Zabaviti gledatelje - to je misija kojom iz tjedna u tjedan voditeljski dvojac Igor Mešin i Rene Bitorajac stoje ispred kamera showa Nove TV ‘Supertalent’, koji će u nedjelju doživjeti veliko finale. Treći put zaredom deset talentiranih natjecatelja borit će se za titulu najboljeg, a na Reneu je da šaljivim dosjetkama razbije napetost i nervozu. Čini se kako je 39-godišnji Zagrepčanin tu na svom terenu. Osim što je kao Robi Kumerle iz ‘Bitangi i princeza’ osvojio simpatije publike, predstavom ‘Spektakluk’, koju radi s kolegom i prijateljem Tarikom Filipovićem, izaziva salve smijeha. Unatoč svom, kako kaže, previše zagrebačkom naglasku, postao je jedno od uspješnijih glumačkih lica, a svoje znanje danas prenosi mlađim naraštajima. A i on od njih ponešto može naučiti. Što je to što uči od petogodišnjeg sina Gabriela i dvogodišnje kćeri Larise te je li ga, i u kojoj mjeri, brak promijenio - otkriva u ovom intervjuu. Story: Treći put vodite ‘Supertalent’. Što vas je najviše nasmijalo dok ste radili tu emisiju? Show je potpuno nepredvidiv. Stvarno smo se nagledali svega. Dolazili su i djeca, i umirovljenici, i talentirani, i nedovoljno samokritični, i nerealni; bilo je veseljaka, ali i čudaka. Samim time bilo je puno nepredvidivih situacija i iznenađenja. Ipak, nama je voditeljima najzabavnije tijekom audicija, kad je prisutna stopostotna improvizacija. Tada smo se najviše smijali, čak i sami sebi. Te stvari većinom nisu završavale u emisiji. Trebalo je zabaviti gledatelje, a ne nas. Story: Vaša je uloga voditeljska, no biste li mogli sjesti u žiri i odlučivati o nečijoj ‘sudbini’? Mogao bih. Oni nerealni ni nakon trećeg puta neće vjerovati žiriju da ne pjevaju najbolje, a onima drugima, mogao bih dati pokoji savjet i usmjeriti ih. Nekomu mišljenje žirija ipak nešto znači. Ali, naposljetku, to je samo jedno mišljenje. A naš žiri to radi vrlo dobro. Story: Jednom ste izjavili da ste kao horoskopska Riba veliki emotivac. U kojim situacijama? Teško mi je reći u kojim situacijama. Često me dirnu neke stvari. Lijepe geste, riječi, uspjeh, odnosi kako u životu, tako i u filmovima. Nisam hladnokrvan koliko je većina oko mene. Story: Kada se sjetite svojih početaka, koliko su vas puta odbijali? Jesu li ikad dovodili u pitanje vaš glumački talent? Nisam išao na reality showove jer tada nisu postojali, niti sam se pojavljivao negdje gdje nisam bio pozvan. Mogao sam biti odbijen eventualno na nekoj audiciji, ali i to sam više prolazio nego što nisam. Uz to, nije sramota ne proći na audiciji, a ne bi trebalo biti ni frustrirajuće. Story: Što je najgore što su vam ikad rekli? Nemam nikakvih trauma iz prošlosti. Nije mi bilo ugodno kada sam na prvoj godini Akademije dobio najveći broj dodatnih sati iz fonetike jer govorim previše zagrebački, pa kratim vokale i ne razlikujem č i ć. To je bila prilično ozbiljna dijagnoza za akademca na prvoj godini. Također, kod prvog dogovora za honorar u kazalištu, nudili su mi 20 maraka po predstavi. Tražio sam 25, pa sam upozoren da nisam baš pri zdravoj pameti jer kad pregori jedna žarulja reflektora, to stoji 100 maraka, pa je ovo moje previše. Story: Bili ste poprilično sigurni u sebe? Konkretno, ovo sa žaruljom puno mi je pomoglo u životu. Već sam tada dobio što sam tražio, bio siguran i počeo cijeniti sam sebe. Nisam bio siguran u druge koji su uvijek mogli naći način da te pokolebaju. CIJELI INTERVIEW PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY Razgovarala Nikolina Kunić Fotografije Dražen Kokorić
