Životi Nathalie i Alaina Delona toliko su isprepleteni nevjerojatnim situacijama da su poput scenarija za kultne holivudske filmove. U cijelu se priču tragično umiješao i jedan Srbin. Brak poznatih glumaca trajao je od 1964. do 1969. godine.
Nathalie je preminula 2021. nakon što je izgubila bitku s rakom. Proglašena jednom od najljepših žena svijeta, popularnost je stekla 1967. godine ulogom u filmu 'Le Samourai' u kojem je glumio i legendarni Alain Delon. Odigrala je niz manjih uloga u filmovima tijekom osamdesetih, a 1982. režirala je film 'Neki to zovu nesrećom', a 1986. i film 'Slatke laži', u kojima je i glumila.
Svoje memoare objavila je 2006. godine. Rođena je u španjolskoj obitelji u Maroku kao Francine Canovas i već je bila zvijezda kada su počele kružiti glasine da je Delon zbog nje ostavio svoju veliku ljubav Romy Schneider.
Upoznala je Delona kad je imala 21 godinu, u noćnom klubu u Parizu. U to vrijeme bio je u vezi s Romy, no u kolovozu 1964. u tajnosti se vjenčao s Nathalie, a mjesec dana kasnije dobili su sina.
Nathalie je bila jedina žena kojom se oženio ozloglašeni ženskaroš Delon, no kasnije je ispričala da ih je Romy proganjala.
'Alain nikada nije pričao o njoj, ali svako malo vidjela bih sjenu tuge da prijeđe njegovim licem', rekla je jednom prilikom.
Nathalie je kasnije bila u vezi s glumcem Richardom Burtonom i pjevačem Eddiejem Fisherom, koji su poznati i kao muževi Elizabeth Taylor.
Ljubav Romy Schneider i Alona Delona planula je krajem pedesetih. Par koji je svoju ljubav okrunio zarukama zajedno je 1958. glumio u filmu 'Christine'. Ta je suradnja bila presudna za njihovu romansu.
Nakon pet godina veze tijekom kojih je ona trpjela njegove brojne afere, on je 1963. raskinuo zaruke, uz poruku koju je ostavio na njezinom zrcalu: 'Otišao sam u Meksiko s Nathalie". Ne vraćam se.' Nakon toga Romi se pokušala ubiti, no srećom, spasili su je.
Šest godina nakon prekida glumili su u mračnom, erotskom trileru 'Bazen'.
Romy Schneider umrla je 1982., manje od godinu dana nakon smrti njezina 14-godišnjeg sina. Pokopana je zajedno s pismom Alaina Delona: 'Vidiš, naučio sam nekoliko njemačkih riječi zbog tebe. Volim te, ljubavi moja'. Na inicijativu čuvenog glumca nekoliko godina kasnije u njen su grob spušteni su i posmrtni ostaci njenog sina Davida.
Zanimljivo je da su unatoč burnoj vezi Romy Schneider i Alain Delon ostali prijatelji do kraja njezina života. Isto se može reći i za njega i za Nathalie Delon, koja ga je navodno ostavila nedugo nakon što je njihov bivši tjelohranitelj Stevan Stevica Marković 1968. pronađen mrtav u pariškom predgrađu. Tad je navodno rekla: 'Nikada više ne želim vidjeti nijednog Srbina'.
Stevan Marković je rođen 1937. godine u Beogradu. Odrastao je u Sremskoj ulici, a pripadao je takozvanim mangupima iz Savamale. Krajem pedesetih otišao je u Istru, potom ilegalno prešao talijansku granicu i uputio se u Francusku.
Na blogu christopherothen.wordpress.com navodi se da je Marković bio ulični borac i pripadnik podzemlja u tadašnjoj Jugoslaviji, kao i da je surađivao s državnom tajnom policijom, no unatoč tome mu je dopušten boravak u Francuskoj kao političkom emigrantu.
Marković je nekoliko puta bio u zatvorima u Francuskoj, zbog nasilja i krađa. Često su mu prijetili deportacijom, ali ga je utjecajni prijatelj zadržao u zemlji. Njegov posljednji poslodavac bio je Alain Delon, koji ga je zaposlio krajem šezdesetih.
Stevan Marković, koji je imao 31 godinu kada je pronađen mrtav na odlagalištu otpada u Parizu, bio je i Delonov prijatelj, a ne samo njegov tjelohranitelj. Živio je u prizemlju glumčeve kuće u Parizu. Delon mu je nudio manje uloge u filmovima, ali Marković te prilike nije iskoristio. Novac koji je zarađivao uglavnom je trošio na kocku i izlaske, što je smetalo bračnom paru Delon.
Postojale su i priče o navodnoj aferi koju je Stevan imao s Nathalie. Navodno su 1968. Delonovi raskinuli suradnju s Markovićem ponudivši mu otpremninu od prodaje Alainove stare kuće u Aveniji Messina, što on nije htio prihvatiti pa ih je počeo ucjenjivati.
Pretpostavlja se da je kontroverzni Srbin bio ljubavnik brojnih udanih Francuskinja čiji su partneri bili vrlo utjecajni. Priča se da je svoje ljubavnice znao fotografirati u kontroverznim pozama i potom te slike slati njihovim muževima tražeći novac kako javnost ne bi vidjela lascivne slike.
Smrt Stevana Markovića izazvala je političku aferu u Francuskoj, ali i u Jugoslaviji. Pronašavši Markovićeva pisma, policija je prvo posumnjala da iza ubojstva stoje Alain i Nathalie Delon te korzikanski kriminalac Francois Marcatoni.
List 'Figaro' tada je objavio anonimno pismo u kojem se navodi da su u sve umiješani visoki državni dužnosnici i bivši članovi vlade koji su prisustvovali orgijama koje je Marković organizirao u kući Alaina Delona. Dokaze za to imao je Jugoslaven Akov, ističe se u članku. Spominjale su se i eksplicitne fotografije Claude Pompidou, supruge bivšeg francuskog premijera Georgesa Pompidoua.
Delon je više puta ispitivan o ubojstvu, sumnjalo se na njegov alibi, ali nije bilo čvrstih dokaza koji bi ga povezivali s Markovićevom smrću. Slavni glumac od početka je negirao krivnju. Ubojstvo do danas nije rasvijetljeno, a najvjerojatnija je teorija da su Markovića ubili oni koji su cijelu aferu iskonstruirali s ciljem političke diskreditacije Georgesa Pompidoua.
Kao tjelohranitelj Alena i Nathalie Delon radio je i Srbin Miloš Marković, porijeklom iz Knjaževca. I njega i Stevana Delon je upoznao na snimanju filma 'Marko Polo' u Beogradu, a potom ih je 1962. odveo u Francusku, prema nekim izvorima. Navodno je Delonova supruga bila u vezi i s Milošem Markovićem. Pričalo se da je Miloš vrlo pogrdno komentirao Nathalie kada mu je Delon rekao da će je oženiti.
'Miloš je dugo bio u strastvenoj vezi s lijepom Francuskinjom, zapravo Španjolkom rođenom u Marok, čudnog prezimena - Canovas. Miša je priznao da je to 'djevojka iz snova’, detaljno nam opisujući njene fizičke čari i umijeće ljubavi. Nisam mu baš sve povjerovao, ali kada mi je Rimski rekao da je djevojka zaista izuzetno lijepa, pomislio sam da je Miloš pronašao djevojku o kojoj svatko od nas samo može sanjati. Imala je svijetlu plavu kosu koja joj je padala do ramena, velike plave oči, tanak struk, lijepo oblikovane noge, duge i elegantne. Bilo je nešto u njoj što ju je činilo prozirnom poput bisera', pisao je Lale Vujadinović u svojoj knjizi 'Čuburški krstaši', u dijelu 'Večera s dva mađioničara', prenosi Stil.
