Nives Celzijus za Story: 'Nakon dvije godine apstinencije, nedostaje mi muškarac. Strah me da se više neću zaljubiti'

Javnosti se prvi put predstavila sa samo 16 godina, pojavivši se u spotu Mladena Burnaća za pjesmu 'Ne zovi mala policajce'. Godine 2008. objavila je autobiografiju 'Gola istina', koja je postala najprodavanija knjiga u Hrvatskoj i za koju je kasnije primila nagradu Kiklop. ​Čega god se primi, Nives Celzijus to pretvori u hit - bilo da je riječ o glazbi, pisanju, glumi ili društvenim mrežama. No, unatoč ogromnom uspjehu, uvijek se nađe i na meti kritičara. Premda je već desetljećima na sceni, i dalje je pod povećalom javnosti, pa dok milijuni slušatelja klikaju njezine pjesme i pjevaju najveće hitove, ne manjka ni onih koji joj osporavaju talent, stil ili uspjeh. No atraktivna 43-godišnja Zagrepčanka već je odavno naučila kako se nositi s kritikama.

Priznajem da je fantastičan i vrlo poticajan osjećaj, već sam zaboravila kako je to kad si danima broj jedan. Ljudi te hvale, raduju ti se i obožavaju tvoju pjesmu. Zaustavljaju te na ulici, pjevuše refren i govore da je to njihova himna. Svi smo jako ponosni zbog uspjeha koji je pjesma postigla u tako kratkom razdoblju. 

S laskavog prvog mjesta skinuli ste Thompsona, je li to poseban gušt?

Jako smo ponosni jer smo vjerovali da je to nemoguć ishod. Kada je Thompson u pitanju, s tolikom vojskom najvjernijih obožavatelja, teško ga je dostići. Bili bismo sretni i drugim mjestom. 

Idete li na njegov zagrebački koncert?

Nisam njegov fan, premda i mi izvodimo neke od njegovih pjesama na nastupima, no nije isključeno da se pojavim. Dobila sam kartu, moja ekipa ide pa, ako ću biti u Zagrebu i slobodna, možda i odem. Sigurna sam da će mi to biti posve neobičan doživljaj. 

Što mislite o njemu?

Poštujem njegov uspjeh, imala sam ga priliku upoznati i djelovao mi je vrlo pristupačno i simpatično. Bili smo na rođendanu zajedničkog prijatelja, bilo je mnogo ljudi i svi su se željeli fotografirati s njim. Nije mu bilo teško svakom pojedincu posvetiti vrijeme za fotku i razgovor. 

Kad smo kod razmišljanja, ljudi se pitaju je li pjesma 'Je, bo'me je' s nekom posebnom posvetom, nekome...

Uvijek, da bih pristala otpjevati pjesmu, moram se moći pronaći u njoj, osim kad su u pitanju baš 'zeke' poput 'Kolinde', 'Karanfila' i 'Take me to Brasil'. To su bile isključivo zezalice. Pjesmu 'Je, bo’me je' mogla bih preslikati na nekolicinu bivših. 

'Zabij mi gol', 'Karanfili', 'Je, bo'me je'… Postoji li neka granica provokacije koju ne biste prešli? Ili mislite da su granice tu da se pomiču?

Vjerujem da postoji. Brojne sam pjesme odbila jer sam ih smatrala neukusnima. Provokacija, ako nije dramaturški opravdana ili nema neku suvislu poruku, nego je tu samo da isprovocira, nije nešto u čemu se pronalazim. 

Snimate nove pjesme u Beogradu - otkrijte nam, ima li neka koja može podići više prašine od 'Je, bome je', i čime?

Pjesme koje snimam u Beogradu malo su modernijeg zvuka i tekstualno nedvosmislene, ali zvukom su jako seksi i vjerujem da će pronaći put do publike. No Jacques mi priprema pjesmu koja će biti u našem zadanom stilu, tako da sigurno imamo novi hit. 

Vaša suradnja sa Jacquesom rezultirala je nečim zaista posebnim. Ipak, nameće se pitanje zašto je Jacques pjesmu dao upravo vama?

I meni je sve to bilo neobično na prvu, budući da sam Jacquesa poznavala tek iz viđenja. Poslije mi je objasnio da on tu pjesmu za mene planira napisati već koju godinu. Imao je tu ideju oko ‘Je, bo’me je’, samo ju je trebalo uobličiti, a mene je vidio u toj ulozi od prvog trenutka…

Inače je vrlo strog glazbeni kritičar, sluša li i inače vaše pjesme?

To ćete morati pitati njega, ali mislim da je on veliki profesionalac. Kad je odlučio napisati mi pjesmu, prvo je preslušao sve što sam dotad radila kako bi imao precizniju sliku. Iznenadili biste se, ljudi često percipiraju Jacquesa kao glazbenog ili artističkog snoba, a on je zapravo toliko opušten, jednostavan i kul lik, izrazito duhovit. Da, izrazito poštuje glazbu, ali isto tako savršeno razumije da postoji i nešto što se zove zabavna glazba, veselica kojoj nije cilj da prodre u najskrivenije kutke ljudske duše, već da bez puno mozganja i filozofije potiče ljude na veselje, pjesmu i ples.

A slušate li vi njegove pjesme?

Volim slušati Jacquesa, volim njegov glas i karizmu, iako žanrovski nije moj prvi izbor. No najviše volim njegove dječje pjesme. Nećakinja Luana i ja stalno ih slušamo. 

Kritike vas prate od samih početaka. Boli li vas kada ljudi svisoka komentiraju vaš glas, izgled, stil? Sigurno postoje trenuci u kojima se slomite… Ili?

Ne bole me jer sam prilično objektivna i realna. Nisam egotriper, imam i tu neku dozu skromnosti i poniznosti pa mogu procijeniti koje su moje stvarne mogućnosti, kvalitete i mane. A imam i dovoljno samosvijesti da me ne mogu poljuljati zlonamjernici. Boli me jedino kada su ljudi bezrazložno, iskonski zli i kada napadaju slabije. To budi nešto bestijalno u meni i dobijem potrebu uzvratiti napad. 

Kažu da je žena seksi dok sama sebe vidi takvom. Je li to istina? Kada se vi osjećate najprivlačnije - na sceni, u krevetu, u trenirci…?

Definitivno zračim intenzivnijim samopouzdanjem u trenucima u kojima se prekrasno osjećam u svojoj koži. Ali znalo se događati da sam u trenucima kad bih se osjećala najodvratnije, neispavano, nesređeno, primjećivala najveću pažnju ljudi i dobivala najviše komplimenata. Nema pravila. Sama sam sebi najseksi kad sam zaljubljena, i to sretno zaljubljena, gdjegod, bila u trenirci, seksi vešu ili samo u parfemu. 

U Beogradu trenutačno snimate i jednu seriju. Je li vam draža glumačka ili pjevačka, ili pak spisateljska karijera?

Da, u Beogradu trenutno snimam sitcom ' Aviondžije', a s njima sam u projektu već treću sezonu. Što se favorita tiče, tu sam vrlo neodlučna, velika je ljubav u pitanju i teško bih žrtvovala ijednu. U ovim godinama najviše mi odgovara gluma jer je možda najviše unutar moje zone komfora, rad je u kontroliranim uvjetima, a ne lišava me socijalnog kontakta, za razliku od pisanja u kojem bih se s vremenom vjerojatno potpuno osamila i izolirala od nekih novih ljudi i poznanstava, te vjerojatno i zauvijek ostala sama. Žena s mačkama.

Kad smo kod glume, može li žena baš SVE odglumiti kako bi došla do svog cilja?

Što se žena tiče, svjedočila sam nebrojeno puta da može, ali ja svoj glumački talent nastojim ne koristiti u privatnom životu. Puno mi je izazovnije dolaziti do cilja onom istinskom ja, bez laži i prevara.

Kako ste uspjeli podvući granicu između 'Nives kao ponekad kontroverzna zvijezda' i 'Nives kao majka i domaćica?' Kako vas doživljavaju vaša djeca?

Nije mi bilo teško jer to su za mene dva potpuno različita svijeta. Iskonska ja pomalo je socijalno anksiozni introvert, izuzetno povučen i sramežljiv. Moj svaki nastup na sceni izlazak je iz zone komfora u kojem kao da prepustim ulogu nekoj puno samopouzdanijoj, dijametralno suprotnoj osobi. Klincima sam ja posve normalna mama, možda samo malo više kul nego druge mame, i s puno zabavnijim poslom. 

Na vašim društvenim mrežama često vidimo kako radite i one 'muške' poslove - brusite podove, slažete namještaj…

Moja sestra i ja odrastale smo u, nazovimo to tako, izoliranom matrijarhatu, gdje je vladala dominacija žena, a mama je bila hraniteljica obitelji i vladajući faktor. Ja sam kroz život naučila da je žena samodostatna jedinka koja može sve, sama, bez muškaraca u pozadini. Kod nas u kući nisu postojali muško-ženski poslovi, samo poslovi. Od najranijih dana učila sam sve, od pripremanja sarme i kolača do izrade nekih malih ormarića. Nismo imali puno novca pa smo uvijek nešto prekrajali i voljela sam raditi i osjećati se korisnom, pogotovo ako je posao zahtijevao neku kreativnost.

Nedostaje li vam muškarac u kući za takve poslove?

Svakako nedostaje, ne zato što ne mogu sama jer, kao što sam rekla, kroz život, čekajući muškarce, prijatelje i majstore da mi nešto poprave, gotovo sam sve naučila sama. No naravno, sve to bi bilo puno zabavnije u kvalitetnom društvu. 

A nedostaje li vam muškarac u krevetu?

Apsolutno, nakon više od dvije godine apstinencije, svakako nedostaje, iako i nedostatak ponekad ima prednosti. Imam puno više vremena za sebe i stvari koje me ispunjavaju, knjige, pisanje, kreativnost. Ne zamaram se masnom kosom i neobrijanim nogama. 'Singl' status zna biti totalno rasterećujući. 

Jeste li zaljubljeni?

Nisam, iako žudim za tim osjećajem, jer je inspirativan i motivirajuć te nas potiče da pronađemo najbolju verziju sebe. Ponekad me strah da se nikad više neće dogoditi. Pritom svi misle da sam jako razočarana u muški rod i da sam postavila neki samoobrambeni mehanizam koji me sputava, ali ja uopće nisam razočarana. Dapače. No dobro, recimo da imam neku simpatiju, već duže vrijeme, sve je to jako infantilno i platonski te druga strana čak toga nije ni svjesna. Možda zato što još nisam osjetila da je vrijeme i da sam spremna za neku vrstu obaveze. No budući da u posljednje vrijeme osjećam da mi fali malo začina u životu, možda se uskoro i to promijeni. Sada, kada mogu reći da sam si prilično dobro posložila posao i klinci su mi veliki, vrijeme je i za ljubav. 

Kada biste morali izdvojiti idealnog Hrvata za partnera to bi bio...

Kada bih znala da postoji idealan Hrvat za partnera vjerujem da bi bio moj partner. Ako bih se referirala na nekoga, ni tu ne bih u potpunosti mogli izdvojiti nekoga kao savršenog jer takvog još nisam srela. No mogla bih od njih nekoliko spojiti jednog, možda najbližeg savršenstvu. Uzela bih recimo lice Fabijana Pavla Medvešeka, tijelo i pojavnost Joška Gvardiola, šarm Slavka Sobina i duhovitost Frane Ridjana.

Upravo vaš brak s Dinom Drpićem bio je u fokusu javnosti, jednako kao i razvod. Kažu da su se u vašem životu zamijenile uloge i da ste vi danas ta koja 'hrani' obitelj, pa čak i da se brinete o Dini?

Pomažem i brinem se ovisno o svojim mogućnostima, kao što opet i on čini ovisno o svojim. Zahvalna sam što imam posao koji volim i što sam financijski neovisna te imam mogućnosti uskakati kada je to potrebno. Vjerujem da bi bilo isto da je i obrnuta situacija i da ću, ako jednom opet zamijenimo uloge, moći računati na njegovu pomoć. Dugo smo bili zajedno, otac je moje djece, ostali smo dobri prijatelji i nikad ga ne bih ostavila na cjedilu, kao što vjerujem da ne bi ni on mene.

Što je Dino rekao na novu pjesmu?

Nije ništa posebno komentirao, ali znamo ga uhvatiti kako zvižduće melodiju. 

A što vi imate reći onima koji su sumnjali u vas?

Osobno mi je draže kad sumnjaju jer tada neopterećenije ulaziš u pothvat i znaš da ne možeš nikoga razočarati, samo ugodno iznenaditi. A pritom djeluje i poticajno, ta želja da im dokažeš da su bili u krivu. Zato slobodno sumnjajte i dalje.