Cijelu je regiju ove nedjelje obišla vijest o smrti Marinka Colnaga, jednog od osnivača legendarnih Novih fosila.
Marinko je preminuo u 83. godini nakon kratke i teške bolesti,a iza sebe je ostavio veliko glazbeno nasljeđe.
Iako je bio članjednog od najpopularnijih bendova u regiji, o njegovom privatnom životu se nije puno znalo.
Marinko je rođen 1942. godine u Zagrebu. Majka Zora, inače Ruskinja, bila je balerina i koreografkinja, a otac Ferante, Talijan iz Splita, uspješan nogometaš. Obitelj se često selila, a nakon Drugog svjetskog rata živjeli su u Zadru. Marinko se nakon razvoda roditelja s majkom preselio u Varaždin gdje je započeo svoje prve glazbene korake, a prvi je bend osnovao već s 15 godina.
Sa suprugom Nadom, glumicom i šaptačicom u ZKM-u, u braku je bio gotovo 54 godine, sve do njene smrti 2018.
,Moja je Nada meni posvetila život, uložila veliki trud da na toj ludoj estradi ja ostanem normalan’, ispričao je u jednom intervjuu.
Nada je šest godina prije smrti oboljela od Alzheimerove bolesti i Marinko se predao brinuo za nju.
‘Nisam imao nikakve dileme trebam li u toj bolesti biti uz nju: ja to nisam morao, ja sam to želio! I o njoj sam se cijelo vrijeme, čak i kad je postalo stvarno teško, brinuo potpuno sam: presvlačio je, prao, hranio... Svaki put kad bi se ona po noći probudila i ja sam bio na nogama. Da je živa, danas bismo slavili 58 godina braka. No oduzela mi ju je opaka bolest, Alzheimerova demencija, i to puno prije nego što je preminula od posljedica pada i operacije kuka. Od Alzheimera je bolovala više od šest godina. U početku nisam bio svjestan što se događa: Nadica bi zaboravila o čemu smo razgovarali samo nekoliko sati ranije, a ja sam mislio da me zafrkava. Potom sam primijetio da jela koja kuha nemaju isti okus kao prije jer bi zaboravila staviti neki začin ili namirnicu. Nekako sam slutio što se događa, a onda sam nakon nekoliko mjeseci i od liječnika čuo dijagnozu’, rekao je Marinko.
Suprugu nije želio smjestiti u instituciju, no priznao je da mu nije bilo lako.
‘Nisam želio suprugu smjestiti u instituciju specijaliziranu za takve bolesnike. A nije mi bilo lako brinuti se za ženu koja je postajala sve manje samostalna. Kako sam se bojao ostaviti je samu i na trenutak, vodio sam je posvuda sa sobom – i na probe benda i na koncerte. Nije mi žao ni sekunde koje sam proveo uz svoju Nadu, sve bih to ponovio’, zaključio je u intervjuu za Večernji list.
