Dolazak sina Maka u život 35-godišnje Leone Šiljeg unio je brojne promjene. U iskrenom razgovoru otkriva kako se snašla u novoj ulozi, kako su izgledali prvi dani s bebom, ali i kakvi su danas kada maleni ima već pet mjeseci. Otkrila nam je i kako izgleda život jedne mame novinarke.
Kako ste se pripremali za dolazak bebe, jeste li čitali knjige, slušali savjete ili ste se vodili intuicijom?
Puno sam čitala, ali i slušala savjete drugih i svoju intuiciju. U trudnoći sam doista uživala. Prošla je bez komplikacija, bila sam aktivna do zadnjeg dana i zato mi je sve brzo proletjelo. Išla sam tjedan po tjedan i u svakom trenutku čitala što se događa s mojim tijelom i kako beba napreduje. Kada bih primijetila da me previše informacija zamara, napravila bih pauzu. Htjela sam biti informirana, ali nekako s mjerom da ne zalutam u krajnosti.
Kažu da majčinstvo mijenja prioritete, jeste li to i sami osjetili?
Apsolutno! Rekla sam svim majkama da im se još više divim. Prava je magija kako se i što sve može stići u jednom danu. Sada se samo nasmijem kad pomislim kako sam prije znala reći da se nisam naspavala ili da ne stižem sve. Mak je posložio prioritete. On je na prvome mjestu. Neke stvari koje su mi prije bile važne ili sam se zbog njih uzrujavala, više nisu toliko bitne. Važno je da je on sit, naspavan i zadovoljan. Njegov osmijeh nam je svaki dan potvrda da dobro radimo najodgovorniji posao na svijetu.
Kako biste opisali svoje iskustvo majčinstva dosad? Je li vas nešto iznenadilo?
Uživam. Stvarno uživamo u svakom danu. Iznenadila sam se kada su proradili instinkti koji nisu prije postojali. Iznenađenje je i kako savršeno funkcioniramo s malo sna. Iznenadim se i kad iz druge sobe čujem da se probudio, a još nije počeo plakati. Sve ide toliko dobro da to nisam zamišljala ni u najluđim snovima. Već smo prošli i prvu visoku temperaturu. Svi kažu da je ona teža roditeljima nego bebama. Složila bih se.
Što vam je bilo najizazovnije u prvim mjesecima s Makom?
I prije nego se rodio željeli smo biti bez ičije pomoći. Iako su se obje bake nudile, zahvalili smo im. Došle su, naravno, odmah vidjeti unuka, ali prve mjesece s njim proveli smo nas dvoje sami. Sjećam se da smo svaki dan koji je prošao doživljavali kao malu pobjedu. Pupak mu je otpao s nepunih tjedan dana. Nisam bila mirna dok patronažna sestra nije potvrdila da je baš sve kako treba. Izazovi se mijenjaju, od kako presvući malu bebu do kako presvući dijete koje je nemirno i stalno u pokretu. Pa onda prvo kupanje, šetnja, putovanje. Kada je napunio dva mjeseca, već je bio na dva otoka. Sada nas čeka prvi let avionom. Ima točno pet i pol mjeseci i počeo je puzati. Tek sad vidim koliko je bilo lakše dok sam znala da ću ga naći gdje sam ga ostavila. Nova avantura tek počinje. Sve ga zanima, sve istražuje i gleda. I svugdje mu se jako žuri. Kažu da je to na mene.
Kako se suprug snašao? Koliko vam pomaže u svakodnevnim obavezama oko djeteta?
Damir je sjajan otac. Smiren je i odlično se snašao. Kada nas dođu prijatelji i gledaju nas s Makom, znaju reći kao da nam je peto dijete, a ne prvo koliko smo uigrani. Sve što radim ja, radi i on, od presvlačenja pelena, čuvanja, igranja, šetnji, čitanja do uspavljivanja. Zajedno ga kupamo jer u tome uživamo svi. Mak je beba kakvu treba poželjeti pa ništa nije teško. Čista ljubav.
Kako izgleda vaš tipičan dan na rodiljnom dopustu?
Imamo svoju rutinu. Buđenje, hranjenje, šetnje i druženja. Puno vremena provodimo vani, na zraku, bez obzira na vremenske uvjete. Idemo na trening za mame i bebe. Mislim da je to odličan način da ostanete aktivni u trudnoći, ali i nakon porođaja. Uz vježbanje se nađe i odlična ekipa za kave nakon treninga. I Mak voli trening jer poslije odmah zaspi. Viđam se s prijateljicama, kolegama s posla. Suprug i ja smo se podijelili oko izlazaka pa sada na koncerte ili pub kvizove idemo odvojeno tako da je uvijek netko s Makom. Brzo sam se vratila u svoju staru rutinu. Ponavljam stalno: 'Beba će biti dobro ako je i mama dobro!'
Razmišljate li već o povratku na posao? Kako se osjećate u vezi s tim?
Još malo i pola godine rodiljnog je prošlo. Točnije proletjelo! Kada su mi govorili da će brzo proći, nisam vjerovala. Tako će i povratak na posao kraljem ljeta doista brzo doći. Kao što me veseli roditeljstvo, tako se radujem i poslu koji volim. Gledam vijesti, informirana sam, pratim sve. I kolege znaju da od mene mogu tražiti nečiji broj ili zamoliti da provjerim neku informaciju. Povratak će doći taman kada i treba, nakon godinu dana. Sada uživamo u svakom trenutku. Dani brzo prolaze, a vrijeme s Makom i prva godina dana su nezamjenjivi.
Kako mislite da će izgledati vaša nova rutina kad se vratite?
Bit će prilično izazovno. Jedna Makova baka je u Hercegovini, a druga u Njemačkoj. Dakle ‘baka servis’ nemamo. Dosad su uskakale prijateljice kada ga je trebalo pripaziti na nekoliko sati. Radno vrijeme reportera i urednika ne poznaje neprospavanu noć, plač zbog nicanja zubića ili još jedan skok u razvoju. Sigurna sam da ćemo sve nekako posložiti i uspjeti kao i dosad. Već znamo da će ga tata morati svaki put pokupiti iz vrtića ili biti s njim moje radne vikende jer je njegovo radno vrijeme drukčije. No i kolege imaju djecu i sve se može. Stvarno mislim da uz dobru organizaciju neće biti velikih problema. Ne bojimo se!
Što biste voljeli da vaše dijete nauči od vas?
Voljela bih da Mak bude dobar čovjek. Da bude plemenit i pošten. Da misli na sebe, ali ne zaboravi na druge. Da bude borac i da ne odustaje. Da pozdravi susjede, da pridrži vrata, da pomogne starijima s vrećicama. I sve to ćemo ga učiti našim primjerom. Naravno, voljela bih da odrasta u nekom ljepšem, mirnijem svijetu, ali ne želimo ga odgajati u bajci. Naučit ćemo ga da jednako zna primiti i poraz i pobjedu. Uspjeh i neuspjeh. Život nije savršen, ali je lijep. On je naš po(MAK)nuo u još ljepšem smjeru.
