Bio je prvi hrvatski glazbenik s plaćom većom od predsjednika države: 'U toj euforiji novac uopće nije bio važan'

Prva velika, istinska zvijezda neovisne Hrvatske. Samo je on tada imao plaću veću od predsjednika države. Bio je fakin, šarmer s gitarom, na glasu kao slamatelj srca. Pjevao je 'Sunce moje to si ti', 'U tvojim mislima', 'Malena'... i obožavateljima punio svaki prostor. Sandi Cenov, 56-godišnjak koji je ostvario mladalačke snove te uskladio privatni i poslovni život, itekako ima razloga biti zadovoljan. U skladnom je braku sa suprugom Ilinom, a više od tri desetljeća poslije publika s njim posvuda zdušno pjeva 'Ljubav za sve'. Tim se megahitom vinuo među zvijezde, a kao i druge uspješnice izvest će ga na koncertu 7. ožujka u zagrebačkoj Tvornici kulture.

Kako je tada izgledao vaš izlazak u grad, u trgovinu...? Koliko bi vas ljudi zaustavilo?

Drago mi je da sam to proživio a da nije na mene negativno psihički djelovalo. Kada Zoran Škugor i ja danas evociramo sjećanja, znamo reći da mi je napravio takav tempo da nisam stizao otići u grad, u dućan, nisam stizao ni jesti ni spavati. Svi smo prihvatili takav tempo kao normalan, 24 sata u danu postojala je samo glazba. Bio sam samo u autu i vozio se na svirke. Škugor je rekao da ću sve nadoknaditi kada jenja ta euforija, a trajalo je desetak godina. Tek sam se tada naspavao i najeo.

Poznato je da je cijela ta ekipa - ET, Nina, Tony, vi... ostala u dobrim odnosima. Kako danas izgledaju vaša druženja?

Osnova svega jest da smo se tada bezinteresno družili, na osnovu zajedničkih ciljeva, ljubavi, a to je glazba. Naša su druženja bila vrlo iskrena i zato su opstala. Svi danas imamo obitelji, ne stignemo se družiti kao nekada, ali kad se sretnemo, uvijek to budu srdačni susreti. Smatram da nas tu šišaju kolege s istoka jer se oni i danas druže, imaju svoju scenu, pomažu jedni druge, a tako nastaju i nove pjesme, gostovanja na nastupima. I mi bismo se trebali više družiti.

Zapravo ste bili prvi glazbenik u Hrvatskoj na plaći, i to velikoj za ono vrijeme, znatno višoj od predsjednika države. Jeste li se osjećali moćno, važno, kao superstar?

Osjećao sam se dobro jer sam stekao važno iskustvo. Pitao sam, naime, prijateljicu, urednicu jednog tjednika, gdje mogu vidjeti velike zvijezde. Povela me u Cannes na filmski festival i tamo sam doista upoznao Stinga i Davea Stewarta iz Eurythmicsa te Simona Le Bona. Velike zvijezde koje su bile toliko skromne i jednostavne. Tada sam shvatio: ako imaš djela iza sebe, možeš biti u komunikaciji skroman, jednostavan i normalan jer djela govore za tebe. Ljudi koji se probijaju i nemaju velike hitove, a htjeli bi to, prepotentni su i govore malo s visine. Svi veliki su toliko jednostavni i normalni. Tada sam i ja htio biti poput njih, jednostavan i normalan i imati djela iza sebe.

Na što ste tada voljeli potrošiti ne razmišljajući o novcu?

U toj euforiji novac uopće nije bio važan. Samo uspjeh, samo pjesme, da ih ljudi pjevaju i budu dio toga, da nas uvaže. Štedio sam za stan, krov nad glavom bio mi je najvažniji. Mislim da sam od svih nas prvi kupio stan i onda smo se sastajali kod mene. Kada se danas ulazi u glazbeni posao, razmišlja se koliku će zaradu donijeti. U mojim počecima toga nije bilo. Kad mi je Škugor ponudio suradnju, bio sam u sedmom nebu, hodao sam dva metra iznad zemlje od sreće. Onda me Vlado Kalember pitao: 'Što ako se dogodi da razvaljuješ i zaradiš puno više?' Odgovorio sam: 'Kako misliš više, to više ne postoji, nema više.' Postoji, rekao je. Eto, toliko sam bio naivan, ali mislim da sam upravo zbog te naivnosti ljudima bio drag. Pristao bih i da je Škugor ponudio znatno manje i to je osnovna razlika između 90-ih i danas. Glazbom smo se tada bavili zbog ideala, a danas je to zbog materijalnog.

Tadašnji tempo bio je iscrpljujući, svaki dan nastup u drugom gradu. Što vas je držalo, dizalo kada vam se možda i nije dalo sjesti u auto?

Jako sam se držao priče koju sam čuo prije nego što sam uopće započeo karijeru. U Istri smo se frend i ja vozili motorima i spavali u nekoj nedovršenoj kući. Ujutro je došao gazda, našao nas promrzle i pozvao na čaj da se ugrijemo. Pričao je, što i danas pamtim, o postavljanju ljestvice prioriteta. Rekao je da si ih napišemo i kada budemo u dvojbi hoćemo li prvo ovo ili ono, pogledamo u taj papir i znat ćemo odgovor. Uvijek ono što si prvo zapisao, a tada sam napisao da mi je na prvome mjestu ono što sam si zacrtao kao klinac - glazbena karijera. I kad bi došao umor, ručak, izlazak, bilo što... ništa nije bilo važnije od karijere.

Je li glazba uvijek bila i ostala vaša strast ili ste imali i druge snove?

Glazba je moja najveća strast i odgovorno tvrdim da svi mi koji smo opstali dulje od 10 godina, a ja sam sada skoro 40 godina na sceni, ne smatramo to poslom nego pozivom. To je poziv koji ti daje odgovornost. Pamtim i riječi Đorđa Balaševića. Imao sam čast družiti se s njim, a u to vrijeme bio sam nerijetko u društvu uspješnih poslovnih ljudi. Bilo je prilika za ulazak u velike biznise i Đorđe mi je rekao: 'Ti si odabran, imaš talent, ako to zanemariš, bojim se da bi te negdje moglo kazniti.' To sam zapamtio i tu sam gdje jesam. Nikakav drugi biznis nisam želio raditi, ne želim ni danas. Samo glazba. Ali uz nju mora postojati još nešto. U koroni sam vidio da su mnogi kolege koji nisu imali hobi pukli jer je korona za glazbenike stvarno bila grozno razdoblje. Ako si dotad bio samo glazbenik, bilo je kao da ti je netko ugasio svjetlo, bio si izgubljen. Hvala Bogu, imao sam svoje utrke, relije, motore i ekipu koja nije bila vezana uz glazbu. Hobi je strašno važan za smirenost u životu jer te okupira i znaš da te nakon svih problema na poslu čeka tvoj hobi i uživanje u njemu. Što god to bilo.

A izleti u glumu, sinkronizaciju... to su vam bili izazovi, tipična blizanačka znatiželja za otkrivanjem nečeg novog?

Pratio sam kako to rade veliki. I David Bowie okušao se u glumi. Dotad sam već toliko bio pred kamerama da mi se činilo kako sam stekao prirodan stav. Uključila se kamera ili ne, ponašao sam se potpuno isto. Htio sam probati, rekli su mi da nisam bio loš i bio sam zadovoljan. Baš izazov.

Koliko su vas u životu nosile emocije? Koliko su vam važne?

Da sam bio malo proračunatiji, da sam samo malo obuzdao emocije, možda bih danas imao veću karijeru. Uvijek sam slijedio emocije i ostao jako blizu onom naivnom klincu koji je tada kretao na scenu. Jako mi je drago zbog toga, ponosan sam na to jer još imam svoja unutarnja veselja, a ta naivnost, čistoća emocije svima nam danas nedostaje. Veselim se često, hodam gradom i smješkam se, možda me ljudi malo čudno gledaju, ali iskreno se veselim. Kao i sad koncertu u Tvornici kulture. Emocije su me puno više nosile nego razum.

Jeste li od onih koji zbog ljubavi idu glavom kroz zid i spremni su rušiti svjetove?

Jesam, apsolutno, i još vjerujem u ljubav. Zato i nastaju sve te pjesme, autor sam puno njih. Da, za ljubav apsolutno sve. Uostalom, i obilježila me pjesma 'Ljubav za sve'. Čak i sad, tri desetljeća poslije, kad otpjevam refren, vjerujem u svaku riječ. To je moja mantra i poruka. Kada ljudi danas ne bi bili toliko gramzljivi, kada bi gledali na ljubav i svoje bližnje, svijet bi bio puno bolji.

Jeste li u mladosti ikada bili tužni zbog ljubavi?

Jesam, naravno, i to pamtim kao sjajne večeri u životu jer bih uzeo gitaru i sve bi izišlo na dobar i emotivan način. Ljudi koji nisu proživjeli takve tuge zapravo su zakinuti jer to je emocija koju teško možeš objasniti onima koji je nisu osjetili.

Ljubav u 20-ima, 40-ima i danas... ima li razlike? Voli li se u ovim godinama drugačije, mirnije, ljepše?

Vodim se fantastičnom izrekom - sve u svoje vrijeme. Potpuno je normalno da si s 20 blesav i lud, strastven i emotivan, a s ozbiljnijim godinama gledaš i cijeniš druge stvari. U ono vrijeme vodilo me jedno, danas drugo. Nešto bi upitno bilo s glavom da se ne mijenjaš, da rezoniraš kao 20-godišnjak. Sve to ima svoje čari, i plusevi i minusi, i tuga i sreća, da bi u nekim godinama bio stabilan.

Za koji mjesec supruga Ilina i vi proslavit ćete 20 godina skladnog braka. Kako planirate obilježiti taj datum?

Nazvali smo to svadbica. Imali smo je za deset godina, sad ćemo za 20, opet bend, pjesma... Prava mala svadba za naše najbliže, da se razveselimo. Za deset godina bili smo u klubu mog prijatelja. U prospektima turističke zajednice bile su redom najave koncerata, a za taj četvrtak, kad je bila naša svadbica, stajalo je 'Sandi nam se opet ženi'. Za 20 godina ćemo ponoviti. Što se još jednog medenog mjeseca tiče, ionako stalno putujemo pa planiramo rentati motor i obići jug Španjolske.

Kakav ste tata? Što bi o tome rekli sin Mikula i kći Zara?

Mislim da sam tata koji djeci daje primjer. Sva djeca gledaju roditelje i time se vode. Razlog je to zašto sam malo zapostavio karijeru. Jedan kolega davno je rekao da žali samo za time što nije bio više prisutan u odrastanju svoje djece. Nije stigao od karijere. Zapamtio sam to i rekao kako ne želim da mi se to dogodi. Svih ovih godina imao sam vremena za sva njihova naivna i šašava pitanja. Kad snimam novu pjesmu, svaki put pomislim bi li od nekog tona ili riječi moju djecu moglo biti sram pred vršnjacima. Ako bi, onda to izbacim. Oni moraju biti ponosni na tatine pjesme i to mi je važan kriterij, dobar filtar za studio.

Na koje ste njihove vrline najviše ponosni? Što ste im htjeli i uspjeli prenijeti?

Jako sam ponosan na njihovu znatiželju. Ni jedno dječje pitanje nije glupo, sva pitanja su zato da roditelji na njih nađu odgovore. To sam im usadio i danas im nije problem, ako nešto ne znaju, doznati gdje će i kako naći odgovor. Usadio sam im odgovornost prema životu i da biraju prave stvari, da je teži put uvijek ispravniji.

Kako gledaju na vašu popularnost, na to da im je tata zvijezda?

Doma sam samo tata. Kao i svi drugi očevi, odjeven u ono što mi prvo dođe pod ruku. Oduvijek su okruženi mojim kolegama i to im je normalno, ništa ih ne fascinira. Kako su došli novi trendovi, prije nekoliko godina, bili smo na moru i mali dotrči sav uzbuđen da je došao neki YouTuber koji snima i sad će to biti na YouTubeu. Prolazimo i taj me YouTuber vidio i pitao može li se slikati sa mnom. Mali je bio u šoku, rekao: 'Tata, on tebe zna!' Bio je jako ponosan.

Prije koncerta u Tvornici kulture objavit ćete novi singl, a potom i album. Što sve spremate?

Nova pjesma zove se 'Svima u inat', ali ne inatim se nego je to prava ljubavna pjesma. Druga će ići u svibnju i vjerujem da će novi album biti gotov na ljeto. Gotovo je osam pjesama, autori smo Ante Pecotić i ja i jako smo se tomu posvetili. On ima dovoljno posla i bez mene, a ja imam dovoljno posla i bez novih pjesama, ali doista radimo ono što nas veseli. Vjerujem da imamo dobre pjesme jer čim su iskrene, čim stvaraju takvo veselje, znači da je to to.

Zapjevat ćete ih u Tvornici?

Izvest ćemo nekoliko novih pjesama, ostalo će biti poznati repertoar koji sviramo svaki vikend. Nove su pjesme zaslužile biti rame uz rame s njima. Uostalom, znamo dobro što je Oliver Dragojević izjavio na sugestiju da mu nove pjesme i nisu dobre kao stare: 'Pričekajmo nekih 20 godina da i ove budu stare pa ćemo onda suditi.'

Što vas čeka nakon koncerta u Tvornici?

Kad si jako mlad, imaš sto planova, planiraš barem pet stvari istodobno. Kada me sad netko zaustavi i pita što ima novo, najljepše mi je reći: 'Ništa, sve je super, sve ide.' Volio bih da sve ostane kako jest. Zadovoljan sam. Ako se s novim albumom dogode veći koncerti, nemam ništa protiv, ali ako se i ne dogode, nastupa imam sasvim dovoljno.