Svi koji poznaju televizijskog voditelja i komičara Marija Petrekovića svjesni su njegova osebujnog humora, ali i intervjua u kojima je taj Bjelovarčanin bes­krajno iskren, metaforički raspoložen i zabavan. Takav je bio i prilikom ovog modnog razgovora za koji će neki čitatelji pomisliti da je zapravo antimodni. No to je Mario Petreković. Kako 36-godišnji finalist emisije ‘Zvijezde pjevaju’ gleda na modne igre, izgled, ali i na žene, ispričao nam je duhovito, dvosmisleno, ali prije svega - potpuno otvoreno. Koliko važnosti pridajete odjeći? Enormno puno, odjeća je sastavni dio mog života. Samo kad se sjetim koliko sam puta na nekom važnom sastanku ili tijekom performansa pomislio da bih bio gol da ne postoji odjeća i kako bi to sve drukčije izgledalo. Nije sramota biti gol, sramota je ukrasti ubiti, lagati... Da je sramota biti gol, ljudi bi se rađali odjeveni. Kako biste opisali svoj stil? Iznenađujuće glup. Trenutačno ratarsko-stočarski s primjesama industrijske renesanse i sportske akrobatike 21. stoljeća, naravno, poslije Krista. Koliko se mijenjao? Jeste li imali neke faze, rokersku, pankersku...? Neprestano se mijenjao i sve sam to prošao, odnosno, koristio malene dijelove svih faza kao lajtmotiv, pritom ne gubeći svoj stil i identitet koji je prilagođen ovom podneblju, ali i šire. Rijetko vas se može vidjeti u odijelu. U kojim ga prilikama nosite? Baš kao i svaki gospodin čovjek, volim odije­la koja su izrađena po mojoj mjeri od materijala i boje koji mi odgovaraju, tako da ga volim odjenuti u bilo kojim prilikama. Posebno su mi draga bijela odijela u jazz stilu i špic cipele. Čega najviše ima u vašem ormaru? Raznih majica i jakni, gornjeg dijela trenirki, kućnih ogrtača te radnih kombinezona, a tu se kriju i skijaško te ronilačko odijelo, jedno vjenčano i ministrantsko, svećeničko, vojno, doktor­sko i automobilističko za utrke. Posebno mjesto pripada čarapama i tangama te dugim gaćama i grudnjacima, ženskim komadima donjeg rublja u različitim bojama i kombinacijama, kako bi došlo do ravnoteže i harmonije u ormaru. Bez čega ne možete? Bez mode, zraka i vode. Bez radnog kombine­zona se može, ali nije pametno, uvijek treba biti pri ruci. Moda je sve, sve što vidiš, ili je usko povezano s modom.

Pratite li rad domaćih dizajnera? U stopu. Dečki, svaka čast! I cure, naravno. Toliko mašte, ideje, inovativnosti i originalnosti u tako jednom čarobnom podneblju, u našoj domovini, sve super i moderno. Kapa dolje. Imate li modni uzor? Modni uzor je modno osviještena osoba u ranu zoru, mislim da sam to ja, ali prije svega i svakoga, definitivno mi je modni uzor naš veli­ki poznavatelj i modni stručnjak Neven Cigano­vić. I onda dugo ništa. Pa ja. Naravno, iskoristio bih priliku zahvaliti mladom gospodinu Marku Grubniću koji je za ovaj editorijal odabrao pos­lovnu kombinaciju kojom je odlično manipulirao na meni kao modelu, pritom pogađajući moj ukus i senzibilitet. Vrlo profesionalno i stručno. Odlična suradnja. Hvala.
Živjeli ste u Londonu, koliko je taj grad u modnom smislu utjecao na vas? Puno; još te više otvori, izvuče to iz tebe i plasira na pravo mjesto u pravo vrijeme. Izbrusi te, da ti novu nijansu i dimenziju. Ondje sam naučio sve o gaćama i čarapama i vezanju krava­te na ‘dvostruki Windsor’. A i bio sam puno u doticaju sa ženskim donjim rubljem o kojem sam štošta naučio. Tange doista znaju oduševiti čovjeka mojih razmišljanja i pogleda. Mislite li da su Hrvatice i Hrvati previše uštog­ljeni kad je o odijevanju riječ? Ne bih se složio s vama, to je dosta individual­no. Doista ima inovativnih djevojaka i žena. Ljubim tradiciju, volim suknju do koljena. Ži­vim na Radničkoj cesti u poslovnoj zoni. Tu se često susrećem s poslovnim izgledom žena i muškaraca - i poslovna žena koja je odjevena pomalo uštogljeno može izgledati sasvim u redu. Muškarce toliko ne primjećujem.
Čini li odjeća čovjeka? Odgovor bi trebao biti ‘ne’, no nije tako. Kad se klošar napije i baulja po ulici, pada, posrće svi će reći: “Gle, klošarčinu kako se napio kao zemlja”, ali kad sve to isto napravi čovjek u odijelu, ljudi će reći: “Gle, gospodin je malo popio.” Tako da u konačnici ipak ispada da odijelo čini čovjeka. Najviše bih volio da smo svi goli i da tako idemo na posao, u školu, na skijanje, u diskoteku, to bi bilo tako zabavno i zanimljivo i neizmjerno smiješno. Volite li nakit i kakav? Volim drago kamenje, dijamante, kristale, smaragde, safire, rubine, koralje... Ručni rad Ivana Johna Kralja posebno cijenim, koji koristi sve navedeno u kombinaciji s metalom i lije­vanom plastikom. Obitelj moje pokojne majke Dušice Petreković rođene Glasnović, rodom je iz Janjeva i tradicionalno se bavi izradom nakita od kože i kamenja te prodajom istog. Što prvo primijetite na ženi? Odjeću i figuru, stražnjicu, noge, poprsje, zglobove, oči, obrve, razne madeže, usne, a u ljetnom razdoblju veliki naglasak stavljam na nožne prste, gdje ima uvijek zanimljivih otkrića na području ‘footologije’. Svašta sam vidio, tu ima svega. Primjećujem ženu koliko je to mogu­će, ovisno o širini i količini odjeće koju nosi. A manje je više - to je nekako poanta.
Što ženu čini lijepom? Odjeća, godine, zanimljiv, hrabar, naočit i uporan muškarac koji zna što hoće. Ženstve­nost, ljepota pokreta i gipkost tijela, ritmičnost, sramežljivost, smirenost i hrabrost, marljivost, vježbanje i briga o sebi, otvoreni pogledi s prihvaćanjem okoline. Osmijeh i ophođenje. A što vam je odbojno? Muškost, prgavost, lijenost, razmaženost, osvetoljubivost, drskost, panika, nepovjerenje, natjecanje, alkoholizam i histeričnost, loša higi­jena, jadikovanje... To je očito znak da se u njoj bude majčinski osjećaji i želja za djetetom, što je u konačnici jako lijepa stvar. Vaš stav o silikonskim ljepoticama? Fantastičan, ljepotice iz silikonske doline su inteligentne žene koje su lijepe i razumiju se u programiranje i surfanje na kompjutoru i mogu vam reći da je takvih cura sve manje i da ih tre­ba čuvati kao oko u glavi i zakonom zaštititi. Kako izgleda vaš idealan dan? Šećem gol po svome vrtu u Bjelovaru u cipe­lama i čarapama i berem trešnje, marelice, kruške, jabuke ili kupine te se tuširam na dvoru i ulazim u bačvu punu mlake vode, po mogućnosti kišnice. Tu je i žena kojoj sam ubrao jabu­ku i koja mi se pridružuje u opuštanju i slušamo Radio Luxembourg. Razgovarala Antonija Nazor Fotografije Matea Smolčić Styling Marko Grubnić Popis prodavaonica: New Yorker, Avenue Mall, Estare Culto, Vlaška 88, Re Artù, Importanne Galleria