Francuska glumica Maria Schneider imala je tek 19 godina kada je za potrebe snimanja filma 'Posljednji tango u Parizu' bila prisiljena izvesti brutalnu scenu silovanja s gotovo tri desetljeća starijim kolegom Marlonom Brandom.
Ovo potresno iskustvo ostavilo je trajne posljedice na nju, ali i na karijeru, a do kraja života nije se uspjela osloboditi sjene koje su je pratile zbog te uloge.
Nedavno je u sklopu festivala u Cannesu prikazan biografski film 'Biti Maria' o liku i djelu ove Francuskinje, koji se između ostalog bavi i strašnim iskustvom na setu filma koji ju je proslavio, ali što je dovelo i do njenog smještaja u psihijatrijsku bolnicu.
U zloglasnoj sceni Brandov lik analno siluje Schneiderov lik na podu pariškog stana, koristeći maslac kao lubrikant. Da je scena skrivena od Marije i da nije dobiven njezin pristanak za snimanje, otkrio i sam Bertolucci.
'Nisam želio da Maria glumi... Želio sam da osjeti bijes i poniženje', rekao je redatelj.
'Sekvenca s maslacem bila je ideja koju sam imao s Marlonom jutro prije snimanja. Želio sam reakciju djevojke od nje, a ne glumice. I mislim da je mrzila mene i Marlona jer joj nismo rekli', istaknuo je.
Glumica je sada potvrdila kako nije bila upućena u scenu silovanja.
'Scena nije bila u originalnom scenariju. Rekli su mi to tek kad smo je trebali snimiti. Marlon mi je govorio da ne brinem i da to nije stvarno, ali moje suze bile su stvarne. Iskreno, osjećala sam se kao da sam bila silovana. Osjećala sam se poniženo, kao da su me silovala obojica, i Marlon i Bernardo Bertolucci.
Nakon snimanja Marlon me nije tješio, niti mi se ispričao. Srećom, snimili smo sve iz prve. Više se nikada nisam skinula u filmu iako su mi nudili mnogo takvih uloga. Danas su ljudi naviknuti na takve filmove, ali ovaj je premijeru imao 1972. godine i to je bilo skandalozno', rekla je glumica prije nekoliko godina.
Maria je rekla da se odmah nakon što je film prikazan u kinima diljem svijeta osjećala kao 'seks simbol' i da ju je to izluđivalo.
'Nije mi se svidjelo... Ta slika puna insinuacija, prljavih misli, koje su ljudi kasnije stekli o meni. Ljudi su mi prilazili u avionu, govorili neugodne stvari. Jurili su me, osjećala sam se kao da me love', naglasila je.
Nakon što je film pušten u javnost, talijansko privatno tužiteljstvo u Bologni podiglo je tužbu protiv glavnih glumaca i tvoraca djela zbog 'opscenog sadržaja koji vrijeđa javnu pristojnost' te 'opisa i prikaza samozadovoljavanja, lascivnih radnji i razvrata". golotinja, popraćena zvukovima, uzdasima i vrištanjem zadovoljstva'.
Tužba je isprva bila neuspješna, ali je u rujnu 1973. Žalbeni sud u Bologni osudio Bertoluccija, Branda i Schneidera na dva mjeseca zatvora i novčanu kaznu, no presuda je u prosincu iste godine ukinuta.
Iako Marija nije završila iza rešetaka, reakcije i uvrede javnosti u Italiji uzrokovale su joj ogroman stres i psihičke probleme. 'Polemika me izluđivala', rekla je u jednom intervjuu, priznavši da se tada okrenula drogama kao sredstvu bijega od stvarnosti.
Glumica nije nimalo uživala u novostečenoj slavi, štoviše, dovela ju je do toga da si je u nekoliko navrata pokušala oduzeti život. 'Preživjela sam samo zato što je Bog odlučio da nije vrijeme da odem', rekla je.
Maria tijekom cijele karijere nije snimila nijednu golišavu scenu i snimila je više od 50 filmova, no svejedno se teško distancirala od nekada stečenog imidža seks simbola te je nikad nisu doživljavali kao ozbiljnu glumicu.
