Zvijezda popularne kriminalističko-dramske serije ‘CSI: Las Vegas’, koja se prikazuje na RTL Televiziji, William Petersen, još je od tinejdžerskih dana sanjao kako će do svoje tridesete godine biti ponosni vlasnik kazališta. Televizija ga, kako i sam kaže, ni najmanje nije privlačila. No dogodilo mu se upravo ono što je najmanje priželjkivao. Postao je televizijska zvijezda, a zbog brojnih poslovnih obveza posljednjih deset godina zapostavio je kazalište. Simpatični 58-godišnji glumac vjeruje kako za ispunjenje snova nikada nije kasno, a najveće podrška mu je supruga Gina Cirone s kojom je u braku osam godina.
Story: Izjavili ste da ste stekli dovoljno znanja da biste mogli obraditi mjesto zločina kao pravi profesionalac. Zanima li vas forenzika?
To je zanimljiv posao, ali jednostavno nije za mene. No moram se pohvaliti kako imam neke od glavnih karakteristika potrebnih za taj posao. Primjerice, primjećujem detalje koje rijetko tko uoči i jako volim zagonetke. Ipak, previše sam osjetljiv za taj posao.
Story: To je jedini razlog?
Ne. Najvažniji je taj što mislim da bih kao policajac ili forenzičar teško imao obitelj.
Story: Zašto to mislite?
Glupo zvuči jer se čini da nijedan policajac ne bi trebao imati obitelj, ali zapravo želim reći da je to težak i rizičan posao. Svojoj supruzi ne bih želio priuštiti da se navečer, kada liježe u krevet, pita hoću li se kući vratiti živ.
Story: Je li istina da vam obožavatelji na kućnu adresu šalju kukce uvjereni kako ste i vi kao Grissom opčinjeni njima?
To mi je jako smiješno i simpatično. Dobijem ih desetak na tjedan, ali doista mi ne smetaju. Moja se supruga igra s njima i proučava ih. Biologinja je po struci, ali tim se poslom ne bavi već godinama.
Story: Prije desetak dana surogat-majka rodila vam je blizance. Kako ste se ponovno snašli u ulozi oca?
Dobili smo jednu predivnu djevojčicu i dječaka. Jako smo sretni. Odviknuo sam se buđenja u pet ujutro, mijenjanja pelena i hranjenja, ali vratit će se brzo te navike. To se ne zaboravlja.
Story: Koliko imate braće i sestara?
Nas je šestero, ja sam najmlađi. Moje je djetinjstvo bilo savršeno. Roditelji su bili maksimalno posvećeni nama. Izveli su nas na pravi put, a s obzirom na to da sam roditelj, znam koliko je to težak i odgovoran posao, pogotovo u današnje vrijeme. Bojim se svijeta u kojem će rasti moji blizanci i unuci. Nije siguran, a najviše me plaši što im se nenormalne stvari pokušavaju prikazati normalnima, štoviše poželjnima.
Story: Otkud ljubav prema glumi?
S pet godina naučio sam čitati i do kraja osnovne škole knjiga mi je bila najbolji prijatelj. Nisam se dao iz svoje sobe. Ne znam nikoga tko je toliko čitao kao ja u mlađim danima i super mi je bilo što sam se mogao poistovjetiti sa svakim likom. Trenirao sam i nogomet kako bih dobio stipendiju i upravo mi je to omogućilo da odem studirati u Idaho, gdje sam napravio prve glumačke korake. Ne mogu se zamisliti u nekom drugom poslu, za ovaj sam rođen. Jedino žalim što sam se udaljio od kazališta, to je bila moja prvobitna ljubav. Bojim se da mu se nakon deset godina neću moći vratiti. To bi mi bila najteža kazna.
Story: U kakvim ste odnosima s kćeri Maite koju imate s prvom suprugom Joanne?
Ona ima 36 godina i majka je dvoje predivnih sinova. Viđamo se gotovo svaki vikend. Od mene je naslijedila ljubav prema kuhanju i hrani tako da kad god se nađemo, bilo kod mene ili kod nje, jedno od nas dvoje obavezno kuha za cijelu obitelj. Ne možete ni zamisliti koji kaos tada vlada kuhinjom. Imam jednu glupu naviku da kada kuham, volim izvući sve posuđe koje imamo. Ne možete ni zamisliti koliko ima prljavog posuđa poslije naših večera. A jednu takvu baš sam nedavno organizirao, kad sam za nas 12 pripremao roštilj i ručak koji je počeo oko 14, a završio oko 20 sati. Volim vidjeti obitelj na okupu i za njih mi ništa nije teško napraviti.
Story: Kada ste doznali da vam je kći trudna, navodno ste joj rekli kako ste premladi da biste bili djed. Je li to istina?
To je bila šala. Da je trudna, rekla mi je dok smo se vozili zubaru i naravno da sam ostao u šoku. Ali to je bio pozitivan šok i ona to zna. Obožavam svoje male mušketire i jako sam ponosan na njih. Oni me nikada nisu ni zvali djedom, uvijek sam im bio Willy. Mislim da je to zato što me više doživljavaju kao prijatelja, a ne kao starog djeda koji je nagluh i koji samo sjedi u naslonjaču i puši lulu.
Story: Koliko vam je novac važan?
Novac me nikad nije motivirao i iskreno žalim one koji ga vole više od svega. Znam puno ljudi i obitelji koje su se raspale zbog novca. To mi je nepojmljivo. Za mene su to sebični i samoživi ljudi i s njima ne želim imati posla. Zaradio sam toliko novca da ga sigurno neću moći potrošiti dok sam živ. Sretan sam što ću svojoj djeci i unucima omogućiti bolji život nego što sam ga ja imao. Volim darivati članove obitelji, prijatelje, to me ispunjava, a osmijeh na njihovim licima najveća mi je hvala. Dok sam bio u braku s prvom suprugom, ona je vodila brigu o financijama, a sada je isto s Ginom. Ženama to bolje ide. Jednostavno nemam osjećaj koliko trošim i vrijedi li neka stvar doista toliko. Kad se nađem u trgovini, izgubim doticaj s zbiljom.
Story: Gdje se vidite za pet godina?
Volio bih podučavati mlađe naraštaje. Sve je više mladih ljudi koji su neusmjereni, a u njima leži golemi potencijal.
Story: I što biste im rekli?
Da ih kazalište najbolje može naučiti što je to ljudskost. Ja sam to naučio i zbog toga sam bolja osoba.
Priredila Jadranka Tomić
Fotografije WireImage, FilmMagic,
ImageForum / Guliver 
