'Komu sam i što htio bedak dokazati?': Duško Ćurlić priznao nam je koja je najluđa stvar koju je napravio

Duško Ćurlić ime je koje svi prepoznaju, a njegov glas još i više. S godinama je postao sinonim za eleganciju i voditeljsku lakoću, neizostavan u prijenosima velikih događaja, a posebno kada je riječ o Dori, koju ovaj 57-godišnji Zagrepčanin vodi već dugi niz godina. Ove godine prvi se put na tom zadatku udružio s dugogodišnjom kolegicom Barbarom Kolar, s kojom dijeli poseban voditeljski ritam i nenadmašnu improvizaciju. U razgovoru otkriva kako se nosi s gafovima uživo, voli li više planirati ili improvizirati te gdje bi volio pobjeći kada bi zauvijek morao napustiti svijet medija.

Vodili ste bezbroj emisija, ali sigurno postoji neki gaf koji nikada nećete zaboraviti. Možete li ga podijeliti s nama?

Dogode se gafovi svima i svagdje. Na sreću, o mojim gafovima ne ovisi ništa životno važno. Jednom sam nakon dva i pol sata prijenosa Eurosonga najavio pogrešnu zemlju, pjesmu i predstavnika. Lijepo sam sve ispričao, dodao još neke interne informacije s proba i neformalnih druženja, kad ono - paf! Preskočio sam jednu predstavnicu. I što sad? A ništa, popusti koncentracija pa kažeš da sve ono što si prije ispričao vrijedi za ovu zemlju koju ćemo sada gledati i slušati, a ovo je bila..., i idemo dalje. Normalne su to stvari, neće svijet stati.

Imate iznimnu sposobnost improvizacije. Jeste li takvi i privatno ili ipak planirate?

U poslu volim pripreme, probe, traženja i definiranja prostora u scenariju. To je ozbiljan dio posla i u tomu sam štreber. Znaju to svi moje drage kolegice i kolege s kojima sam imao čast raditi. Tek ako si odlično pripremljen, možeš improvizirati, a i uživati na sceni. Ako samo improviziraš bez ikakvog smisla, imaš problem jer publika i gledatelji brzo prepoznaju prazninu. U privatnom je životu emocija često ispred racionalnosti, ali i tu s godinama učim ravnoteži. Mlad sam, stignem naučiti.

Postoji li nešto što vam je Barbara zamjerila tijekom zajedničkih projekata, a vi mislite da je bilo genijalno?

To morate nju pitati, ali mislim da nije bilo takvih situacija svih ovih godina koliko zajedno radimo. Ponekad se dogode lošiji dani, ali onda uskače onaj drugi i na kraju sve dobro prođe. Nismo zlopamtila.

Ljudi vas često doživljavaju kao vedrog i zabavnog. No kakvi ste kada se ugase kamere, postoji li vaša ozbiljna strana koju javnost ne vidi?

Često nakon emisija ili projekata velike produkcije, kad sve završi i svjetla se ugase, volim neko vrijeme biti sam, pustiti neka adrenalin dođe na normalnu razinu, doslovno šutjeti i brzinski u glavi proći što je sve i kako bilo. Poslušati unutarnji glas. Volim taj mir nakon mnogo buke i to lagano smirivanje. Tek nakon nekog vremena, ako mi se baš da, odem na tulum čisto da s ljudima s kojima sam danima doslovno živio u miru nazdravim i pričam o nečem nevezanom uz posao.

Poznato je da volite glazbu. Da možete na jedan dan zamijeniti ulogu i biti pjevač, koga biste odabrali?

Kakvo trik pitanje !? Hajde da zbog korektnosti isključimo sve domaće pjevače iako mnoge iznimno cijenim. Uvijek sam se divio opernim pjevačima, toj snazi, ekspresivnosti, moći u glasu i karizmi kojom vladaju scenom. Neki inozemni operni pjevač bih bio u tom 'ludom filmu' na jedan dan. Tamo pod zvjezdanim nebom Verone, ako može. Kada sanjamo, neka sanjamo na veliko.

Kada biste mogli birati između toga da vodite svjetski spektakl, kao što su Oscar ili Super Bowl, ili komentirate finale Lige prvaka s našim klubom, što biste izabrali?

Izabrao bih biti 'over voice' na Oscaru. Onaj glas čiju pojavu ne vidite na sceni, ali koji vas suptilno vodi i donosi hrpu informacija i popunjava sve one prazne prostore između uspješnih i manje uspješnih šala.

Koji je vaš omiljeni način opuštanja nakon napornog dana?

Ponekad je to bio tenis ili kartanje bele s ekipom iz teniskog centra, druženje s ljudima koji nemaju nikakve veze s mojim poslom. Kažem bio jer što sam stariji, to više bježim u prirodu, sve više volim tišinu. Dođe to valjda s godinama, a i kada vidite ovo blesavo vrijeme u kojem živimo, čovjeku baš treba mir od toliko buke kojom smo okruženi i hrpetine besmislenih informacija.

Što vas uvijek može nasmijati, bez obzira na raspoloženje?

Neki moji bliski ljudi, znaju koji su i naše šale nekomu sa strane mogu zvučati prilično brutalne. Tu su i serije koje si uvijek iznova pustim kada mi trebam poštene duhovitosti. Seriju 'Seinfeld', Larryja Davida i 'Curb Your Enthusiasm' mogu gledati uvijek iznova i glasno se smijati i guštati.

Postoji li neka pjesma koja vam popravi dan čim je čujete?

Onako na prvu Jovanotti. Radost i emocija koju donosi u svom glasu, u svojoj glazbi, nastupima, u svim svojim slučajnim nesavršenostima uvijek me može oraspoložiti i vratiti mi osmijeh i povjerenje u dan. Nedavno je završen 75. Festival di Sanremo, a on je po mome mišljenju napravio najbolji i najiskreniji show s hrpom glazbenika, ljudi na sceni, ljudi koji su svirali na ulici. Nevjerojatna je njegova energija. Imao sam sreću i dva put ga gledati i slušati u živo.

Koja je najluđa stvar koju ste napravili iz čiste znatiželje?

Pokušao se spustiti kao priučeni poluskijaš najcrvenijim spustom s jednog ozbiljnog brda. Kada sam stigao gore i vidio kamo i kojim bih se putem morao spustiti, jednostavno sam otkopčao skije i spuštao se pješice sat i pol sa skijama na ramenu. Lijepo sam ih vratio gdje sam ih i unajmio i otišao utopiti tugu u jednu tipičnu austrijsku gostionicu. Komu sam i što htio bedak dokazati? Ni danas ne znam.

Da možete živjeti bilo gdje na svijetu, ali pod uvjetom da se ne smijete više baviti ničim povezanim s medijima, gdje biste otišli i čime biste se bavili?

Morala bi to biti neka toplo-morska destinacija, s opuštenim, neopterećenim ljudima i dobrom glazbom. A posao? Hm, posao bih tražio u eno-gastro svijetu. Ako ništa drugo kao 'kušač niskih kriterija' svih onih čarolija koje dolaze iz kuhinje i podruma

Postoji li neka čudna ili neobična navika koju imate a da se ne možete odviknuti?

Nije pohvalno, ali cigarete su moja užasna navika i koliko god sam puta pokušao prestati, toliko sam puta izgubio te bitke. Ali nema odustajanja, kad-tad ću prestati. To svjesno trovanje je neobjašnjivo suludo.

Jeste li ikada imali neki nevjerojatan slučajan susret s nekom slavnom osobom?

Ako mislite da sam uspio progovoriti s njima dvije-tri kurtoazne rečenice, onda su to, zahvaljujući Eurosongu, Graham Norton, Laura Pausini, Johnny Logan, Slimane… A prije dosta godina na Dori u Opatiji gosti su nam bili Paul Young, Ivana Spahna, Ruslana, Tony Hadley (Spandau Ballet)… Ostale sam gledao na pozornicama sa sigurne udaljenosti i za njih, a i za mene.

Koja je posljednja stvar zbog koje ste se smijali do suza?

Budući da se stvarnosti sve teže možemo smijati, onda je to vic koji sam čuo prije dan-dva, ali je toliko nekorektan po svim kriterijima da nema šanse da ga javno napišem.

Postoji li neka neostvarena želja ili avantura koju još planirate ostvariti?

Što je čovjek bez želja? Naravno da ih imam. Dopustite mi tu praznovjernost da ih ne otkrivam jer kažu da je možda ljepše željeti i sanjati nego kad se želja i san ostvare. Putujemo do snova i nadamo se da su vrijedni toga.

Ima li nešto što vas fascinira a da čitatelji to ne bi očekivali da vas?

Obožavam knjige, taj svijet u koji utoneš i odvede te u neki samo tvoj film u kojem si i glumac i redatelj i scenograf, film koji samo za sebe snimaš u svojoj glavi. Fasciniran sam ljudima koji imaju talent, snagu i moć pisati. Stvoriti toliko svjetova je neprocjenjivo.

Bez koje tri stvari ne možete zamisliti dan?

Ako govorimo o materijalnim stvarima, to su cigareta, kava i mobitel. A ako govorimo po duši, onda su to obitelj, prijatelji i smijeh. Dan bez smijeha je izgubljen dan.

Volite li velike društvene događaje ili vam više odgovaraju intimna okupljanja s bliskim osobama?

Često su društvena događanja forma koju ponekad morate zadovoljiti, ali iskreno ih izbjegavam, osim u slučajevima kada postoji poseban razlog. Besmislena pojavljivanja i naslikavanja bez sadržaja često imaju suprotan efekt i stvaraju lažnu sliku. Iskreno mi je draže biti u intimnijem društvu i s ljudima s kojima se osjećam opušteno i normalno, bez prenemaganja.