Hrvatski redatelj Nebojša Slijepčević ima veliki razlog za slavlje. Njegov film 'Čovjek koji nije mogao šutjeti' ostvario je povijesni uspjeh osvojivši nominaciju za prestižnu filmsku nagradu Oscar u kategoriji najboljeg kratkog igranog filma.
Slijepčević je ekskluzivno za Story, među ostalim, otkrio kako se osjeća nakon velikog uspjeha i hoće li proslaviti nominaciju za Oscara.
‘Dobar je osjećaj, odličan. Malo je nestvaran, tko je mislio da će dobiti u životu nominaciju za Oscara. Možda kad si tinejdžer maštaš o tome, ali sad mi se još uvijek čini da se to ne događa’, rekao nam je.
Na pitanje kako će proslaviti veliki uspjeh, odgovorio je: ‘Ništa posebno, neću slaviti, nije još vrijeme za slavlje. Ovo je samo predzadnja stepenica, sad smo tek u finalu’.
Njegov film dosad je osvojio brojne nagrade i prikazan je na više od 80 festivala diljem svijeta pa nas je zanimalo koliko mu je to sve bilo stresno.
‘Ne bih tu govorio o stresu. To je neki napor, ali sve u životu kad radiš je napor, nije to nešto što bih posebno izdvajao. Dapače, mislim da na redatelju zapravo i nije toliki pritisak, jer ne možemo mi puno promijeniti. Mi autori smo napravili film, ono što mogu je biti prisutan na nekoj projekciji ili dati neki intervju i to je sve. Ovo ostalo film radi sam, ajmo tako reći. Mi imamo tu sreću da naš film jako dobro radi sam od sebe’, ispričao je.
Pitali smo ga koga će voditi u Los Angeles na dodjelu Oscara.
‘Ne znam, jer ne znamo kakva je uopće procedura, koliko mjesta imamo... Ja bih bio najsretniji da je cijela ekipa filma sa mnom tamo i da su moji najbliži članovi obitelji sa mnom ako će to uopće biti moguće. Vidjet ćemo’, kaže.
Već radi na novom filmu, i to dugometražnom.
‘Filmovi se rade dugo i zato treba početi rano. Mi smo u pisanju scenarija i to mi je zapravo glavni prioritet trenutno u životu, čak bitniji od nagrade’, otkrio je.
A evo što je rekao je li mu isti osjećaj biti nominiran za Oscara i osvojiti Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu.
‘Mislim da ništa ne može nadmašiti osjećaj u Cannesu, jer tad je film imao svjetsku premijeru. Uopće nismo znali što smo napravili, tako da to je bila jedna posebna euforija, jer je bila potpuno neočekivana. Ne kažem da je to veći uspjeh od ovoga, ali emotivno to je uvijek tako – ono prvo što se desi nekako ostane uvijek posebno’, zaključio je.
