Glumica i pjevačica Kostadinka Velkovska preminula je prije točno godinu dana. U 76. godina života proživjela je teške obiteljske i ljubavne situacije, a iza sebe je ostavila bogatu glumačku i pjevačku karijeru.
Rođena je 3. srpnja 1949. godine u Skoplju.
'Život me nije mazio. I za glumački status, kao slobodan strijelac, morala sam se izboriti. Nisam imala muškarca koji će stati iza mene. Morala sam se dokazati na ovim prostorima kad sam stigla iz Makedonije. Privatno sam imala velike tragedije i gubitke', rekla je jednom prilikom.
'Moja sestra, koja je također živjela u Zagrebu, umrla je u 21. godini nesretnim slučajem. Moj otac, koji je bio prekrasan čovjek, uvijek je govorio da je najteža stvar u životu gubitak djeteta. Izvršio je samoubojstvo. Na rukama mi je umro i suprug Damir Podkrajac s kojim imam sina Nikolu. Izgubila sam ga puno prerano', rekla je jednom prilikom.
Teško joj je pala i smrt majke.
'Mama i ja smo ostale same. Dijelila je sa mnom i tugu i uspjeh, no i ona je umrla. Bila mi je najveća potpora u životu. Govorila bi: 'Koce, ti to znaš, hoćeš i možeš’. Kad se razboljela, rekla mi je kroz suze da se smrti ne boji, ali joj je žao mene ostaviti samu. Još se nisam oporavila od njezine smrti’, rekla je.
Kostadinkin sin Nikola nakon njene je smrti rekao da su njih dvoje bili u jednako dobrim odnosima kao što je ona bila sa svojom majkom.
'Puno razmišljam o njoj, nedostaju mi naši trenuci, da se čujemo zbog banalnosti, da slušam njezine priče opet i opet iznova, uvijek iste. Koliko god me je nerviralo, sad mi to nedostaje. To je valjda normalno u odnosima s roditeljima. Kad su tu, grintaš: “Pusti me na miru, zašto me gnjaviš”, kad ih ne možeš čuti, nedostaju do bola', rekao je.
Kostadinka je jasno izražavala svoje emocije.
'Ne kaže se bez veze za Makedonce da prvo počnu plesati, pa hodati i prvo propjevaju, pa onda progovore. I kad su tužni, znaju zapjevati, pa i kroz suze. Često mi se dogodi da tijekom izvedbe plačem i pjevam, ali znam ipak kontrolirati glas', rekla je.
S novinarima je podijelila jednu anegdotu koja se odigrala kad je njen sin imao svega pet godina.
'Učila sam pjesmu 'Što te nema', koja je bila strašno tužna. Pjevam i plačem, a dijete me samo gleda. Usisavam, peglam i plačem’, rekla je,
Četiri se puta udavala. Suprug Damir Podkrajac bio je glazbenik, Dubravko Sidor bio je ljubav iz mlađih dana i glumac, Branko Turković bio je mikrobiolog koji ju je osvojio svojom razumnošću, a glazbenik Zoran Brajša ju je osvojio romantikom. I Brajša i Turković su nažalost, pokojni.
'Ja se svoje prošlosti ne stidim. Voljeli smo se, krivo smo se izabrali i potom se razdvojili, ali uvijek s velikim poštovanjem razmišljam i govorim o njima. Kako me svi ti muževi ne bi željeli? Skrbna, skromna, vrijedna, poštujem ljubav i brak, ma tko me ne bi volio?! Ali, ne bojim se raskinuti kad ne ide. Ja sam slobodan strijelac i ne plašim se novih početaka', rekla je i dodala da se ne namjerava peti put udavati.
'Za mene ljubav nije samo ljubav s muškarcem. Ljubav je preširok pojam, volim sina, unuke, obitelj, prijatelje, naravno, velika ljubav mi je kazalište i glazba… I najvažnije, volim humanost i ljude. Život je prepun amplituda s puno uspona i padova. Najsretnija sam u ulozi majke i bake i ponosna što kao umjetnica još trajem', rekla je.
