Domaća influencerica i kandidatkinja kulinarskog showa 'MasterChef', Meri Goldašić, vrlo je aktivna na društvenim mrežama. Kod nje nema skrivanja, bez filtera pokazuje kako provodi dane, a pratitelji cijene njenu iskrenost. Ranije je tako govorila o gubitku kilograma, financijskim problemima koji su sada iza nje, plastičnim operacijama, ali i teškoj dijagnozi s kojom se godinama bori. Riječ je o epilepsiji.
'Vrlo rano sam počela živjeti sama, a napadaj nisam imala od 2006. godine. I dalje pijem antiepileptike svaki dan jer mi pružaju sigurnost. Ono što mogu reći sa sigurnošću jest da me ta bolest u tako mladim godinama samostalnog života držala daleko od loših utjecaja. Strah koji sam imala od povratka napadaja podsvjesno me gurao u ispravnijem smjeru i zdravijem načinu života. Rano sam shvatila koliko su kvalitetan san i odmor važni za organizam i minimiziranje rizika od napadaja', rekla je za Net.hr.
Iako bi voljela prepustiti se adrenalinu pa, primjerice, skočiti s padobranom, svjesna je da se osobama s epilepsijom to ne preporučuje. Njoj su se napadaji događali ili u snu ili unutar prvog sata nakon buđenja.
'Počinjali bi grčenjem ruku, nakon čega bih pala u nesvijest i cijelo tijelo bi se grčilo. Trajali su nekoliko minuta, oči bi se prevrnule, a znalo bi doći i do nekontroliranog mokrenja. Nakon svakog napadaja, bila bih hospitalizirana pet do sedam dana tijekom kojih bi liječnici pokušavali pronaći novu terapiju. Potraga za idealnom terapijom i točnom dijagnozom bio je dug i težak proces, ali sav trud dr. Bošnjaka se isplatio. Ne znam radi li još uvijek, ali ona me doslovno spasila i želim joj ovim putem od srca zahvaliti', istaknula je Meri. Sjeća se kako je jedan od napadaja imala na maturalcu u osnovnoj školi.
'Djeca koja su bila sa mnom u sobi doživjela su šok, nisu znala što napraviti, ali su odmah potražila pomoć profesora. Njihova brza reakcija bila je presudna i ubrzo sam bila hospitalizirana. Mislim da bi u školama trebalo educirati djecu o postupanju u takvim situacijama jer nisu rijetke, a pravovremena pomoć može doslovno spasiti život', zaključila je. Dijagnozu je dobila kasno, u petom razredu osnovne škole, a prvi napdaji s konvulzijama počeli su kada je imala dvije godine.
'Želim istaknuti da me epilepsija ne definira kao osobu niti tražim sažaljenje. Gledam je kao motivaciju da držim do zdravih navika, izbjegavam stresne situacije i živim život s pozitivnim stavom. Iskreno, osjećam se sretno i vjerujem da je roditeljima bilo puno teže nego meni. Sjećam se suza svoje majke nakon mojih napadaja i voljela bih da sustav podrške za roditelje djece s epilepsijom bude bolji. Nijedna majka ne zaslužuje prolaziti kroz takvu brigu sama', rekla je Goldašić za kraj.
