?
Osjećaj je super! Toliko sam stvari naučio na faksu, puno sam napredovao i kao pjevač i kao glazbenik. Mislim da me faks dobro pripremio za nove izazove, a tome se baš i veselim. Veselim se vratiti glazbi ‘full-time’ i ozbiljnije se posvetiti karijeri.
Ostajete li sada tamo ili se vraćate?
Teško je reći. Ne zatvaram vrata nigdje. Ovdje sam počeo stvarati neki novi život, a dom je ipak dom. Tako da, u nekom idealnom svijetu, malo kod kuće, malo ovdje, a na kraju dana - tamo gdje me glazba odvede.
Koji ćete trenutak s faksa pamtiti cijeli život?
Promociju ću pamtiti cijeli život! Najviše zbog toga što mi je cijela obitelj bila u publici i došla me podržati. Bacam kapicu u zrak i gledam ih kako se ponosno smiješe - neprocjenjivo.
Kako žive studenti tamo? Skromno kao kod nas ili raskošno?
Iskreno, ovisi o tome odakle su, kakva im je pozadina, ali i koliko su snalažljivi. Međunarodni studenti u LA-u žive evidentno skromnije od Amerikanaca, ali svatko tko je ambiciozan i snalažljiv pronaći će način i priliku da si život učini lagodnijim.
Kako vidite sebe sada, nakon diplome – gdje ste kao izvođač, a gdje kao čovjek?
Ovo je baš duboko pitanje. Kao izvođač i umjetnik, osjećam da sam pronašao svoj stil pisanja glazbe i jedva čekam početi stvarati sve što mi se gomila po glavi. Mislim da mi je i kvaliteta izvedbe na neusporedivo većem nivou, zahvaljujući ogromnom iskustvu koje mi je Amerika pružila. Kao čovjek, mislim da sam baš tamo gdje trebam biti. Nesavršen sam, ali trudim se svakim danom biti sve bolji i prema sebi i prema drugima. Učim, rastem, napredujem, stvaram, dišem punim plućima, volim i postojim.
