U istraživanju provedenom 2010. proglašen je trećom najiritantnijom zvijezdom u Francuskoj, poslije prve dame Carle Bruni Sarkozy i svog kolege Alaina Delona, a i sam je početkom godine izjavio kako se u javnosti često ponaša kao prava budala. Riječ je o Gérardu Depardieu, velikanu francuske kinematografije koji je 27. prosinca proslavio 63. rođendan. &!-- --> - Gérard je čudovište, ali na pozitivan način - rekao je redatelj François Ozon koji ga je angažirao u komediji ‘Potiche’. - Poput djeteta je. Provokativan, glasan, ali sve mu opraštam jer je genij. Na snimanju je bio sretan kao dijete jer je radio s Catherine Deneuve koju obožava - objašnjava. Iako ljepotom ne može konkurirati većini vodećih muških likova s velikog platna, francuski glumac, producent i redatelj ima karizmu i nevjerojatne količine energije, na čemu bi mu pozavidjeli gotovo svi kolege. Preživio je 17 motorističkih nesreća, nezgodu na madridskoj avionskoj pisti kada se njegov maleni avion zaletio u Boeing 727, a ugrađena mu je i premosnica. U njegovoj će biografiji, među ostalim, ostati zapisano i djetinjstvo provedeno u siromaštvu, kratak boravak u zatvoru zbog krađe te 26 godina dugačak brak. Stoga i ne čudi što ga Francuzi zovu ‘une force de la nature’, odnosno snaga prirode. Iako su njegovi počeci bili jako skromni, poslije je stasao u svjetski poznatu filmsku zvijezdu. Nagrađivani glumac u ovom je poslu opstao više od četiri desetljeća i pojavio se u više od 170 filmova. Mnogima od njih zahvaljuje svoj komercijalni uspjeh, kako u Europi tako i diljem svijeta. Depardieu je rođen 27. prosinca 1948. u Châteaurouxu, provincijskoj zajednici u središnjoj Francuskoj. Njegov otac René Dédé Depardieu bio je neobrazovani radnik u metalnoj industriji, te ujedno i alkoholičar, a majka Alice Lilette Marillier u Châteauroux je došla sa svojom obitelji kao izbjeglica tijekom 2. svjetskog rata. Par se vjenčao 1944., a prije nego što je na svijet došao Gérard, dobili su dvoje djece - sina i kćer. Obitelj je živjela u skučenom prostoru, a kako Depardieuov otac nije bio pretjerano aktivan i posvećen roditelj, briga o šestero djece pala je na majku. - Oni su bili jednostavni ljudi, nisu ništa skrivali jedno od drugoga, jednostavno nisu znali razgovarati. Vikali su. Kada pomislim na dom, sjetim se vike - objasnio je u jednom intervjuu slavni glumac. Bila je tu i obiteljska tajna koja je posebno mučila Alice i još više razdirala njihov dom. Naime, njezin otac i majka njezina supruga godinama su bili u strastvenoj ljubavnoj vezi. - Imali su redovite spolne odnose. To je šokiralo i zbunilo cijelu obitelj. To je značilo da su moji djed i baka ukrali ljubav mojim roditeljima - iskren je Gérard. Alice je bila toliko razočarana cijelom situacijom, ali i time da njezina obitelj živi u strašnom siromaštvu pa je jednom priznala kako je čak razmišljala da šivaćom iglom prekine trudnoću sa svojim trećim djetetom, Gérardom. Obitelj je bila toliko siromašna da su si rijetko mogli priuštiti čak i najjeftinije meso. - Za Božić bi svatko dobio jednu naranču. Ali imao sam svoju slobodu - opisao je Gérard u svojoj kulinarskoj knjizi ‘My Cookbook’. I doista, neimaština nije utjecala na njegovo veselje i vedar duh. Od šestero djece, Depardieu je jedini bio pravi šaljivac i tako je zaradio nadimak Pétarou, odnosno Mala petarda. Kad se američka zračna baza ustoličila u njegovu rodnu gradiću, postao je fasciniran Amerikancima i njihovom kulturom. Sa starijim je bratom redovito posjećivao bazu i odlazio na društvena okupljanja koja su bila popularna unutar američkih trupa. Tada je otkrio traperice i kožne jakne, desert banana- split, crnkinju Ronnie i dječaka indijanskog podrijetla koji se nazivao Red Cloud (Crveni Oblak ). Upravo je u američkoj bazi otkrio filmove i upoznao svog omiljenog filmskog junaka, buntovnog Jamesa Deana. - Upijao sam sve. Za mene je to bilo fantastično razdoblje. Amerika ‘60-ih bila je nešto potpuno drukčije od svijeta koji sam dotad poznavao. Prije toga ljudi u Châteaurouxu nisu imali ništa. Tada su došli vojnici, s njima i rock glazba, američki filmovi, automobili, motocikli. Što da vam kažem: prava sloboda - objašnjava. Tvrdi kako je s devet godina imao svoje prvo seksualno iskustvo i počeo nositi pištolj, a sa 12 je otišao na koncert Janis Joplin organiziran u njegovu rodnom gradu. - Bila je fantastična. Sigurno je imala 18 godina. U svakom ste trenutku mogli vidjeti njezinu snagu. Mislim da je čak i Elvis Presley tada došao u Châteauroux američkim vojnicima. Amerika mi je odjednom bila tako blizu. Imali su bordele, barove - prisjetio se. Do trenutka kada je završio osnovnu školu - a to je ujedno i sve što je završio, s obzirom na to da daljnje školovanje nije nastavio - bio je visok gotovo dva metra i nitko nije mogao pomisliti da taj dječak ima samo 13 godina. Nakon završene škole pobjegao je od kuće i neko vrijeme živio na drugoj strani grada s nekoliko ostarjelih, ali njemu naklonjenih prostitutki Michelle i Irene koje su opsluživale američke vojnike. Ondje se nije dugo zadržao. - Roditelji su mi dopustili da budem otvoren prema svemu. Nikada mi nisu postavljali nikakva ograničenja i u tom sam smislu uistinu imao sreće. Ali nikada mi nisu govorili ‘volim te’, a i rijetko sam ih viđao kako izmjenjuju nježnosti. Bio sam slobodan jer nikada nisu ništa ni očekivali od mene. Sam sam morao otkrivati što je zabranjeno, steći osjećaj za opasnost, razviti taj ulični instinkt. Kad je riječ o mojem obrazovanju, najzanimljivije je to da ga nisam imao. U tome je moja snaga - prisjetio se. U svojim je ranim tinejdžerskim godinama počeo lutati i baviti se sitnim kriminalom. Krao je automobile i imao problema sa zakonom, a kratko je vrijeme proboravio i iza rešetaka. - Bio sam usamljen, ali nikada nisam bio nesretan. Upravo suprotno. Sretan sam što sam se rodio u siromašnoj, neobrazovanoj obitelji jer nismo imali tabue. Nikakve prisile. Imao sam tu slobodu da postanem što god želim - kaže. Kad je donekle došao pameti, odlučio se za društveno prihvatljivije poslove. Tako se zaposlio u tiskari, pa kao perač posuđa i trgovački putnik prije nego što se sa 16 godina preselio u Pariz. U prijestolnicu Francuske otišao je za prijateljem koji se nadao da će ondje ostvariti glumačku karijeru. Depardieu je s njim posjetio dramsku školu i pokazao da posjeduje iznimne zabavljačke sposobnosti. Sumnja u svoje mogućnosti, dijelom zbog provincijskog podrijetla, a dijelom i zbog toga što nema nikakvo obrazovanje, na neko su ga vrijeme sprečavale da se posveti školi glume. S obzirom na to da je u mladosti proživio puno toga, u ranim je tinejdžerskim godinama gotovo tajanstveno izgubio mogućnost govora. I to na dvije godine. Pomoć je potražio kod govornog terapeuta Alfreda Tomatisa, poznatog po radu s glumcima, opernim pjevačima i osobama koje mucaju. Doktor je otkrio da mladi Depardieu ima jako osjetljivo uho koje je upilo previše zvukova. Uz njegovu pomoć, svladao je teškoće koje je imao ne samo s govorom nego i s čitanjem s razumijevanjem. No i dalje nije imao neki konkretan plan. Tumarao je uokolo, a s dugačkom kosom i trapericama djelovao je poput bitnika. Otkrio je da se kameleonski može pretvoriti u bilo koju osobu, pa je, kako bi izazvao neku reakciju, počeo izmišljati priče o svom životu. Jednog dana pokupio ga je vozač kojem je stopirao i pitao ga čime se bavi. - Rekao sam mu da sam student kazališne glume. Njegovo se lice ozarilo. Bila je to, naravno, potpuna laž, ali tada sam prvi put shvatio kako kazalište može natjerati ljude da sanjare - ispričao je. Tada je odlučio upisati satove glume kod poznatog učitelja Jean-Laurenta Cocheta. Depardieuu se brzo vratilo samopouzdanje i u kratkom je roku izbrusio svoje glumačke vještine. U toj je glumačkoj školi upoznao i šest godina stariju glumicu Élisabeth Guignot, kojom je 1970. i oženio. Njihovo prvo dijete, sin Guillaume, rodilo se u travnju iduće godine, a 1973. dobili su i kćer Julie. Do kraja ‘60-ih Depardieu je počeo nizati uloge u teatru i na televiziji, gdje je uglavnom, zbog robusnog izgleda, glumio ubojice i kriminalce. Filmski debi ostvario je 1967. godine u filmu Rogera Leenhardta ‘Le Beatnik et le minet’. No njegova je reputacija rasla zahvaljujući ulozi u kazališnoj drami ‘Galapagos’. Iako je produkcija predstave dobila loše kritike, njegova je izvedba bila jako hvaljena pa je, zahvaljujući tome, 1973. zaigrao u filmu Bertranda Bliera ‘Les Valseuses’. - Francuski su se kritičari složili kako su tri mlada glumca bila svježa, nekonvencionalna i briljantna - napisao je Paul Chutkow u njegovoj biografiji koju je nazvao ‘Depardieu’. Kontroverzni je film ubrzo postao popularan, uvodeći nas tako u novu eru francuske kinematografije. A kako je imao jednu od vodećih uloga, Depardieu je od običnoga glumca ubrzo postao zvijezda. Tada je gluma postala njegova profesija. Tijekom ‘70-ih pojavio se u puno filmova, i dalje uglavnom glumeći ubojice ili kriminalce. Neke od zapaženijih uloga su ona poljodjelca u filmu ‘1900’, potom šovinista u seksualnom energijom nabijenom kontroverznom uratku ‘La dernière femme’, te ona supruga koji svojoj seksualno nezainteresiranoj ženi nastoji pronaći ljubavnika u ‘Préparez vos mouchoirs’. A čak i kada film ne bi bio komercijalno uspješan, Depardieu bi uvijek profitirao. Uradak ‘1900’ Bernarda Bertoluccija bio je pravi promašaj na kinoblagajnama, no Gérard je tada dobio priliku raditi s američkim glumcem Robertom De Nirom, koji mu je bio velika inspiracija. - Obojica su plodni glumci koji mogu igrati sve, od komedija do epskih drama, a također im se sviđaju čudni karakteri od kojih stvaraju osobe koje lako impresioniraju - napisao je Chutkow. No što je uspjeh bio veći, to je manje vremena provodio s obitelji s kojom je dotad bio u dobrim odnosima. Sa suprugom je glumio u teatru i na filmu, a zajedno su snimili i nekoliko glazbenih albuma za koje je pjesme pisala Élisabeth. - Bile su to pjesme o ženama - kaže. Ipak, više se posvetio poslu nego obitelji. U to je vrijeme Gérard radio s vodećim francuskim redateljima, a 1979. u filmu ‘Loulou’ zaigrao je uz glumicu Isabelle Huppert. Početkom ‘80-ih, zahvaljujući redatelju Françoisu Truffautu i njegovu filmu ‘Posljednji metro’, surađivao je i s Catherine Deneuve. Taj je film postigao toliko veliki uspjeh da je na dodjeli nagrada na filmskom festivalu u Cannesu odnio nekoliko priznanja, uključujući i ono za najboljega glumca koje je dobio Gérard. Prilagodljiv i talentiran, dokazao je kako može igrati u bilo kojem žanru. No potkraj tog desetljeća malo se više posvetio drukčijem tipu izražavanja - pisanju. Nakon smrti majke, Depardieu je putem svoje knjige ‘Lettres volées’ odlučio progovoriti o svemu o čemu je dotad šutio, a kada je 1988. izdana, knjiga je odmah postala bestseler u Francuskoj. A onda se dogodio i film ‘Cyrano de Bergerac’ u kojem je imao naslovnu ulogu i koji je najviše odredio njegovu karijeru. Osim što je primio Césara, nominiran je i za Oscar. Nakon tog uspjeha odvažio se na novi izazov - uloge na engleskom jeziku, s kojim je, zahvaljujući boravku u američkoj vojnoj bazi, već imao doticaja. Iako ga nije govorio tečno, prihvatio je ulogu u filmu ‘Zelena karta’ u kojem mu je partnerica bila Andie MacDowell. Taj mu je uradak svakako otvorio holivudska vrata. Tako je tijekom ‘90-ih igrao u nekoliko popularnih filmova, većinom obrada literarnih djela, kao što su ‘Grof Monte Cristo’ i ‘Balzac’, ali i ‘Asterix i Obelix protiv Cezara’. Također, vrlo se uspješno prihvatio redateljske palice. No ‘90-e neće pamtiti samo po dobrome. Doživio je dvije gotovo fatalne prometne nesreće - 1996. sudar s avionom, a 1998. nesreću na motociklu. U njemu je i dalje ostao onaj odvažni duh koji je imao u djetinjstvu. - Prije 20 godina bio je iznimno opasan. Morali smo ga pratiti po noći kako bismo ga spriječili da se ne potuče. Namjerno je išao u najopasnije dijelove grada - opisao je redatelj Blier. No nešto ga je ipak prisililo da se donekle smiri. U lipnju 2000. ugrađena mu je i srčana premosnica. Unatoč tomu, Depardieu je postao otporniji i ni u jednom trenutku nije prestao snimati filmove. U novom je mileniju podjednako bio angažiran u filmovima američke produkcije kao što su ‘102 dalmatinca’, ‘City of Ghosts’ i ‘Last Holiday’, ali i francuske, kao što je ‘Nathalie’. - Više sam uloga odbio nego što sam prihvatio. U Hollywoodu imate divne glumce, ali je ondje teško raditi. To je kao Kafkina noćna mora, posljednja komunistička zemlja - objasnio je. Podjednako živopisan kao njegova karijera, bio je i njegov privatni život. Depardieu se 1996. razveo od supruge Élisabeth Guignot, s kojom je glumio u filmu ‘Jean de Florette’, a nakon raspada braka uglavnom je uživao u zagrljaju brojnih žena. S ljubavnicom, modelom Karine Syllom, s kojom ga je 1991. upoznao tenisač Yannick Noah, 1992. dobio je još jednu kćer Roxanne. A upravo je ta afera i jedan od razloga zbog kojih je sa sinom Guillaumeom bio u velikoj svađi. Netrpeljivost među njima bila je tolika da su 2003., nakon što mu je Guillaume zaprijetio pištoljem, prekinuli svaki kontakt. Budući da je Guillaume, također glumac, u 37. godini umro od virusne upale pluća, od koje se razbolio na setu u Rumunjskoj, nisu se ni imali prilike pomiriti. Depardiueovo najstarije dijete gotovo je oduvijek bilo problematično. Sa 16 je godina orobio telefonsku govornicu, a kasnije je počeo i prodavati heroin zbog čega je od ukupno godinu dana zatvora, koliko mu je iznosila kazna, odslužio tri mjeseca. No ono najgore tek je slijedilo. Zbog nesreće na motociklu teško je ozlijedio nogu, a kako bi je spasili, liječnici su obavili 17 operacija. Prilikom jedne došlo je do bakterijske infekcije koja je izazvala toliku bol da je odlučio amputirati nogu. Njihova svađa samo mu je odmagala u uspješnom oporavku. U francuskom časopisu Paris Match, Depardieu je sina nazvao teškim i nepopravljivim, a Guillaume njega kukavicom i prevarantom. - U njegovu je životu sve prevara. On je jedina osoba koja laže svom terapeutu - napisao je Guillaume u svojoj autobiografiji. A glumac je, kaže, postao kako bi razumio neke stvari o svom ocu. - Shvatio sam da je to ovisnost. Kada sam snimio prvi film, shvatio sam puno toga: zašto često nije bio uz nas, zašto sam se morao sam odgajati - objasnio je. Tako se i na sudu, kad je optužen zbog prodaje heroina, branio time da je njegov otac tijekom njegova djetinjstva uglavnom bio odsutan i emotivno neangažiran. Depardieu to nikad nije dematirao. Priznao je kako je podbacio kao otac. - Jedini očinski uzor koji sam imao bio je moj otac, a on je bio nepismen i živio je na društvenoj margini. No bilo bi nepravedno optužiti ga za to što ja nisam toliko brižan - kaže. No čini se da je prema kćeri Julie, koja je također glumica, bio drukčiji. - Ona je djevojka koja će sve uvijek dobro napraviti. Ona mi najviše sliči - rekao je jednom. A istinski je volio i sina, samo što je to priznao tek nakon njegove smrti. - Moj mali Guillaume, koji je prošle godine umro od upale pluća, bio je prepametan i previše krhak za ovaj život. Njegovi problemi nisu bili samo oni s drogom nego i sa životom općenito. Pokušao sam mu pomoći, ali teško je odrastati u sjeni svog oca, pa čak i kad imaš oca koji nije slavan. Također je teže odrastati danas, kada si okružen drogom, nego u moje vrijeme... Dao sam sve od sebe da mu budem otac. Rekao sam mu da mi se obrati ako ima problema. Pitam se što sam više mogao napraviti. Oduvijek smo imali problematičan odnos. Zajedno smo glumili u filmu ‘All the Mornings of the World’, ali onda se sve, nažalost, raspalo. U svojoj knjizi ‘Tout Donner’ nazvao me kukavicom, prevarantom i kroničnim lažljivcem, koji je opsjednut novcem, ali i željom da bude voljen. Zajednički su nam bili samo naši demoni. Nisam razgovarao s njim. Nisam želio biti kanta u koju će bacati sve što poželi. Njegov život nije bio lak, priznajem to. Bio je moj prvi sin. Često sam bio odsutan tijekom njegova djetinjstva, a i imao sam svoje bitke s alkoholom. Upoznao sam njegovu majku Élisabeth kada sam imao 17, a tri godine poslije smo se oženili. Ostali smo zajedno 25 godina, sve dok mi Karine nije rodila kćer. Bilo je to iznenađenje za sve, ali ujedno i kraj moje obitelji. Razvod je bio težak i sigurno je utjecao na Guillaumea. Eksperimentirao je s drogama, a onda imao gadnu nesreću na motociklu. Uvijek je bio krhak. Zbog svoje ovisnosti o drogama, dva je puta išao u zatvor, a u svojoj je autobiografiji priznao da je novac zarađivao kao muška prostitutka. Samo iz bunta prema meni, jer sam ga, kako kaže, zanemarivao. Bio je jako dobar glumac. Osvojio je nagradu César za ulogu u filmu ‘Les apprentis’, pisao je pjesme, živio je kao pjesnik i umro je kao pjesnik. Bio je nestrpljiv kao i ja, ali i zahtjevan - bio je iskren Gérard čija veza s Karine, radi koje je razorio obitelj, nije potrajala. Nekoliko godina poslije pobjegao je s glumicom Carole Bouquet, kojom se 1997. i oženio. Par je 2003. otvorio svoj pariški restoran La Fontaine Gaillon. Hrana mu je oduvijek predstavljala izvor zadovoljstva. Dok je snimao ‘102 dalmatinca’, inzistirao je na tome da svakodnevno objeduje u pet različitih restorana i toliko se prežderavao da je njegov vozač jednom izjavio kako je često jedva stajao na nogama, a ponekad bi jednostavno zaspao. Zbog toga su i kostimografi imali puno problema. Naime, njegova je težina drastično varirala. Snimanje filma započeo bi kao relativno mršav muškarac, a završio ga kao toliko pretio čovjek da su u scenariju morali raditi neke preinake, kako bi gledateljima objasnili odakle mu toliki trbuh. Iako je restoran otvoren i danas, brak se raspao dvije godine poslije i to zbog njegove nepopravljive naravi. Jednom je prilikom u Argentini, gdje je pozvan kako bi primio filmsku nagradu, usred intervjua strasno poljubio mladu televizijsku reporterku. Kako kažu užasnuti svjedoci, zatim je nastavio je milovati njezine grudi i noge. A prije nekoliko je godina snimljen potpuno gol na plaži na Mauricijusu, gdje mu je društvo pravila anonimna 29-godišnja djevojka. - Tijekom svog života imao sam divne družice. Poslije bismo se rastali, ali ostajali bismo prijatelji. Uvijek je skupo razvoditi se, ali nije sve u novcu. Nije to važno. Imao sam djecu s divnim ženama. I danas su mi drage. Mislim da od žena možemo puno toga naučiti. A ja sam posebice učio od žena koje su mi bile djevojke i ljubavnice - rekao je jednom prilikom. No jedna mu ženska osoba nije pretjerano draga. Riječ je o glumici Juliette Binoche. Jednom ju je prilikom napao u intervjuu. - Možete li mi molim vas objasniti u čemu je tajna te glumice? Stvarno bih volio znati zbog čega je godinama toliko cijenite. Ona nema ništa. U usporedbi s njom, Isabelle Adjani je velika, iako je potpuno luda. Ili Fanny Ardant - ona je veličanstvena i stvarno impresivna - tvrdio je, iako nikada nije radio s njom. Iako se ne zna što je bio povod takvom napadu na Binoche, nagađa se kako je riječ o ljubomori. Naime, lijepa je glumica ujedno i ponosna vlasnica Oscara, kipića koji on nikada nije osvojio. Razlog tome je veliki nesporazum koji se dogodio zbog pogrešnog prijevoda. Časopis Time objavio je priču kako je kao mladić Gérard sudjelovao u jednom silovanju, no glumac tvrdi da nije svjedočio događaju te da su njegove riječi pogrešno prenesene. No šteta je već bila učinjena, pozivalo se čak i na bojkot njegova filma. Zbog tog je skandala navodno izgubio svoju statuu. A iako na filmovima godišnje zaradi četiri milijuna funti, 2005. je izjavio da se povlači iz industrije. - Nemam što izgubiti. Snimio sam 170 filmova i nemam više što dokazivati. Ne mislim ovako vječno... - rekao je. No 2006. objavljeno je da se Depardieu pridružio Josephu Fiennesu, Malcolmu McDowellu i Jacqueline Bisset u biografskom filmu o Antoniju Vivaldiju. Iste te godine Hélène, djevojka francusko-kambođanskog podrijetla, rodila mu je sina Jeana. Tada je pukla njegova veza sa spisateljicom Clementine Igou, koju je započeo 2005. - Vjerujem u ljubav. Ali ne u onu koja traje cijeli život . Volim žene. A kada ste muškarac koji voli žene, svi misle da sa svima njima vodite ljubav. Meni su žene puno zanimljivije od muškaraca. Odvažnije su, ljubaznije, draže, pa čak i kada te izluđuju. Imam puno prijateljica u ovom poslu, Catherine Deneuve, Isabelle Adjani... I Andie MacDowell mi je prijateljica. Andie je idealna žena za muškarca. Lijepa je, ali ne mari za izgled. Brine se o djeci, ne postavlja previše pitanja. Istina, postao sam blizak s nekim kolegicama, ali ono što većina ljudi ne razumije jest to da je intimnost nešto više od seksa - opisao je Depardieu. Kako bi smirio svoje demone, nedavno se obratio Bogu, odnosno sjevernoafričkom biskupu, no te ga duhovne pustolovine nisu uspjele primiriti. Na TV showu Jonathana Rossa 2005. pojavio se pijan, mrmljajući i psujući, a poslije se opravdao kako je samo glumio pijanca. Još je neugodniji bio na francuskoj televiziji. Tijekom gostovanja u emisiji drugog je gosta nazvao derištem i glupanom, a zatim se okrenuo gošći, kćeri bivšeg francuskog predsjednika Mitterranda i izderao se: “Zdravo ljepotice, nisam te vidio dosad”, i poljubio je u obraz. Najnoviji incident dogodio se prošlog ljeta, kada mu je zabranjeno da nastavi let nakon što se pomokrio nasred aviona, i to pred svim putnicima. Francuska filmska zvijezda otkrila je kako je hitno morao na zahod, i to baš u trenutku dok se avion spremao poletjeti. Stjuardesa je nogom blokirala vrata WC-a i naredila mu da se vrati na svoje mjesto. Nekoliko ju je puta zatražio da ga pusti, ali kada je odbila, od prijatelja je uzeo praznu bocu vode i pomokrio se u nju. - Bilo je divno. Nisam čudovište. Ja sam samo osoba koja se željela pomokriti - objasnio je poslije. No sadržaj boce izlio se po avionu. - Kao slon sam. Imam puno urina. Razumijem zašto je blokirala vrata - dodao je u šali. Poslije se čak ponudio i da očisti mrlje. Let je zbog čišćenja bio odgođen dva sata, a Gérard se više nije smio ukrcati. Iako su mnogi zaključili kako je za incident kriv alkohol, Gérard tvrdi da nije bio pijan, nego da već neko vrijeme ima problema s prostatom. Ipak, poznato je da je u prošlosti imao problema s alkoholom. Priznao je kako je dnevno pio i po šest boca vina. A vino ga oduševljava: vlasnik je dvorca i vinarije u Loireu u kojoj stvara vlastita vina, do 350 tisuća boca godišnje. To je podignuo i na međunarodnu razinu te ima imanja u Argentini, Italiji, Alžiru i Maroku. - Ne privlači me toliko proizvodnja vina, koliko zemlja. Poznajem ljude koji uzgajaju moje grožđe - rekao je. Osim posla vinom, posjeduje i tekstilnu tvrtku u Rumunjskoj, ali i naftnu bušotinu na Kubi. A ni politika mu nije strana. Tako je njegovao odnose s predsjednicima Françoisom Mitterrandom i Jacquesom Chiracom. No s aktualnim francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyem još nije uspostavio bliske odnose. - S njim nikada nisam razgovarao. Ali poznajem Snjeguljicu. Odnosno Carlu, njegovu suprugu. Draža mi je od njega - objašnjava. I naravno, Gérard nije u mirovini, nego još uvijek snima filmove. - On je i dalje prva osoba francuske kinematografije. Pa čak i ako imate osjećaj da je već pomalo počeo gubiti interes. I dalje snima, ali to više nisu tako velike stvari. Sada podjednaku količinu energije ulaže u svoje poslove kao i u glumu. No ne možete ga kriviti. Napravio je sve što se može napraviti, surađivao je s raznim redateljima, na platnu predočio svaku emociju - kaže redatelj Jean-Pierre Lavoignat. Mnogi su zaključili kako je neobično za čovjeka koji je upoznao Papu, ručao s princezom Dianom i Fidela Castra nazvao bliskim prijateljem, da tako lako odustane. - Nikad nisam imao ambicije. Živim u sadašnjosti. Zanimaju me ljudi. Bavljenje glumom daje mi priliku da upoznam različite ljude. Jedna od prednosti moje profesije jest to što mogu doći u kontakt s brojnim osobama. Da nisam glumac, vjerojatno bih bio ubojica - zaključio je. Napisala Nikolina Kunić Fotografije Getty, ImagaForum, Camerapress, Gammarapho, Wireimage / Guliver; Profimedia; AP
