Književnica Vedrana Rudan nedavno je gostovala u emisiji 'Nedjeljom u 2' kod voditelja Aleksandra Stankovića. Izvanredno, emisija je umjesto u HRT-ovom studiju snimana u knjižnici u Rijeci, a Rudan je govorila o svojoj teškoj bolesti, karcinomu žučnih kanalića te fizičkoj i psihičkoj borbi sa svojom dijagnozom.
Sad se putem službene Facebook stranice oglasila i sama spisateljica, odnosno njezin tim koji je zadužen za vođenje stranice, koji je u njezino ime zahvalio svima na velikoj podršci koja joj pristiže ovih dana.
'Drage naše čitateljice i čitatelji! Zahvaljujemo svima koji ste Vedrani nakon emitiranja emisije Nedjeljom u 2 uputili dirljive poruke ljubavi i podrške. Ljudi iz Gradske knjižnice Rijeka bili su dragi domaćini. Hvala ekipi Nedjeljom u 2, Aci Stankoviću, redatelju Željku Musiću, novinarki Branki Suvajac Ljubičić, organizatorici snimanja Petri Topalovec te snimateljima HTV-a. Posebno zahvaljujemo doktoru Alojziju Košiću koji je Vedranu za vrijeme snimanja održavao na životu', stoji u objavi.
'Zahvaljujući njima, svjetla reflektora obasjala su lica mladih ljudi iz Dnevne bolnice riječke onkologije koji svojim entuzijazmom, ljubavlju i znanjem liječe najbolesnije. Vedranu žalosti što nisu i nikad neće biti dovoljno plaćeni za svoj rad. Bešćutna Hrvatska slavi i nagrađuje neke druge heroje. I na kraju, ali Vedrani bitno. Mnogi od vas slali su, neki joj godinama šalju poruku da je "žena s mu*ima". NE, NIJE! Vedrana ima jajnike', dodali su.
Podsjetimo, Rudan je u emisiji otkrila da je htjela otići u Švicarsku na eutanaziju.
'Ne želim umirati na rate. Ja želim eutanaziju. Muž i ja smo kroz godine skupljali nešto sa strane. To košta 17.000 eura. Javila sam se, počeli smo se dopisivati, rekla sam djeci i mužu. Poslala sam im nalaze, prihvatili su me, prošla sam, platila sam članarinu. Onda su oni tražili toga još, još nalaza, kako je vrijeme promicalo, tako sam ja shvatila… rekli su mi da 85% ljudi odustane, tamo vas intervjuiraju… ja sam shvatila da ću tamo morati provesti neko vrijeme i da će tamo neki član nekog konzilija reći da mi se možda može pomoći… U međuvremenu sam toliko onemoćala da nisam mogla ni u auto, a kamoli do Švicarske pa sam u međuvremenu i odustala’, ispričala je.