Intervju s Goranom Bogdanom dugo smo dogovarali. Iako je bilo pregršt povoda za razgovor - igrao je u predstavi ‘Pismo Heineru M.’, koja je nedavno premijerno izvedena na daskama njegova matičnog kazališta ZeKaeM-a, ali i u filmu ‘Sonja i bik’, romantičnoj komediji o ljubavnoj priči Ante i Sonje - 31-godišnji glumac rodom iz Širokog Brijega nije se lako odlučio za ovu suradnju. Prvenstveno zbog toga što o svom privatnom životu, a posebice o bivšim vezama s Lanom Klingor i Dainom Oniunas Pusić ne voli govoriti. Ipak, pokazao se kao vrlo ugodan i zanimljiv sugovornik koji je i na temu muško-ženskih odnosa rekao štošta.
Story: U relativno ste kratkom roku postigli uspjeh u glumačkom poslu. Je li vas to na neki način promijenilo? Jeste li postali samouvjereniji i sigurniji u sebe?
Ne. Ako ćemo iskreno, to što vi nazivate uspjehom, mene još ne zadovoljava. Nisam na razini kojoj stremim i na kojoj želim biti. Smatram da imam još puno posla i na tom putu nemam kad hraniti svoj ego. Imam previše posla. A i kada se zadovoljiš nečim što postigneš, određenom ulogom, kako ideš naprijed, postavljaju ti se nova pitanja. Nove spoznaje stvaraju novu nesigurnost. Stalno je prisutna ta neuravnoteženost. Golemo je to polje koje se još može istražiti, a ako radiš i istražuješ, nemaš vremena za uživanje. To što si ostvario je iza tebe i likovati nad tim gubljenje je vremena. Sve je to jako promjenjivo. Jedan si dan gore i osjećaš se super, a drugi si dolje jer si napravio nešto loše. Kod mene je izražen taj osjećaj nezadovoljstva. A s druge strane, kada se napravi nešto dobro, sreća je velika i to je ono što me hrani i tjera dalje. Važno je biti realan.
Story: Završili ste ekonomiju, bavite se glumom i imate svoj bend. Što vas uistinu privlači? Je li moguće biti uspješan na svim poljima?
Ne mogu se odlučiti, i dobro da je tako. Čemu definitivnost, etiketiranje i ladice? Nemam nikakve veze s ekonomijom. To sam samo studirao. Je li nužno da je netko tko je studirao ekonomiju, a sad se bavi glumom, neodlučan i izgubljen ili možda istražuje svoje mogućnosti i granice? Zašto bih se bavio onim što sam prvo studirao? Zar nije do određene dobi legitimno ne znati što točno želiš raditi u životu? Ono što te tjera da stvaraš, blisko je i u glazbi i u glumi, sve je to umjetnost.
Story: Spisateljica Maja Hrgović napisala je kako je dio posjetiteljica, koje su u publici odnijele prevagu, na promociju Štulhoferove knjige došao upravo zbog vas, te dodala kako slovite za najpoželjnijeg momka iz kulturno-estradnih krugova. Primjećujete li i vi takve stvari?
U nastavku tog istog članka napisala je da sam previše kosat i bradat zbog uloge u predstavi ‘Čovjek koji je spasio Europu’, i da to više nije istina. Moj seljački look, koji sam imao radi te predstave, to je negirao. Ne znam, ne smatram se takvim. Privlačiš pozornost samim time što se pojavljuješ na televiziji. To je povezano s ovim poslom. No volio bih da ljudi ne dolaze zbog toga, odnosno zato što sam im simpatičan, nego zbog predstave.
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY
Razgovarala Nikolina Kunić
Fotografije Matea Smolčić
Styling Marko Grubnić
Asistentica Tea Samardžić 
