Malo je onih koji dosad nisu čuli američku kulinarsku i TV zvijezdu Lidiju Bastianich (78), a posebice u Hrvatskoj odakle vuče svoje korijene. Rođena u Puli kao Lidia Motika, specijalizirala se u talijanskoj kuhinji i proslavila u kulinarskim emisijama, a vlasnica je i lanaca restorana te autorica desetaka knjiga o hrani. Prošle godine osvojila je i nagradu Daytime Emmy za životno djelo.
Često dolazi u Hrvatsku, a ovih je dana boravila u Puli. 'Obožavam posjećivati svoj rodni grad', istaknula je na Instagramu uz video u kojem je svojim preko 390 tisuća pratitelja predstavila čuvenu Arenu.
Prošle godine je na društvenoj mreži podijelila i video u kojem je prvi put posjetila mjesto na kojem je provela najteži dio djetinjstva, gdje je s majkom i bratom bila smještena nakon bijega iz Hrvatske, odnosno tadašnje Jugoslavije poslije Drugog svjetskog rata. Bilo je to dvije godine prije nego što je njezina obitelj s prvim emigrantima iz Europe otišla u Ameriku.
'Rođena 1947. godine, Lidia Bastianich odrasla je na poluotoku Istra koji je u to vrijeme bio regija kojom je upravljala novonastala komunistička Jugoslavija. Godine 1956. Lidijini roditelji, inače Talijani, odlučili su da moraju pobjeći. Rezerviran za izbjeglice koje traže politički azil, kamp Risiera di San Sabba služio je kao dom njezine obitelji sljedeće dvije godine', piše u opisu videa koji je snimila u suradnji s producentskom kućom GBH.
'Kao desetogodišnjakinja Lidia je bila odvojena od oca i nesigurna hoće li ga ikada ponovno sresti. Kada su Sjedinjene Američke Države konačno otvorile svoje granice političkim izbjeglicama pod Eisenhowerovom administracijom, Lidijina obitelj bila je jedna od prvih koja je emigrirala. Sletjeli su u New York - isto mjesto gdje će otvoriti svoj prvi restoran i etablirati se kao nagrađivana voditeljica, autorica najprodavanijih kuharica i jedna od najprepoznatljivijih slavnih kuhara u zemlji', navodi se u nastavku.U videu možemo vidjeti i Lidijinu rekciju nakon povrataka na mjesto iz kojeg ima gorke uspomene, a prisjetila se i kako su njenog oca odvojili od ostataka obitelji čim su stigli u kamp.
'Mog oca su odveli, a nas su stavili u karantenu, skinuli do gola, dezinficirali. Sve je to djetetu od 10 godina bilo traumatično. Najstrašnije je bilo što smo kroz prozor, koji je bio kao prozor u zatvoru, gledali na dvorište. Moj brat i ja silno smo se nadali da ćemo ondje vidjeti našeg oca, jer smo se pitali gdje je i bojali smo se da se više nikad nećemo okupiti kao obitelj', prisjetila se Bastianich.
Uz pomoć crkve, obitelj se uspjela okupiti i emigrirati u Ameriku, a ostalo je povijest.
