U profesionalnom sportu iza svake medalje, gola i pobjede stoje neispričane priče o odricanju, strasti i ljubavi prema igri. Mateo Maraš, jedan od najtalentiranijih mladih hrvatskih rukometaša, svojim je impresivnim nastupima za reprezentaciju pokazao da je budućnost hrvatskog rukometa u dobrim rukama. No 24-godišnji Splićanin nije samo vrhunski sportaš, nego i osoba čvrsto vezana uz svoju obitelj, tradiciju i vrijednosti koje su ga oblikovale. U ekskluzivnom razgovoru otkrio nam je gdje mu stoji prva velika medalja, kako izgleda njegov život u Mađarskoj, koliko mu znači podrška roditelja, ali i kako se nosi s povećanom pozornosti obožavateljica s obzirom na to da je njegovo srce zauzeto.
Čestitke na fantastičnom uspjehu! Gdje je medalja nakon prvenstva? Imate li posebno mjesto za nju? Jeste li je nekomu poklonili?
Hvala na lijepim riječima. Ova je medalja za mene posebna jer je prva i, naravno, ima posebno mjesto, odmah pokraj fotografije s obitelji. Obitelj je tu uvijek uz mene pa mislim da joj je mjesto idealno jer bez njih ne bih bio tu gdje sam danas.
Kolika su vam podrška roditelji? Vidjeli smo da nakon utakmica prvo idete u zagrljaj roditeljima. Koliko vam znače?
Odgojen sam u obitelji koja štuje prave vrijednosti i zahvalan sam svojim roditeljima na tome, a trudim se biti primjer svom bratu i sestri. Puno mi znači njihova podrška jer smo daleko, ne viđamo se često pa svaki trenutak pokušavam posvetiti njima i biti s obitelji. A poslije utakmice uvijek prvo odem tati u zagrljaj jer smo zajedno u reprezentaciji, a onda i ostatku obitelji. Ponosim se time, nekada je teško skrivati emocije, ali je se i ne trudim.
Trenutačno igrate u Mađarskoj, koliko često dolazite u Zagreb? Posjećuju li vas često obitelj i prijatelji?
Sada je raspored jako gust i nemam baš puno slobodnog vremena, ali uvijek je netko kod mene - obitelj, cura, prijatelji… Inače volim doći i u Zagreb kada imam slobodnog vremena s obzirom na to da mi je Split daleko. Volim ujutro popiti kavu i pročitati novine, takve kulture ovdje nema pa to prvo napravim kada dođem kući.
Fali li vam mamina kuhinja, vrijeme provedeno s obitelji?
Fali, naravno, mama je najbolja kuharica, ali na sve se čovjek navikne. U početku je teško, ali prihvati se s vremenom.
Znate li vi kuhati? Imate neki specijalitet kojim se ponosite?
S obzirom na to da sam mlad otišao od kuće, bio sam primoran naučiti pa sada već uživam u tome i gušt mi je kuhati. Nemam toliko vremena za komplicirana jela, ali ono što meni treba, da je zdravo, brzo i ukusno, mogu reći da sam usavršio.
Kako izgleda život profesionalnog rukometaša izvan terena i svlačionice? Tko se brine o kućanskim poslovima?
Život profesionalnog sportaša programiran je izvan terena, barem što se mene tiče. Volim da je sve po špagi, trudim se imati rutinu i vremena za druženja, a što se tiče kućanskih poslova, radim ih sve. Navikao sam, ali uvijek dobro dođe pomoć pa sam zahvalan mami i curi jer one olakšavaju situaciju.
Živite li u Mađarskoj sami ili s djevojkom?
Živim sam, ali djevojka provodi sa mnom većinu vremena kada nisam na putovanjima.
Postali ste ne samo sportska zvijezda, nego i svojevrsni miljenik ženskog dijela publike. Kako se nosite s tolikom pažnjom?
Baš ste me nasmijali jer bih tu ulogu prepustio Filipu Glavašu. Mislim da je on definitivno miljenik ženskog dijela publike. Tako se ne osjećam, a i živim izvan Hrvatske pa to možda i ne dopire do mene.
Kada ste vidjeli transparente s natpisima 'Oženi me', jeste li se samo nasmijali ili ste možda uzeli u obzir neku od ponuda?
Iskreno, nisam ih ni vidio, ali cura mi je poslala sliku transparenta uz znakovitu poruku 'pazi se' tako da razmatranje nikada nije ni bilo opcija.
Kako za vas izgleda idealni spoj, romantična večera, avantura u prirodi ili nešto treće?
Romantična večera, a uz zajedničko kuhanje to je pun pogodak. Samo što se danas sve manje kuha, svi bi u restoran.
Osim rukometa, imate li još neki skriveni talent ili hobi koji biste nas mogli iznenaditi?
Trenutačno učim francuski, a imam i konja pa kada sam ljeti kući, vrijeme provodim uz konje. Ove godine je čak trčao Sinjsku alku tako da i on ima nešto sportsko u sebi. Očito nam je to svima u krvi. Uz to volim čitati knjige, većinom autobiografije sportaša, volim satove…
Da niste profesionalni rukometaš, čime biste se bavili? Imate li plan B za budućnost nakon sportske karijere?
Pa vidim se dijelom u sportu. Osim toga, završavam ekonomiju pa možda nešto i u tom smjeru… Imam još dosta do kraja karijere, ali veseli me i to poglavlje. Nadam se da ću se dobro snaći, dosta me toga zanima. Ako od toga ništa ne bude, kao svaki pravi Splićanin bacit ću se u rentanje apartmana i živjeti splitski san.
Cijela je vaša obitelj u sportu. Tata Ivica bivši je rukometaš, a danas je glasnogovornik i team menadžer hrvatske reprezentacije. Mlađi brat igra košarku, a mlađa sestra odbojku. Odigrate li ponekad nešto zajedno, što oni kažu na vaše uspjehe?
Svi smo u sportu iako bi mama ponekad voljela da nismo jer joj je previše stresno sve to gledati. Majčinskim očima svaki je naš pad dvaput gori i njoj je najteže. Rijetko zajedno igramo jer kada sam kući, jedva se čekam malo odmoriti. A oni su ponosni, bodre me i navijaju i uvijek su tu za mene, a tako i treba biti jer tko će ako neće obitelj.
