Mnogi su ostali šokirani kada je početkom prošloga tjedan jedan od naših najtrofejnijih rukometaša Mirza Džomba odlučio reći ‘zbogom’ sportu koji mu je posljednjih sedamnaest godina bio prioritet u životu. Simpatični 34-godišnjak koji je hrvatsku rukometnu reprezentaciju često spašavao iz gotovo nemogućih situacija, kako i sam kaže, okreće novu stranicu u životu jer se želi posvetiti supruzi Belmi i obitelji, a otkriva kako jedva čekaju postati roditelji. Tko mu je pomogao donijeti jednu od najtežih odluka u životu, koji su mu planovi za budućnost i što misli kako će se snaći u ulozi oca, otkrio je u intervjuu.
Story: Mnoge je iznenadila vaša odluka da se prestanete profesionalno baviti rukometom. No kako vi proživljavate ove trenutke?
To je definitivno jedna od važnijih odluka u mom životu tako da sam si dao dovoljno vremena da o svemu dobro razmislim i budem sto posto siguran u nju. Sedamnaest godina posvetio sam rukometu, imao sam čast igrati u vrhunskim klubovima i bilo je očekivano da neću moći preko noći napraviti rez, ali to se u meni kuhalo posljednje tri godine, otkako sam se teško ozlijedio na jednoj utakmici u Zagrebu. Životne odluke donosim iz srca, a ova nije iznimka. Naučio sam da je najvažnije ne ići protiv sebe. To je moje zlatno pravilo. Kao i svaki sportaš, znao sam da se neću moći ovime baviti cijeli život i ‘zbogom’ sam rekao u pravo vrijeme. Okrećem novu stranicu u životu i posvećujem se obitelji.
Story: Je li istina da se povlačite iz rukometa zato što očekujete dijete?
Koliko god mi to željeli, takve se stvari ne mogu planirati. Radimo na proširenju naše obitelji i veselimo se trenutku kada će naše dijete trčati po kući.
Story: Kako ste obilježili kraj karijere? Jeste li imali oproštajnu utakmicu?
Još uvijek nisam. Razmišljam o tome da okupim drage prijatelje, koji su ujedno i vrhunski sportaši, te organiziram oproštajnu utakmicu koju ćemo svi još dugo pamtiti. Kako zasad stvari stoje, mislim da to neće biti moguće organizirati prije idućeg ljeta.
Story: Kako su vijest primili čelnici kluba, a kako obitelj i prijatelji?
Svi su ostali iznenađeni. Čelnicu kluba ponudili su mi posao vezan uz omladinski klub u Poljskoj. Razmatram njihovu ponudu, ali uzet ću si dovoljno vremena kako bi o svemu dobro razmislio. Roditelji i bliski prijatelji koji su znali da mi je to na pameti i danas me pitaju jesam li siguran i je li to doista moj kraj. Samo su zabrinuti za mene i žele biti sigurni da sam donio ispravnu odluku. Znam da jesam, da je definitivna i nema povratka.
Story: S kojim uspomenama odlazite u zasluženu mirovinu?
Zauvijek ću pamtiti prvi odlazak u Zagreb, kada sam imao nepunih osamnaest godina. Sjećam se da sam tek iz trećeg pokušaja uspio pronaći pravi ulaz u grad. Upoznao sam puno divnih ljudi s kojima se i danas rado družim, proputovao pola svijeta, naučio mnogo toga. Puno je tu uloženog truda i rada, uspona ali i padova, ali to je potpuno normalno. Laže tko god kaže da u svojoj karijeri nije imao neuspjeha i loših dana. Ali u sjećanju će mi ostati samo lijepe stvari, a u mojoj ih je karijeri, srećom, bilo uistinu puno.
Story: Koliko je vaša supruga Belma sudjelovala u odluci?
Podržala me, kao što me podržava u svemu. Sve odluke donosimo zajedno, pa smo tako i ovu. Ona se puno žrtvovala samim tim što je otišla živjeti sa mnom u Poljsku.
Story: Dok ste živjeli u Poljskoj, je li vam ikada rekla da joj nedostaju posao, prijatelji i obitelj u Zagrebu?
Posložili smo si prioritete i oboje znamo što želimo.
Story: A to je?
Miran obiteljski život. Sve što smo napravili vodilo je tom cilju.
Story: Kako je Belma provodila vrijeme dok ste vi bili na treninzima i utakmicama?
Uređivala je naš dom u Poljskoj, puno je čitala, učila jezik, družila se s mojim kolegama i njihovim djevojkama ili suprugama. Nikada nam nije bilo dosadno. Jedino nam je nedostajao malo zabavniji noćni život, kojim se Poljska nikako ne može pohvaliti, ali i za to smo uspjeli pronaći alternativno rješenje. Često smo pozivali prijatelje kod nas na večere i druženja. Iako će vam zvučati smiješno, puno smo gledali i hrvatske programe kako bismo bili u tijeku sa svime.
Story: Jednom ste izjavili kako je vaš prepoznatljivi osmijeh često u teškim trenucima samo obrambeni mehanizam. Je li i sada to slučaj?
Uvijek pokušavam sve gledati s pozitivne strane, pa tako i ovu odluku. Ništa mi se loše ne može dogoditi dok god su moja supruga i obitelj uz mene. Sretan sam, imam sve što sam želio. Još kad dobijemo dijete, nitko neće biti sretniji od nas dvoje.
Story: Čime se planirate baviti i gdje planirate živjeti?
Zasad ćemo živjeti na relaciji Zagreb-Rijeka. Naime, gradimo kuću u Rijeci i kad se upustite u to, nikako vam ne može biti dosadno. Dan mi prekratko traje s obzirom na brojne obaveze. Jednostavno sam takav, volim taj osjećaj da stvaram nešto za svoju obitelj.
Story: Hoćete li angažirati dizajnera interijera kako ste nedavno rekli ili ćete uređenje kuće prepustiti Belmi?
Tek smo završili s temeljima tako da moramo puno toga napraviti dok ne dođemo do samog uređenja, ali s obzirom na to da Belma ima smisla za to, ona će birati namještaj, igrati se bojama i ukrasima.
Story: Vaš dvije i pol godine stariji brat Amir ima četverogodišnjeg sina Dinu. Kako se on snašao u ulozi oca?
Jako dobro. Dino je divan dečko i kad god imam slobodnog vremena, posvetim ga njemu. Najmanji nam je problem naći način kako ćemo se zabaviti jer je njemu sve zanimljivo, od čitanja knjiga do igranja loptom.
Story: Što mislite kako ćete se vi snaći u očinskoj ulozi?
Trudit ću se oko svog djeteta. Dijete je smisao svega. Educirat ću se, čitati knjige, a vjerujem da će me savjetovati i roditelji i prijatelji koji su već to prošli. Dijete je kruna svega i jedva čekam da postanemo roditelji. Vjerujem da ćemo se u toj ulozi odlično snaći; volju imamo, ljubav također, a sve drugo vjerujem da će doći samo od sebe.
Story: Belma je nedavno izjavila da bi voljela dobiti sina, kakve su vaše želje?
Meni je samo važno da dijete bude zdravo. Kad je o meni riječ, možemo imati dečka, curu, blizance, trojke, četvorke....
Story: Što je najvažnije u odgoju?
Naučiti dijete odgovornosti, odnosno da zna kako će odgovarati za svoja djela. Također, jako je važno da pronađe svoj put. Moja dužnost kao roditelja bit će naučiti ga redu, radu, disciplini i poštenju.
Story: Vidite li uzor u vlastitom ocu; koje vam je vrijednosti usadio, kakav je bio dok ste bili u osjetljivim godinama?
Svakako. Vjerujem da sve počinje iz roditeljskog doma. Moji su roditelji mojem bratu i meni usadili prave vrijednosti i izveli nas na pravi put, što bih jako volio da i mi učinimo za naše dijete.
Story: Poznato je da ste veliki gurman i da su vam omiljena jela juhe i variva mame Mirsade. Kuha li supruga Belma jednako dobro kao i vaša majka?
Moja supruga kuha fantastično. Ona je čudo od žene. Sve je zanima; često je vidim kako surfa internetom u potrazi za novim receptima. Stalno me iznenađuje nekim novim delicijama i samo se nadam da se to njezino znanje i umijeće neće puno odraziti na moju kilažu. Šalim se. Na ništa se ne mogu požaliti, pravi sam sretnik.
Story: No ni vi niste loši u kuhinji.Koliko znam, spravljate odlične sarme. I što ste još u međuvremenu naučili kuhati?
Znam napraviti nekoliko jela. Zadužen sam za nabavu namirnica i u nekoliko sam navrata asistirao u spravljanju večere. Belma je zvijezda u našoj obitelji.
Story: Imate li poroka?
Ne poznajem čovjeka koji nema poroka. Moji su poroci jako mali, zaboravan sam i ne volim se javljati na mobitel.
Story: Znači li to da je vaša supruga zadužena za pamćenje važnih datuma poput godišnjica, imendana, rođendana...?
Ona to sve ima u malome prstu.
Story: Prije nekoliko godina, dok ste još bili samac, izjavili ste kako ne postoje stvari koje su neoprostive. I dalje stojite pri toj tvrdnji?
Promijenio sam mišljenje. Mislim da preko nekih stvari ne bi trebalo prijeći.
Story: Koje su to?
Padaju mi na pamet izdaja i prevara. Ne volim o tome pričati niti pomišljati na to. Brak je divna institucija, ali preduvjet za to jest da se dvoje ljudi pronađe te da imaju zajedničke planove i ciljeve. Ne treba forsirati odnos koji ne ide jer je kad-tad osuđen na propast.
Story: Smatrate li da ste seksepilni?
Nikako. Ali jedna meni jako bliska osoba to definitivno jest.
Story: Tko je ta osoba?
Moja supruga. Ona je meni najljepša žena na svijetu.
Razgovarala Jadranka Tomić
Fotografije Matea Smolčić i privatni album 
