Hrvatska rukometna reprezentacija dobila je novog vođu na terenu, 27-godišnjeg Ivana Martinovića. Ovaj talentirani desni bek, poznat po borbenosti i preciznom šutu, sada preuzima i kapetansku odgovornost nasljeđujući traku od svoga dugogodišnjeg idola, rukometne legende Domagoja Duvnjaka. Njegov sportski put vodi od Beča, gdje je odrastao, preko Jajca, odakle mu potječe obitelj, do hrvatskog dresa koji nosi s ponosom, a bio je jedan od ključnih igrača na putu do svjetskog srebra.
Nakon tog intenzivnog razdoblja i odlično odigranog rukometnog prvenstva, našao se na radaru najvećih klubova.
'Velika mi je čast i jako mi puno znači što ću naslijediti kapetansku traku od Domagoja. To je golemi znak povjerenja izbornika i suigrača i na tomu sam iznimno zahvalan. Kada sam doznao da ću postati kapetan, osjećao sam da mi srce kuca dvaput jače, ali u istom trenutku i veliku sreću, odgovornost te uzbuđenje. Trebalo mi je malo vremena za sebe prije nego što sam tu vijest javio svojima. Sretan sam što ću preuzeti tu poziciju i znam da ću, kao i dosad, uvijek dati svoj maksimum. Vidio sam od najboljeg kako se vodi i bodri ekipu i tako želim nastaviti’, otkriva nam Ivan, koji iako je rođen u Beču, a njegova obitelj dolazi iz Jajca, s posebnim ponosom nosi hrvatski dres.
No na pitanje gdje se zapravo osjeća doma, iskreno odgovara: ‘Teško je to opisati, ali kada kažem da idem doma, mislim na Beč jer sam ondje odrastao. Tamo mi je obitelj, tamo su moji prijatelji, tamo sam naučio igrati rukomet, bio u školi i upoznao ženu. Tamo mi je najljepše’.
Obitelj Martinović oduvijek je bila povezana sa sportom, puna podrške, ali i pokoje kritike kada je bilo potrebno. A kako je u jednom razgovoru otkrio Ivan, otac Zoran imao je ključnu ulogu u odabiru njegova rukometnog puta.
'Od roditelja sam sve naučio. Uvijek su mom bratu i sestrama i meni bili podrška. Pokazali su nam što znači obitelj, borbenost, disciplina i ljubav. Gledaju svaku utakmicu, uvijek prate i navijaju. Poslije svake utakmice zovem tatu da popričamo malo o utakmici pa zna nekada dodati pozitivnu kritiku, a od mame uvijek stigne pozitivna poruka kako god da je utakmica završila', istaknuo je Martinović, čiji stariji brat Marin igra za Austriju, za koju su igrale i mlađe sestre Kristina i Ana.
Kako se on ipak odlučio za hrvatski dres, zanimalo nas je kako izgledaju obiteljska okupljanja.
‘Mislim da nam je otkad smo brat i ja počeli igrati rukomet sport glavna tema. Bude uvijek zanimljivih rasprava jer često nemamo svi isto mišljenje’, otkrio je i dodao kako najveću podršku danas pronalazi u supruzi Miriam.
Budući da je sportašica kao i on, razumije izazove profesionalnog sporta i uvijek je uz njega.
'Miriam mi je golema podrška u svim mojim izazovima. Njezina prisutnost i razumijevanje puno mi znače. Bez nje ne bih bio tu gdje sam danas. I da, često je ona prva osoba kojoj se povjerim kada imam teškoća ili dilema u vezi s karijerom. I ona prati i dolazi na svaku moju utakmicu. Što god da mi treba, ona je uvijek uz mene', ističe.
Njihova ljubavna priča počela je prije šest godina u Beču, a u srpnju 2024. okrunili su je brakom.
'Prva godina braka bila je fantastična. Naravno, brak i sport traže puno strpljenja i razumijevanja, ali mislim da smo dobro usklađeni. Svaki dan je nova avantura i uživamo u svakom zajedničkom trenutku', priznaje Ivan i otkriva da pripremaju i veliku svadbu, slavlje s obitelji, prijateljima i kolegama rukometašima jer su prošle godine imali samo civilno vjenčanje.
'Da, planiramo veliku svadbu. Bit će velika fešta i naravno da ću pozvati dosta rukometaša', istaknuo je.
Upitali smo ga i što misli kakav je kao suprug te pomaže li u kućanskim poslovima.
'Mislim da sam opušten suprug, volimo biti spontan i pružati podršku tako da sam nekakav miks svega toga. Što se tiče kućanskih poslova, volim pomoći u svemu što treba, ali najviše u kuhanju, a najmanje u čišćenju. Volim kod kuće stvarati ugodnu i pozitivnu atmosferu', priznaje i otkriva vidi li se uskoro i u ulozi oca: 'Da, definitivno se vidim u ulozi oca. Volim djecu, a vjerujem da bi roditeljstvo bilo još jedan izazov koji bih prihvatio s ljubavlju i odgovornošću'.
Kada ne trenira, Ivan voli uživati u jednostavnim stvarima.
'Kada nisam na terenu, volim se opuštati uz filmove i serije ili dulje spavati kada mogu. Ponekad volim ići na izlete, otkrivati nova mjesta i, naravno, družiti se s prijateljima kada smo slobodni', rekao je.
Iako mu je sportski teren prirodno okruženje, zna uživati i u drugim trenucima. Kada bi morao birati između večeri u dresu i tenisicama na terenu i sređenog izdanja za izlazak sa suprugom, iskreno kaže: 'To bih kombinirao i rekao prvo tekma, a poslije zaslužena večer sa ženom'.
Možemo zaključiti da Martinović nije samo kapetan na terenu, nego i u vlastitom životu, gdje obitelj, ljubav i strast prema sportu čine čvrst temelj za svaki budući uspjeh.
'Ako bih mogao dati savjet mlađem sebi, rekao bih mu da uživa u svakom trenutku i da se ne žuri', zaključio je Ivan naš razgovor emotivnom porukom mlađem sebi.
