Bivšu voditeljicu Aleksandru Mindoljević Drakulić posljednjih godina rijetko viđamo u javnosti. Poznato je da je u skladnom braku s odvjetnikom Dankom Drakulićem s kojim ima sina Olega. O njenom se životu ne zna puno, no njene objave na društvenim mrežama privlače puno pažnje.
Ovog puta odlučila se pohvaliti uspjehom svog sina Olega, koji trenira košarku te studira na University of North Carolina u SAD-u. Inače, dok je bio u Zagrebu Oleg je bio u juniorima zagrebačke Cibone.
'Koliko je visok? Čini mi se da je na svakoj novoj fotki koju objaviš sve viši i viši!? Biti član tima na tom nivou natjecanja je sjajan uspjeh. Sve to prati i akademski uspjeh jer bez toga ne možeš biti dio tima', komentirali su njeni pratitelji.
Aleksandra je na društvenim mrežama otkrila da je 2017. doživjela moždani udar, a kako je ispričala, upravo je sin bio s njom u tim trenucima.
'Da sam došla malo kasnije, kažu ... Imali ste silnu sreću! Možete slaviti svoj drugi rođendan! I ja sama, ova od sad, više nisam ista. Tijelom mi prolazi tjeskoba i zabrinutost, a katkada osjećam samo strah od smrti. Nakon 17 dana bolnice i dvije operacije (druga je bila zbog komplikacija u liječenju), jedva sam čekala otpust kući. Ja na postintenzivnoj neurologiji među osamdesetgodišnjacima, smrti oči u oči. Hoće li život sada biti nešto drugo? Oleg je bio kod kuće kad mi se to dogodilo. Silna vrtoglavica, mrači mi se, ne mogu ustati iz kreveta, potpuna nemoć, frfljam. Bio je sabran, odmah je nazvao tatu i rekao mu: 'Tata, moraš doći doma, mami nije dobro'. Čučala sam u kutu sobe ispod kreveta u pidžami u polusvjesnom stanju kad su došli po mene. Osjećala sam silnu zahvalnost i nije me bilo strah. To neću nikada zaboraviti. 15. 9. 2017.', napisala je tada.
Progovorila je i o svom zdravstvenom stanju dotad.
'Zanimljivo je da sam prije moždanog udara imala 8 operacija. Bili su to sve ginekološki zahvati, svake godine jedan, i to od moje 29-te do 37-me zbog endometrioze i primarnog steriliteta. Sve dok konačno nisam uz pomoć IVF metode u 37. godini života rodila moju najveću ljubav Olega. Nakon te goleme sreće u medijima sam bez imalo srama mogla govoriti sve o tome. Jer je kraj tog životnog razdoblja za mene bio obilježen nečim apsolutno najvrjednijim – pobjedom i novim životom. Mislila sam da sam sve te godine, svim tim zahvatima, odradila sve. Da sudeći po broju operacija, ne bih trebala imati u životu više nijednu. Uostalom, toliko je starih ljudi koji su preživjeli bez bolnica, pa sam se i ja nekako usudila vjerovati da bi tako moglo biti i sa mnom', započela je svoju priču.
