Zrinka Ljutić ime je koje se zlatnim slovima upisuje u povijest hrvatskog skijanja. Ima tek 21 godinu, a u rukama već drži Mali kristalni globus u slalomu. Mlada Zagrepčanka iz Sloboštine postala je prava sportska senzacija, ne samo zbog svojih rezultata, već i skromnosti, iskrenosti i nevjerojatne energije.
Uspjeh u sezoni obilježio je nezaboravan doček u njezinu kvartu, na kojem se okupila cijela zajednica, a najveća su joj podrška obitelj i dečko, koji je također skijaš. S globusom u rukama, ali čvrsto na zemlji, Zrinka nam u ovom intervjuu otkriva kako je proslavila uspjeh, tko ju je posebno iznenadio na dočeku, kako izgleda život s ocem trenerom, što očekuje od braće Tvrtka i Hrvoja te sestre Dore, ali i je li doista ispunila svoje obećanje da će se nakon osvajanja globusa prvi put u životu napiti.
Doček u Sloboštini zaista je bio odličan. Jeste li očekivali tako nešto u svom kvartu?
Nisam očekivala takav doček i toliki broj ljudi. Zapravo došlo je i puno ljudi iz kvarta koje ni ne znam, i naravno puno mojih prijatelja, susjeda, nekih profesora, profesorica… Tako da stvarno je bilo posebno i baš su to dobro organizirali i iznenadili me.
A tko vas je svojim dolaskom možda najviše iznenadio?
Stvarno je teško izdvojiti nekoga, jer bilo je zaista mnogo prijatelja i prijateljica, obitelji, dosta ljudi koje nisam dugo vidjela. Prijatelji iz osnovne, također meni jedna jako draga profesorica, tako da bih rekla da su me svi oni ugodno iznenadili.
Možemo nekako zaključiti da u Sloboštini odrastaju odlični sportaši, osvajači medalja… Bio je tu i također fantastičan doček za Vedrana Ćorluku, a sada i za vas.
Da, ne znam ima li još netko, ali i on je iz Sloboštine te su mu također napravili jedan super doček nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji, tako da je to baš fora.
A što kažete, je li trebao biti veći doček s obzirom na uspjeh? Grad je ipak organizirao dočeke nogometašima, rukometašima, nekada Janici i Ivici…
Mislim da nije bilo baš vremena da se nešto organizira, a ni nama nije baš bilo do slavlja, jer bili smo umorni nakon puta. Nismo se nametali, mislim da je na drugima da to organiziraju, ali naravno, došla bih da je bilo nešto. No moram priznati da mi to nije najbitnije sada. Možda i bolje da se preskočilo jer je bilo usred tjedna, pa bi bio poluprazan trg kao za Olimpijske igre. Sigurna sam da će biti još prilika.
Prošlo je 19 godina otkad je Janica Kostelić osvojila Globus. Jeste li se možda s njom čuli? Što je rekla na vaš uspjeh?
Čule smo se, naravno, i rekla je da nije ni sumnjala. Poslala mi je video kako navijaju doma i znam da ona sve prati i to mi puno znači.
Izjavili ste nakon osvajanja Globusa da ćete se po prvi puta napiti. Jeste li to zaista učinili?
Ne, nisam. Rekla sam to onako, ‘nisam se nikad napila u životu pa ako se sad ne napijem onda neću nikad’ - to sam si pomislila kad sam izgovorila tu rečenicu. Malo jesam pila, ali nisam ni blizu bila pijana. Jednostavno sam htjela uživati u uspjehu, bila sam presretna i nisam htjela da mi alkohol to pokvari, a usto je drugi dan bio dug put. Nagovarali su me, ali se nisam dala.
Globus je u dobrim rukama, doma je. Ima li neko posebno mjesto na kojem ga držite?
Trenutno ga povremeno izvadimo i stavimo u dnevni boravak na jedan mali regal, ali kako još nemam neku vitrinu za to često ga spremam u kutiju da bude sigurniji, zbog potresa ili nečeg takvog.
Sigurni smo da će to onda biti jedna velika vitrina jer tek vam je 21 godina, a većinom skijašice u 30-ima osvajaju najviše postolja. Što mislite, hoće li se vitrina napuniti u sljedećih 10 godina?
Definitivno! Stvarno čvrsto vjerujem da će se napuniti.
Što su rekli roditelji, sestra i braća na sve uspjehe tijekom cijele sezone, pa onda i na osvajanje globusa?
Svi su jako ponosni i bilo je dosta emotivno, pogotovo osvajanje Globusa. Svi smo sretni i ponosni jer to je naš uspjeh prije svega, od cijele obitelji. Baš smo u oblacima ovih dana.
Je li nekada teško imati tatu za trenera? Prelazi li sve s treninga i u kuću?
U takvim odnosima, kada je neki član obitelji trener, onda je to sve povezano. No naučila sam to razdvojiti i to je u redu. Ima puno dobrih stvari, ali i puno onih na koje se treba naučiti, recimo kako funkcionirati u takvom okruženju s obje strane. Treba to biti dosta otvoren odnos, uz puno komunikacije, poštovati taj prostor između nas, a opet održati povezanost. To je jako bitno. On me stvarno najbolje zna od svih ljudi i to dosta pomaže. Ne moram mu ništa reći, a on već shvaća o čemu se radi i zna trebamo li možda napraviti pauzu ili bilo što drugo. To dosta pomaže i to nastojimo održavati i čuvati.
Dakle nema onoga naljutimo se na treningu pa nastavimo ne razgovarati doma?
Ne, ne. To se mora riješiti i uvijek se riješi.
I braća i sestra skijaju. Što očekujemo od njih u sljedećim sezonama?
Vidjet ćemo. Oni se jako dobro razvijaju, pogotovo braća. Stariji je član B, a mlađi C reprezentacije. Napreduju iz dana u dan, uživaju u tome, imaju već dosta dobre rezultate za svoje godine, pogotovo stariji brat. Rekla bih da ima velike šanse već sljedeće godine biti u prvih 30 u Svjetskom kupu. A sestra isto trenira, imala je super rezultate, pogotovo u disciplini super-G, ali nažalost ima dosta nezgoda s ozljedama. Imala je ozljedu kuka koji je morala operirati, morat će operirati i drugi, tako da ju jednostavno nije pomazilo, ali vidjet ćemo.
Vaša kolegica i prijateljica Leona Popović također je zbog ozljede nažalost propustila sezonu, ali vjerujemo da ste zajedno proslavile ovaj veliki uspjeh, kao što ste slavili i njezine prošle godine?
Da, ona se nažalost vrlo rano u sezoni ozlijedila i skoro je uopće nisam vidjela, svega par puta ove sezone. Tako da je ona sve moje najveće uspjehe gledala od doma i to je bilo malo nezgodno, jer znam da je njoj, a i meni, bilo žao zbog toga. Ali bit će još prilike sigurno, kad se ona oporavi sljedeće sezone.
Onda sljedeće sezone zajedno ganjate postolja?
Tako je, to bi bio ‘show’ da smo zajedno na postolju.
Cijeli vas skijaški svijet zapravo vidi kao predvodnicu jedne nove generacije. Je li to dodatan teret ili motivacija?
Mislim da je dodatna motivacija. Drago mi je da se to pokreće i da se puno mladih počinje upisivati u klubove i zainteresirani su za skijanje ili za neki drugi sport općenito. Tako da mislim da su to neke slatke brige. Zahvalila bih svakako cijelom savezu, svim sponzorima i svim fanovima skijanja što nas podržavaju, kako bismo svi zajedno onda mogli uživati u našim uspjesima.
Imate li sada nakon zahtjevne sezone vremena za odmor? Kakvi su planovi? Hoćete li možda imati više vremena za sviranje gitare?
Da, i baš se veselim tome. Ovaj je tjedan bio dosta hektičan, imala sam jako puno obaveza, od medija do sponzora, ali sad se to već privelo kraju, tako da sam otišla na skijanje, jer imam još nešto treninga za odraditi ovaj mjesec pa ću onda imati više vremena za odmori hobije.
Imate li, osim sviranja gitare, još neki hobi?
Jedrenje na dasci, tako da se veselim odlasku na more i malo se time baviti.
Možemo li nakon nekog sljedećeg uspjeha očekivati i koncert Zrinke Ljutić?
Zašto ne, samo treba neki bend okupiti. Htjela bih to, meni je baš gušt svirati. Tako da, rekla bih da to nije nemoguće i nadam se da će se tako nešto i dogoditi.
Tko bi onda možda bili gosti na tom koncertu?
Ivica, naravno, to bi bilo fora, i možda Gobac. Neka se netko trgne kada bude vrijeme za to pa ćemo nešto smisliti i organizirati.
