Iako ga neko vrijeme nismo imali priliku čuti i vidjeti, 47-godišnji glazbenik Lenny Kravitz se vratio! Prošle su tri godine otkako je snimio svoj posljednji album te dvije otkako je ostvario glumački debi u filmu ‘Precious’, nominiranom za Oscar. Šarmantni će Njujorčanin 30. kolovoza izdati novi album ‘Black and White America’, a u studenome ćemo ga gledati i slušati u zagrebačkoj Areni. Kako je otkrio The Telegraphu, još ćemo ga jednom gledati i na velikom platnu.
Story: Prije dvije godine preselili ste se iz ultramodernog peterosobnog njujorškog penthousea u studio i jednostavno nestali.
Bio sam između dvije izdavačke kuće pa nisam imao vremena ni za što drugo. Mogao sam raditi što god sam želio, pa sam izgradio studio na Bahamima. Moj se svakodnevni život sastojao od buđenja, sjedenja na plaži... Živio sam u prikolici smještenoj na plaži, a sa mnom je bio moj pas Leroy i, naravno, mreža za spavanje. Sve mi se svodilo na buđenje i kupanje u oceanu, hranu iz vrta i ribolov.
Story: Prodali ste stan na Manhattanu, kuću na plaži u Miamiju, dom u SoHou...
Taj u SoHou trenutačno je dom Alicie Keys tako da je na neki način i dalje u obitelji. Mogu ga posjetiti. Bio je obojen u smeđu boju, ispunjen afričkim chicom, s puno kože. Trenutčno nemam stan u Americi. Živim ili u prikolici ili u Parizu.
Story: Na što se odnosi naziv albuma ‘Black and White America’? Navodno ima veze s tim što vam je majka Roxie Roker bila crnkinja, a otac Sy Kravitz bijelac.
Odrastao sam u crno-bijelom svijetu. Naime, potječem iz miješanog braka iz ‘60-ih godina. Oduvijek me fascinirala rasa zato što je ne razumijem. Jednostavno nisam odgojen na taj način da bih to morao razumjeti. Moja je majka izgledala drukčije od mog oca, ali tako su izgledali svi u mom domu. Sve je bilo tako lijepo, šaroliko. Nisam znao za razlike sve dok nisam krenuo u vrtić. Roditelji su me vodili ondje, kao i ostalu djecu njihovi, ali moji su bili jedini koji nisu izgledali isto. Do mene je dotrčao jedan klinac i rekao: “Tvoj je tata bijel.” Imao sam pet godina i tada sam se prvi put ozbiljno zabrinuo.
Story: Kako su ostali gledali na vas?
Nije im bilo važno jeste li dijete iz miješanog braka. Imaju ladice u koje vas stavljaju, a mene nikada nisu mogli spremiti ni u jednu; ni socijalno ni glazbeno.
Story: Imate puno tetovaža. Što vam one predstavljaju?
Sve su nastale kao odraz određenog trenutka. Primjerice, izlazio sam s jednom Kineskinjom kada sam imao 20 godina i tako je nastala tetovaža zmaja.
Story: Roditelji su vam se razveli kada ste imali 21 godinu. Ostali ste bliski s majkom. Što je bilo s ocem?
Malo sam se bojao oca, bio je ekstremistički nastrojen. Bio je u vojsci, bivše Zelene beretke, to su oni strašni dečki koji iskaču iz helikoptera s noževima u ustima i puškama. Moja je majka bila topla i nježna.
Story: Vaš je otac umro prije šest godina. Jeste li uspjeli obnoviti odnos?
Tri ili četiri mjeseca prije nego što je umro ponovno smo se zbližili. I prije toga provodili smo vrijeme skupa, ali uvijek je postojala neka napetost u zraku. Blagoslov je što smo se zbiližili. Sve je oprošteno i zaboravljeno.
Story: Majka vam je umrla prije 17 godina. Kako ste to podnijeli?
Sjećam se svega kao da se dogodilo jučer. Pred sam kraj bio sam na turneji po Japanu i kući sam se vratio na vrijeme. Sve je to dio života. Pomirio sam se s tim.
Story: Pisalo se da ste neko vrijeme bolovali od jake depresije i niste željeli piti lijekove, nego ste se liječili marihuanom.
Gdje ste to pročitali? To nije istina. Da je istina, priznao bih. Pušio sam dosta trave, ali to nije bilo zbog depresije. Ne bolujem od depresije, ne trebaju mi pilule, a ni trava mi više nije potrebna. Imao sam svoje faze, posebice kada sam bio mlad i pušio travu. Baš kao i Bob Marley. I rasploženje mi se zato često mijenjalo. No u posljednjih nekoliko godina stvari idu nabolje.
Story: A što je s alkoholom?
Ne pijem puno. Uživam u vinu, šampanjcu ili tekili, ali nikada ne pijem samo da bih se napio. Nikada nisam bio pijan. Jednom sam se umalo napio, nije li to čudno?
Story: Što se dogodilo?
Znao sam da sam došao do svoje granice. Mislim da je to zato što sam s osam godina otišao na proslavu Hanuke u hram na Staten Islandu, a jedan od mojih rođaka ukrao je bocu vina Manischewitz - najgore vino koje možete naći. Otišli smo iza stuba, popili sve, a kad sam došao kući, povraćao sam kao kakav mornar. Nekoliko sam dana ležao u krevetu. To mi je bilo dosta za cijeli život.
Story: Uskoro ćete zaigrati i u filmu ‘The Hunger Games’. O čemu je riječ?
Igram stilista koji je zapravo više od toga. No ne mogu pričati o tome, to je i dalje tajna.
Story: A što kažete na izvedbu kćeri Zoe u filmu ‘X-Men: First Class’?
Dok je snimala film, puno je vremena provodila u mojoj kući u Parizu. Snimalo se u Pinewoodu pa su Zoe i njezini prijatelji često navraćali kod mene. Bilo nam je jako zabavno, primjerice, kuhali smo zajedno.
Story: Želite li još djece?
Naravno. No prvo moram ipak naći ženu. Siguran sam da će se i to dogoditi kada je nađem.
Story: Izjavili ste kako vam je lako pronaći žene, ali je teško naći onu pravu.
Sumnjam da sam to tako rekao. Sve se događa u određenom trenutku jer neku osobu možete tražiti cijeli dan, ali ako sami nemate kvalitete koje tražite u drugoj osobi, niste spremni. Sami morate posjedovati ono što tražite u drugome.
Story: I, posjedujete li?
Posljednje dvije godine svakako su mi pomogle u tome. Imao sam puno vremena za razmišljanje. Bio sam sâm, ali nisam bio usamljen. Ne treba mi nitko, ali ipak bih volio imati nekoga.
Story: Kako danas izgleda jedan vaš dan?
Ako sam u Parizu, otuširam se, doručkujem, odlazim u šetnju, stvaram glazbu, možda odem u muzej, večeram. Družim se s ljudima. Mogu raditi puno stvari. Volim janjeća rebarca s ružmarinom. Obožavam glodati kost, to na mene ima terapeutski učinak. Kad stignem, viđam se i s Zoe. Ona živi u New Yorku, premda je u posljednje vrijeme češće kod mene. Jako smo bliski. Ona je moja najbolja prijateljica.
Pripremila Nikolina Kunić
Fotografije Camerapress, Getty / Guliver 
