Radijska voditeljica Tatjana Jurić (42) ove se godine upustila u novi poslovni podvig, a priznala je i da je u sretnoj vezi, koju je uspješno skrivala od javnosti. Osvojio ju je ekonomist, komunikacijski i marketinški stručnjak s kojim će krajem godine proslaviti 2. godišnjicu veze. Bio je to odličan povod da s Tajči, kako je od milja mnogi zovu, razgovaramo o poslu, ljubavi, ali i planovima za budućnost.
Kad se poduzetnici upuštaju u novi poslovni podvig najčešće je to zato što su osjetili da na tržištu nema onog čega njima treba, a uvidjeli su da bi takvo što koristilo i drugima. Znači li to da vam je dosadilo izrezivati marame za kosu od starih pidžama i traka i htjeli ste nešto što će biti funkcionalno, ali i oku ugodno?
Upravo tako! Imam doma toliko improviziranih marama da mi je jednostavno dosadilo i bilo gotovo teško vjerovati da na tržištu postoji cijela jedna niša koju nitko nije prepoznao. No, za prepoznavanje istoga potrebno je iskustvo, a ja otkad znam za sebe želim, osobito ljeti, ukrotiti tu svoju grivu i jednostavno nisam pronalazila odgovarajući proizvod koji bi istovremeno bio i visokofunkcionalan, ali i modno-estetski. Pa sam ga napravila, no zasad o mojoj marami možemo govoriti samo u kontekstu jedne sjajne poslovne ideje o čijem uspjehu možemo tek kada do istoga u većoj mjeri dođe. Ova probna ljetna sezona bila je sjajna, ali bila je upravo probna. Puno je posla još predamnom, polako!
Ono što mi je posebna želja trenutno jest napraviti i jednu društveno-korisnu akciju sa svojom maramom, jer ono na što nisam računala - javljaju mi se mnoge onkološke pacijentice koje bi maramu nosile iz potrebe. Mišljenja sam da one svoju maramu ne bi trebale kupovati, jer i sama znam, kroz obiteljsku situaciju, koliko je svaka bolest financijski izazov. Tako da, planovi postoje, ali o svemu možemo kad i ako zažive.
Marame ste nazvali Zoja i Živa. Tko nije upoznat s vašim obiteljskim stablom ne zna da je riječ o imenima vaših nećakinja. Kako su reagirale na vijest da će teta marame nazvati po njima? Jesu li i one sudjelovale u realizaciji projekta?
Njih dvije su mi ovoga ljeta bile glavne asistentice u poslu i od prvog dana im u šali govorim da mi je bitan njihov izbor fakulteta koji im slijedi, jer 'naša će marama vrlo brzo trebati direktoricu marketinga i pravnog stručnjaka'. Kao što mi je sve oko pokretanja brenda i projekta išlo prirodno, tako mi je odmah i bilo jasno da će modeli nositi njihova imena. Čim sam vidjela boje, znala sam čija je čija. Što mi sad stalno predstavlja izazov, jer kako pratim narudžbe, tako stalno strepim da i jedna i druga idu podjednako, jer ne znam kako bih curama objasnila da se jedna bolje prodaje. Bogufala, upravo je ravnomjeran interes i za jednu i drugu, tako da - mirno spavam, inače bih svojim Jurićkama morala odgovarati na brojna pitanja!
S obzirom na to da ste dosad u ljubavi bili više puta ranjavani i nije lako kada o vlastitu prekidu čitate u medijima, koliko vam je laknulo što ste sada pronašli osobu za koju znate da vam čuva leđa i da vam je maksimalan oslonac?
Lijepo je uz sebe, kako sam rekla, imati osobu koja ti ne zamjera tvoje mane i kojoj ne smetaju tvoje vrline. Lijepo je otkriti da se kroz život može ići i tako jer to otvara prostor slobode i tebi samoj da budeš opuštena i da na taj način ostvaruješ svoj puni osobni i profesionalni potencijal, ali i onaj partnerski.
Koliko ste sazreli u ljubavi, u načinu na koji birate partnera i kakve osobine treba posjedovati? Igraju li godine kakvu ulogu, mora li muškarac biti stariji od vas?
Moj je pristup ljubavi oduvijek bio isti, oduvijek sam željela istinsko životno partnerstvo temeljeno na ljubavi, ravnopravnosti i uvažavanju, samo što sam kroz svoje sazrijevanje, očito, trebala više vremena da spoznam da nemamo svi iste vrijednosti i da su mnogima vrijednosti koje navodim upravo - bezvrijedne. Takvih se ljudi danas klonim.
Već dugo razmišljate o tome da se ostvarite kao majka, i mi vam to od srca želimo. Koliko vam je to bitna stavka u životu? Otvoreno ste govorili i o tome da ste svjesni da do toga možda neće doći...
Hvala vam! Nije nam svima dano da budemo majke, da. O tome sam već progovarala i to je nešto što prihvaćam točno onako kako jest, ili kako će biti. Razlozi su razni, a tema preintimna za ove naše retke ovdje. Svjesna sam svojih godina, a jedino što vam mogu odgovoriti je - bit će što treba biti!
40-e su vam donijele slobodu i spremnost na prihvaćanje tuđih kritika. One vas sada potiču da rastete, što prije nije bio slučaj jer ste na kritike gledali kao na sputavanje. Znači li to da su vam četrdesete bolje od tridesetih?
Četrdesete su, prema mome iskustvu, upravo - fantastične. Više ti nitko ne može prodati foru i rasterećen si zablude da se svima trebaš svidjeti, ili dokazivati. Ne sviđam ti se? Tvoj problem. Jedan i jedan su, kažeš, 5? Jesu, prijatelju, hvala, sretno i doviđenja.
U siječnju će biti 6 godina da je od Alzheimera preminula Mama Dragica. Njezine riječi, vjerujem, još odzvanjaju u vašoj glavi. Mislite li da se čovjek ikad može oporaviti od gubitka majke ili je prisiljen naučiti živjeti s tim?
Često se u mojim intervjuima spominje moja Mama, pa se često postidim misleći, pa nisam ja jedina koja je izgubila Majku, ili nekoga koga smo voljeli, roditelje osobito. Ja se od svojih gubitaka nikada ne želim oporaviti, ne želim zaboraviti na osjećaje koje su mi ti gubitci donijeli jer bi to značilo propustiti život u svojoj punini. Gubitci su tu da nas podsjete što je u životu važno i vrijedno, od toga se nikada ne oporaviš, niti trebaš.
Ljeta su rezervirana za Skradin i tatu Jurića. Nakon smrti majke zasigurno je sada sve drugačije... Koristite li svaku slobodnu priliku da odete do njega na čašicu razgovora ili biste voljeli da možete otići i češće?
Svako malo odem 'Juriću u kontrolu', kako se zafrkavamo! A tko će ako neću ja! Prije koji tjedan kad sam došla, kuća me dočekala čista i sve je bilo na svom mjestu. Kaže mi tata: 'Došla šefica, šta ću, sve mora biti po PS-u', pa se onda smijemo jedno drugome... Uvijek bismo voljeli imati više slobodnog vremena, više mogućnosti za opuštanje i više onih trenutaka dokolice koji su ipak prije svega rezervirane za ljetni dio godine. Ali, kako život ide shvatiš, dobro je dok sve to uopće imamo. I zato svaki takav trenutak treba - uhvatiti i stvoriti novu uspomenu!
