Njihova suradnja i prijateljstvo sežu više od tri desetljeća unatrag pa je pomalo nevjerojatno, ali istinito, da tek sada objavljuju prvi zajednički album. Dvojac Nered i Dooks, koji britkim jezikom, osebujnim humorom i nefiltriranim stavovima oduvijek izaziva reakcije publike i kritike, otkriva zašto su se baš sada okupili, kako izgledaju njihovi kreativni procesi, zašto magnolije igraju posebnu ulogu u njihovu odnosu te zašto je ozbiljnost precijenjena. Naš razgovor brzo je postao nešto više od klasičnog intervjua i zato očekujte sve - od vaterpolskih dana i nestalih prstiju do bugarskih traktorista i zajedničkih boravaka u prirodi. Ovo je priča o dvoje ljudi koji se znaju u dušu i za koje je samo jedno sigurno - kada sjednu zajedno, normalno je da više ništa nije normalno.
Nakon 20 godina Neki i Dooks ponovno zajedno! Zašto baš sada?
Nered: Zato što sam osjetio potrebu ponovno stupiti u kontakt sa svojim duhovnim vođom. Zadnji puta kada smo dijelili sobu u ašramu povezali smo se na jednom energetskom nivou i bio je dovoljan jedan meditativan trenutak da shvatim kako je došlo vrijeme da podijelimo naše misli s vama.
Dooks: A molio me Neki pa sam rekao ajde, može. Baš me molio da vidi kako je raditi s pravim reperom. Rekao sam nema ‘džabe’ pa sam pristao uz honorar od 47 eura plus PDV.
Prvi je ovo zajednički album. Kako su izgledali dani ponovnog snimanja? Je li bilo kao da ste se jučer rastali?
Dooks: Pa zapravo se družimo cijelo vrijeme i radimo vrlo često.
Nered: Bilo je jako romantično, uz svijeće, i sve sam mu oprostio. Jednom je digao ruku na mene, ali promijenio se... Još se nekad sjetim tih dana kada sam ispod modrice na oku škiljio s prezirom i zamišljao grozne stvari, ali oprostio sam mu i krenuo dalje. I eto, danas završavamo album.
Obojica ste vrlo uspješni i izvan glazbene karijere. No ima li nostalgije za starim vremenima?
Dooks: Nema nikakve nostalgije. Uvijek svi razmišljaju je li prije bilo bolje. Čak i da je, što imam razmišljati o tome? Onako ti je kako si postaviš u glavi. Nostalgije za mene nema, a za ovog šaljivdžiju ne znam. Mada, poznavajući ga, sumnjam.
Nered: Nisam nikad imao problema s nostalgijom, više su to moderne neke fore danas, kao sinusi, operiram nos da mogu lakše disati i to…
Kao što i vidimo iz priloženog, obožavate se šaliti. No u kojim ste trenucima ipak vrlo ozbiljni?
Dooks: Glazba ne mora biti ozbiljna i ne smatram je poslom, pogotovo ona koja je vezana uz mene kao performera. U poslu smo ozbiljni, a glazba je moj ‘flex’ i uživanje.
Nered: Mislim da je biti ozbiljan u današnjim okvirima prilično neozbiljno. Ovdje nitko nije normalan, a ako netko slučajno jest, taj je onda sigurno lud - tako da je ovo neozbiljno pitanje, ali za ozbiljno.
Koliko se vaš stil promijenio u odnosu na one rane 2000-e, a koliko ste se vi promijenili?
Dooks: Ne pratim svoje promjene, uvijek sam u skladu s vremenom i iz novog uzimam ono što me fura i što mi se sviđa. Ako mi je nešto dobro, nebitno mi je je li novo ili je staro. Što se mene tiče osobno, promijenio sam se, narasla mi je guša a samo golub moju pjesmu sluša.
Nered: Pa više nosim odijela, pepeljarke i cipele, a manje kopačke i ‘full cool’ majice.
Znate se 30 godina - što mislite da je ključ tog trajnog prijateljstva?
Dooks: Nekako smo Neki i ja uvijek bili vrlo bliski, nikad se nismo prestali družiti. A ključ je ne znam što. Da možeš prihvatiti čovjeka sa svim vrlinama, ali još važnije i manama. Ali Neki je lik s kojim je lako biti prijatelj. Jednostavno je dobar. Tako lijep u svojoj nakaznosti.
Nered: Ključno je da se vidimo svakih 10 godina, bar jedanput. Moraš pomalo održavati kontakte, dobro je za prijateljstvo.
A što vas kod onog drugog iznenadi i nakon tih 30 godina - ima li još neočekivanih poteza?
Dooks: Njegova upornost i brzina kojom realizira sve. Ima mali mu*a.
Nered: Najviše me iznenadi kad dođem kući, a ono me dočeka buket magnolija… On zna da ja jako volim magnolije pa se nekad potrudi tako. Eto, sve sam vam rekao.
Sjećate li se trenutka kada ste prvi put kliknuli, još kao klinci? Tko je bio mamino zlato, a tko mali buntovnik?
Dooks: On definitivno nije bio mamino zlato, ja sam mu bio moralna vertikala.
Nered: Kad je Dooks bio klinac, ja sam imao već 22 godine. On je mlađi od mene 8 godina. Bio je jako talentiran za vaterpolo i volio je plivati, a ja sam na Šalati bio trener seniora. Došao je jednom na trening i gledao me u čudu kad sam mu dao račun za članarinu. Uzeo sam mu zadnju lovu iz džepa i tako to traje već godinama do danas.
Koji je najluđi trenutak koji ste prošli zajedno, a da možda još nije ispričan u javnosti?
Dooks: Kad mi je nosio odsječeni prst u traumatološku da ga sašiju pa mu je ispao na cestu, jer je sve to htio snimiti dok smo se žurili da što prije ulovimo kirurga. I ovo je istina.
Nered: Definitivno Bugarska, kad smo se počeli baviti aktivizmom. Htjeli smo ukazati na nehumane uvjete uzgoja stoke u bugarskim selima pa smo tijelima prepriječili put seoskim traktorima koji su stoku vozili na farmu. Jedva smo spasili živu glavu. Dooksa su oteli i da nije bilo mene, koji sam sve prijavio policiji, dan-danas bi bio zatočen tamo u podrumu štale i tko zna što bi mu sve radili.
Što je bilo najteže u vašem prijateljstvu kroz godine, a da ste uspjeli prebroditi?
Nered: Najteže mi ga je bilo nositi vani, kad zalomimo malo. Opusti se čovjek, a veliki smo prijatelji i ne mogu ga samo tako ostaviti. Svađali smo se godinama oko toga, dok nije priznao da ima problem. Danas je fit, radi na figuri i redovno vježba, tako da su te brige iza nas.
Dooks: Teško je bilo onoliko jesti i piti zapravo. Pa sad moraš paziti.
Jesu li se i vaše obitelji povezale tijekom godina?
Dooks: Neredovi su Čečeni pa se baš ne družimo. Dosta je razlike u običajima.
Nered: Povezivali smo ih često prije, za radijator ili kauč, ali sve se to prije toleriralo. Danas, ako povežeš nekog u stanu, odmah panika, policija, specijalci, bez veze. Prije su ljudi bili povezaniji i družili su se, a danas odmah u zatvor.
Organizirate li zajednička druženja ili putovanja i kako to izgleda kad Nered i Baby Dooks, recimo, roštiljaju?
Dooks: A družimo se po studijima, malo nekad i na moru. Uvijek je gužva i žurba neka.
Nered: Jako volimo prirodu. Dooks nas je upoznao s jednim svojim utjecajnim prijateljem, prirodan čovjek s izoštrenim instinktom, koji je u Lici imao svoj kamp. Znali smo tamo boraviti s djecom i ženama, jesti bobe neke, vatra je gorjela, ljudi su pjevali… Sve dok se nije dogodio jedan incident zbog kojeg su ta druženja prestala.
